Претражи овај блог

Приказивање постова са ознаком novi prevodi. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком novi prevodi. Прикажи све постове

четвртак, 16. јануар 2014.

Status Report

Praznici su prošli, pa je red da podnesem izveštaj o radu. Ne bih da preterano piskaram, pa će se izveštaj zapravo sastojati od bezmalo crtica.

Na prvom mestu, ono od čega se živi:

"Put kraljeva" Brendona Sandersona (Laguna) - prevedeno 30%. (Prevod izbrušen i spreman za lekturu, mada će se na lekturu čekati dok se ne prevede čitav roman.)


Konan - Divlji mač 8 (Darkvud) - prevedeno 90%. (Trenutno boldujem Savage Sword of Conan #55; očekujem me prevod i boldovanje još dve epizode. Ostatak je predat Darkvudu i u postupku je lekture.)



"Morijarti:Urbervilski pas" (Paladin) - prevedeno približno 15%. (Gruba verzija prevoda. Ovo je najteži projekat na kojem trenutno radim, pošto je ekstremno intertekstualan i zahteva pomno istraživanje, baš kao što je bio slučaj sa "Povratkom u SSAD".)



Prevod Divljeg mača 8 trebalo bi da bude završen do kraja ovog meseca. Prevod "Puta kraljeva" trebalo bi da bude završen za četiri meseca. Ne mogu da predvidim kada ću završiti "Morijartija", pošto je tekst nekonzistentno težak, ali nadam se da ću ga završiti za najdalje pet meseci - makar ako nastavim ovim tempom.

Čeka me i nekoliko novih projekata.

Najviše me raduje

Propovednik, tom 5: Ljuto i masno


Ako sve bude kako treba, ovo ću prevesti do kraja februara. Iz čisto ličnih razloga, "Propovednik" ima prioritet.

Za koji dan dobijam tekst drugog romana u serijalu The Stormlight Archive. Words of Radiance ću prevoditi u drugoj polovini ove godine.



A do leta bi trebalo da prevedem i Divlji mač 9 za Darkvud.

U pregovorima sam za nekoliko uredničkih poslova. O tome neću ništa dok ne potpišem ugovore, ali moram reći da me raduje urednički rad - premda se ne isplati koliko prevođenje (makar ne prevođenje za Lagunu).

Toliko za sada.

среда, 13. новембар 2013.

Way of Moriarty, ili Novi prevodi

Od ponedeljka zvanično počinjem jedan novi i nastavljam jedan stari prevod.

Reč je o romanima The Way of Kings by Brandon Sanderson (Laguna) i Professor Moriarty: The Hound of the D'Urbervilles

The Way of Kings by Brandon Sanderson



Brandon Sanderson, widely acclaimed for his work completing Robert Jordan’s Wheel of Time saga,  begins a grand cycle of his own, with The Way of Kings, Book One of the Stormlight Archive.

Roshar is a world of stone and storms. Uncanny tempests of incredible power sweep across the rocky terrain so frequently that they have shaped ecology and civilization alike. Animals hide in shells, trees pull in branches, and grass retracts into the soilless ground. Cities are built only where the topography offers shelter.

It has been centuries since the fall of the ten consecrated orders known as the Knights Radiant, but their Shardblades and Shardplate remain: mystical swords and suits of armor that transform ordinary men into near-invincible warriors. Men trade kingdoms for Shardblades. Wars were fought for them, and won by them.

One such war rages on a ruined landscape called the Shattered Plains. There, Kaladin, who traded his medical apprenticeship for a spear to protect his little brother, has been reduced to slavery. In a war that makes no sense, where ten armies fight separately against a single foe, he struggles to save his men and to fathom the leaders who consider them expendable.

Brightlord Dalinar Kholin commands one of those other armies. Like his brother, the late king, he is fascinated by an ancient text called The Way of Kings. Troubled by over-powering visions of ancient times and the Knights Radiant, he has begun to doubt his own sanity.

Across the ocean, an untried young woman named Shallan seeks to train under an eminent scholar and notorious heretic, Dalinar’s niece, Jasnah. Though she genuinely loves learning, Shallan’s motives are less than pure. As she plans a daring theft, her research for Jasnah hints at secrets of the Knights Radiant and the true cause of the war.

The result of over ten years of planning, writing, and world-building, The Way of Kings is but the opening movement of the Stormlight Archive, a bold masterpiece in the making.

Speak again the ancient oaths,

Life before death.Strength before weakness.Journey before Destination.
and return to men the Shards they once bore.

The Knights Radiant must stand again.


Professor Moriarty: The Hound of the D'Urbervilles

 

четвртак, 14. јун 2012.

Oluja na obzorju - Razgovor sa Zmajem, odlomak








            „Kada sam bio mnogo mlađi“, tiho poče on, „Tam mi je ispričao jednu priču koju je čuo dok je putovao svetom. Pričao mi je o Zmejevoj planini. Tada nisam znao da ju je zapravo video sopstvenim očima, niti da me je tamo pronašao. Bio sam samo mali čobanin, a Zmajeva planina, Tar Valon i Kaemlin za mene su bili skoro bajkovita mesta.
            Tada mi je ispričao za planinu tako visoku da je naspram nje naš Dvorogi vrh običan kepec. Po Tamovim pričama, niko se nikada nije popeo na vrh Zmajeve planine. Ne zato što je to nemoguće – već zato što bi čovek morao da utroši i poslednji tračak snage da bi stigao do vrha. Toliko je visoka ta planina da bi borba sa njom u potpunosti iscrpla čoveka.“
            Zaćuta.
            „Pa?“, naposletku upita Ninaeva.
            On je pogleda. „Zar ne shvataš? Priče tvrde da se niko nikada nije popeo na tu planinu jer onda ne bi imao snage da se vrati. Planinar može da je pobedi, može da se popne do vrha i vidi ono što nijedan čovek nikada nije video. Ali onda bi umro. Najsnažniji i najmudriji istraživači to su dobro znali – i zato nikad nisu ni pokušali da se popnu na nju. To su oduvek želeli, ali čekali su i čuvali taj put za neki drugi dan. Jer, znali su da će im biti poslednji.“
„Ali to je samo priča“, kaza mu ninaeve. „Legenda.“
„Ja sam baš to“, odgovori joj Rand. „Priča. Legenda. Nešto što će se godinama nakon ovog dana šapatom pričati deci.“ Odmahnu glavom. „Ponekad, ne možeš da se vratiš. Moraš da teraš dalje. A ponekad znaš da je uspon pred tobom tvoj poslednji.
Svi vi tvrdite da sam previše očvrstnuo, da ću se neumitno skrhati i pući ako nastavim. Ali pretpsotavljate kako postoji potreba da od mene ostane nešto. Da moram da se spustim sa planine nakon što jednom stignem do njenog vrhunca.
U tome je stvar, Ninaeva. Sada mi je to jasno. Ja ovo neću preživeti – i zato ne moram da brinem šta će biti sa mnom nakon Poslednje bitke. Ne moram da se suzdržavam, ne moram da čuvam ovu moju napaćenu dušu. Znam da moram da umrem. Oni koji želi da budem mekši, da budem spreman da popustim – to su oni koji ne mogu da prihvate ono što će mi se desiti.“
Opet pogleda Min. Ninaeva je ranije u njegovim očima često viđala ljubav dok je gleda, ali oči su mu ovoga puta bile bezizražajne, na istovetno bezosećajnom licu.
„Rande, naći ćemo neki izlaz“, kaza mu Ninaeva. „Zacelo postoji način da pobediš i da ostaneš živ.“
„Ne“, tiho procedi on. „Ne mami me da opet pođem tim putem. To samo vodi do bola, Ninaeva. Ja... nekada sam se nosio mišlju da ću za sobom ostaviti nešto da pomogne da svet preživi nakon moje smrti, ali to je bila borba da ostanem živ. Više ne mogu da udovoljavam sebi. Popeću se na vrh ove krvave planine i pogledati u sunce. Vi ćete se postarati za ono što će uslediti nakon toga. Tako mora biti.“

уторак, 4. октобар 2011.

Predsajamska groznica u Laguni



Laguna je naš konstantno najagilniji izdavač fantastike i već petnaestak godina - najznačajniji. Na kraju krajeva, ma šta Laguna danas objavljivala, ne smemo zaboraviti da je ova izdavačka kuća i nastala sa ciljem i namerom da objavljuje romane Terija Pračeta.

Tokom prethodne decenije bilo je i drugih izdavača koji su se petljali u objavljivanje fantastike, ali to je mahom bilo sporadično, bez vizije i bez razumevanja žanra. U poslednjih nekoliko godina izdvojili su se IPS i Čarobna knjiga - pre svega po odabiru naslova i fokusiranoj uredničkoj politici. Nažalost, IPS je neslavno propao, ali ostala nam je Čarobna knjiga, koja veoma dobro pokriva fantazijsku književnost namenjenu deci i mladima. Kako sam već predstavio nova naslove Čarobne knjige, red je da se detaljnije pozabavim sajamskom ponudom našeg najvećeg izdavača.


Tradicionalno, oktobarski sajam knjiga je vreme za predstavljanje novog romana Terija Pračeta. Ove godine reč je o romanu "Peti slon", po mom mišljenju najzabavnijem romanu koji prati Noćnu stražu i jednom od najboljih romana u serijalu o Disksvetu, zapravo je dvadeset četvrti roman o Disksvetu i šesti o Noćnoj straži. Već je činjenica da je jedna izdavačka kuća objavila dvadeset četiri romana u jednom ne tako komercijalnom serijalu u neprekinutom nizu za veoma veliku pohvalu.






Naravno, Laguna je pre svega poznata po svojoj nekomičnoj fantastici. Premda je pre nekoliko godina ovaj izdavač zapao u svojevrsno zatišje kada je o objavljivanju fantastike reč, u međuvremenu je to više nego nadoknadio. Poklonici epske fantastike će na predstojećem sajmu imati prilike da kupe popriličan broj vrhunskih dela ovog žanra. Pre svega, tu je novi roman u serijalu "Točak vremena" - poslednji koji je tvorac serijala, Robert Džordan, napisao od početka do kraja - "Bodež snova". Ovo je do sada najobimniji roman u serijalu, tako da će biti objavljen u dva toma. Na svu sreću, neće biti dugog čekanja između tomova, već će jedan za drugim izaći iz štamparije, verovatno tokom trajanja sajma.

Još jedna sajamska premijera je i drugi nastavak trilogije "Red magle", pod naslovom "Zdenac uspenja". Autor ove trilogije, Brendon Sanderson, ujedno je i nastavljač Džordanovog rada na "Točku vremena" i, premda mlad, sasvim je sigurno najveća zvezda među piscima epske fantastike - izuzevši "drugog R.R - a", naravno.

Sandersonovi romani pre svega se odlikuju svežim i originalnim pristupom žanru i kreaciji sveta koji je pozornica za protagoniste i antagoniste. To je samo po sebi veoma veliki uspeh, naročito ako se uzme u obzir to da je epska fantastika žanr u kojem je ispričano gotovo sve što ima da se ispriča.

U svakom slučaju, Sanderson je već drugi po značaju autor u žanru i sasvim je izvesno da će sve više i više dobijati na značaju, budući da je reč o mladom i nadarenom piscu.


Zanimljivo je da je Brendon Sanderson zapravo predstavnik čitave jedne generacije mladih pisaca, koji su upali u prazan prostor stvoren velikim razmacima između objavljivanja novih naslova u serijalima "Točak vremena" i "Pesma leda i vatre".

Naime, američki izdavači su nekoliko godina gotovo očajnički tragali za naslednicima pisaca kao što su Džordž Martin i Robert Džordan. To je dovelo do prevelikog isticanja određenih pisaca i pravog fabrikovanja spisateljskih zvezda & zvezdica, ali - srećom - iz te mase književnih poluproizvoda izdvojilo se nekoliko autora, za koje se mirne duše može tvrditi da ne predstavljaju samo budućnost epske fantastike, već i sadašnjost.

Najpoznatiji i najpopularniji pisac iz te nove garde fantasta - nakon Sandersona - jamačno je Džo Aberkrombi.

Aberkrombi je uvideo potrebu za određenom vrstom epske fantastike, za kakvu je čitalaštvo skovalo naziv grim & gritty - što će reći "turobno i prljavo" - i zadao sebi zadatak da ispuni tu nišu i zadovolji čitalačke tražnje.

To što su se čitaoci navadili na ovakvu vrstu književnosti može se staviti na dušu pre svega Džordžu Martinu, ali i Stivenu Eriksonu. Međutim, Aberkrombijevi protagonisti mahom nisu harizmatični kao Martinovi i Eriksonovi, već je doista reč o najgorim protuvama i šljamu zemaljskom. Njegovi romani nisu za svakoga, ali napisani su dovoljno dobro da se ne mogu zanemariti i zaobići. Aberkrombi je vrhunski pisac koji se oslanja na izuzetnu karakterizaciju i svoje pisanje zasniva na neverovatno životnim junacima. Potpuno je odvojeno pitanje to što se rešio da te junake prikaže čak ne ni kao antiheroje, već kao zlikovce.

Laguna je objavila prvi naslov u njegovoj izvornoj trilogiji The First Law, a pod naslovom "Oštrica" i u prevodu Nikole Pajvančića.


Nakon Sandersona i Aberkrombija, najveće novo ime epske fantastike je Patrik Rotfus.

Ovaj mladi pisac je stilski možda i najbolji u svojoj generaciji i svojim prvencem je silno zatalasao tada pomalo žabokrečinom pokrivene vode epske fantastike.

Nažalost, ubrzo nakon objavljivanja tog svog prvog romana, pod naslovom "Ime vetra", teško se razboleo - pa se sa objavljivanjem drugog nastavka u trilogiji silno odužilo.

Laguna je odabrala sjajan trenutak za to da srpskom čitalaštvu predstavi "Ime vetra", pošto je The Wise Man's Fear, drugi nastavak u trilogiji, objavljen veoma skoro  nakon srpskog izdanja "Imena vetra". 


Ukoliko ste prošle godine propustili da svoju kućnu biblioteku obradujete ovim naslovom, nemojte ga zaobići na ovom sajmu knjiga.


Pisac koji zaokružuje priču o mladim zvezdama epske fantastike zove se Skot Linč. 


Linč se na spisateljskoj sceni pojavio sa Sandersonom i Rotfusom i takođe ostavio izvanredan utisak na čitaoce. 


Kao i u slučaju prve dvojice, njegovi romani se bave ne baš klasičnim temama za žanr epske fantastike, a njegov protagonista je na samoj ivici toga da bude antiheroj. 


"Crveno more pod crvenim nebom" nastavak je romana "Laži Loka Lamore". Između ostalog, meni je zanimljiv i po tome što počinje posvetom Metjuu Vudringu Stoveru, jednom od danas najnezapaženijih pisaca fantastike, koji to nikako ne zaslužuje - ali i po izvanrednom prevodu Nevene Andrić.






Lagunina posvećenost "prvoj klasi" fantasta nikako ne znači da je ovaj izdavač zapostavi B kategoriju. Naravno, uslovno rečeno.

Žanrovska fantastika je premalo polje da bi mogla da istrpi mnogo zvezda, ali je zato dovoljno široko da obuhvati čitav niz više nego solidnih autora, veoma obdarenih i maštovitošću i zanatskim umećem, ali možda ne dovoljno harizmatičnih ili sa preslabim prisustvom u fanovskoj zajednici da bi postali prave velike zvezde i dospeli na bestseler liste na kojima se nalaze i imena glavnotokovskih pisaca.

Jedan od takvih autora je i Piter Bret.

Bretov Prvenac - "Noć demona", izvorno objavljen kao The Warded Man - usledio je odmah nakon objavljivanja Sandersonovog "Zdenca uspenja", tako da je čini mi se najviše zbog toga slabije primećen van krugova posvećenika. 




Laguna je imala dovoljno uredničkog sluha da prepozna pisca koji zaslužuje da bude preveden i objavljen više nego mnogi drugi, bez obzira na to što nema status zvezde kao njegove kolege Sanderson ili Aberkrombi.

"Noć demona" je još jedan u nizu romana epske fantastike koji odstupaju od prihvaćenog klišea world building-a i oslanjaju se pre svega na originalnost i odbijanje fantazijskih kišea obrazovanih tokom osamdesetih godina, koji se nažalost vraćaju na velika vrata.

Dakle, reč je o romanu svakako vrednom pažnje.


Na kraju, Laguna nije zaboravila ni poklonike drugih žanrova. Ova izdavačka kuća je svojim čitaocima predstavila dva remek-dela takozvane tvrde naučne fantastike - reč je o jednom premijernom i jednom ponovljenom izdanju.


"Oblast otkrovenja" Alastera Rejnoldsa smatra se jednim od najboljih "tvrdih" sf romana svih vremena, a svakako u poslednjih desetak godina.

"Obalst otkrovenja" je prvi u nizu roman i kratkih priča koje sačinjavaju ono što se sada naziva "univerzum Oblasti otkrovenja".

Veoma je zanimljivo i to što Rejnolds posvećuje mnogo pažnje naučnoj utemeljenosti tehnologije zastupljene u njegovim romanima,

Drugi nedavno objavljeni roman naučne fantastike verovatno je jedan od najznačajnijih sf romana svih vremena. Reč je o "Susretu sa Ramom" Artura Klarka.

O "Rami" nema šta mnogo da se kaže. Za velik broj nas taj roman je bio uvod u sf i veoma raduje to što Laguna nije zapostavila Klarka i što svojim čitaocima nudi i druge žanrove fantastike, a ne samo epsku.



Naravno, Laguna ima još naslova u ponudi koji spadaju pod krovni izraz "fantastika". Urbana fantastika, slipstrim, paranormalna romantika... Ovaj izdavač se veoma trudi da zadovolji široku lepezu potreba ljubitelja fantastike, te tako nimalo ne sumnjam da ćemo do sajma i nakon sajma imati prilike da budemo iznenađeni novim naslovima i novim piscima.

Vidimo se na sajmu.

уторак, 20. септембар 2011.

Konan is Back!


Eh, dođe kraj i letnjoj pauzi.

Blog duže vremena nije radio. To jest, nije bilo novih tekstova - ali zato su saradnici na blogu bili više nego vredni.

Ne mogu a da se ne pohvalim uspešno završenim prevodom "Bodeža snova", inače 11. knjige "Točka vremena" pokojnog Roberta Džordana. Po broju autorskih kartica (u narodu poznatih kao "šlajfne") ovaj roman je za sada najobimniji u serijalu. Obično biva da prevod ima nekih deset odsto manje teksta nego original (to je zbog svih onih određenih i neodređenih članova), ali u slučaju "Bodeža snova" ispostavilo se da prevedenog teksta ima značajno više nego što ima stranica mekokoričenog američkog izdanja.

Tako smo dobili potvrdu podatka da izdavači smanjuju font i prored u mekim povezima, kako bi uštedeli na štampi. Zaista, meki povezi postali su gotovo nečitljivi.

"Bodež snova" će biti objavljen za predstojeći oktobarski sajam knjiga, kao i drugi nastavak trilogije "Red magle", pod naslovom "Zdenac uspenja".

U slučaju da ste pomislili kako ću na sajmu imati samo dva naslova, moram da se pohvalim povratkom u stripovske vode. Naime, izdavačka kuća i striparnica Darkvud nastavila je sa objavljivanjem stripova o Konanu tamo gde je Beli put nažalost stao. Tokom leta preveo sam podosta materijala za njih, tako da postoji više nego ozbiljna mogućnost da se tokom sajma knjiga pojavi i neki moj prevod "Konana".

Pre nego što sam seo da napišem ovaj unos, završio sam brušenje teksta sjajne epizode "Konana", objavljene u četvrtom broju magazina Strange tales. Reč je o epizodi "Noć tamnog boga", koja bi trebalo da se pojavi u trećem tomu Darkvudovog veličanstvenog izdanja "Hronika Konana".

Naravno, predstojeći sajam je sjajna prilika da se nakupuje raznorazna fantastika. Pored Džordana i Sandersona, Laguna će svoje čitaoce svakako obradovati prevodom romana Revelation Space, iz pera Alistera Rejnoldsa - jednog od najznačajnijih hard SF pisaca današnjice. Sajam je inače tradicionalno vreme za predstavljanje novog romana Terija Pračeta. Ove godine će to biti The Fifth Elephant, inače meni najdraži roman koji se bavi Noćnom stražom.

Što se ostalih izdavača tiče, stvari ne stoje najsrećnije. Jedina svetla tačka je Čarobna knjiga, koja nastavlja da posvećuje pažnju pre svega tinejdžerskim poklonicima fantazijske književnosti.

Najpre valja napomenuti romane Amande Hoking, "Podmetnuta" i "Rastrzana", a potom i roman "Darovita" iz pera Kristin Kešor. Svakako ne smemo zaboraviti već objavljene naslove: "Pandora" En Rajs - novi roman u njenim "Vampirskim hronikama", "Grad kostiju" Kasandre Kler, prvi roman u serijalu "Instrumenti smrti" - koji zaista preporučujem - kao i "Prvi zakon magije" Terija Gudkajnda, koji je podeljen u dva dela. Drugi deo ovog romana trebalo bi da se pojavi za sajam. Gudkajnd je poslednji veliki pisac epske fantastike iz vladajuće petorke devedesetih godina minulog stoleća koji nije objavljivan kod nas (ostali su Džordan, Martin, Fajst i Vilijams), tako da je veoma značajno što konačno imamo prilike da ga čitamo na srpskom.

Svakako valja spomenuti da je Čarobna knjiga preuzela prava na romane o Witcheru, to jest "Vešcu", te da će se prva dva romana - koja je ranije objavljivao IPS - pojaviti tokom sajma, a preostala dva do Nove godine.

Sjajno je videti da su popularno zvani "Čarobnjaci" otpočeli toliko serijala, pošto je reč o poprilično ažurnom i agilnom izdavaču.

Toliko za sada.

Sutra vas očekuje tekst o jednom od fenomena savremene "fem fantastike". Ali ne iz pera redovnih saradnika ovog bloga.

петак, 1. април 2011.

Bodež snova - početak radova

Dragi čitaoci,

Mesec dana prođe od poslednjeg unosa na blogu, ali moram vam reći da vreme nije bilo protraćeno. Dapače, od oktobra prošle godine Bukspejs mi nije bio prioritet - ali zato sam završio prevod pozamašnog "Zdenca uspenja" - drugog romana u serijalu "Red magle" Brandona Sandersona - i ponekog stripa pride.

"Zdenac uspenja" u ponedeljak ide u redakciju, a počinjem sa radom na jedanaestom tomu "Točka vremena". Roman će kod nas biti preveden kao "Bodež snova" - doduše, to je radni naziv i promene su još moguće.

Takođe, od ponedeljka krećem sa postavljanjem tekstova na kojima sam tokom proteklih meseci radio: Prikaz prva tri romana u serijalu o Bartimeju (prikazi prva dva već su na blogu, ali naša izdanja ovih romana osvežena su novim ilustracijama, pa je red podsetiti se na sva tri koja su kod nas objavljena, a uskoro će valjda i četvrti); poslednji deo moje liste najboljih pročitanih romana iz prethodne godine; teorijski tekstovi o trenutno popularnim podžanrovima - stimpanku, alternativnoj istoriji, ali i zašto su zombiji obavezan sastojak svake fantazijske čorbe. Da ne dužim, biće toga još.

A kao poslastica, evo naslovnice "Zdenca uspenja".

понедељак, 9. август 2010.

Izveštaj za kraj jula

Malo sam okasnio sa ovim unosom, ali valjda ćete mi oprostiti. Bilo je ovo paklenih dve nedelje. Ali zato sada imam da sa vama podelim lepe vesti.

Završio sam sav posao na prevodu preve polovine Džordanovog "Raskršća sumraka", inače desete knjige "Točka vremena". Takođe, završio sam grube radove na prevodu romana Tima Pauersa "Večera u Devijantovoj palati" i sada sledi peglanje. To će mi taman dobro doći da se malo odmorim od Džordana. Nakon te dve nedelje nastavljam rad na "Raskršću".

Tu sam dužan malo objašnjenje - Džordanovi romani biće objavljivani u jednom tomu, ali i dalje se u procesu proizvodnje dele na dva komada, radi lakšeg obračunavanja i isplata.

Da bih vam se malo odužio zbog čekanja, ekskluzivni odlomak iz prvog dela "Raskršća sumraka" sledi:


Pranje svile dugo traje. Vedra vode koja su dovlačile od pumpi bila su hladna kao led, ali vrela voda iz bakarnog kotla mlačila je ovu u koritima. U vreloj vodi svila ne može da se pere. Potapanje ruku u korita na toj hladnoći bio je divan osećaj, ali kada se opet izvuku – hladnoća je dvaput gora. Nije bilo sapuna, bar ne dovoljno blagog, tako da su svaka suknja i bluza morale da se jedna po jedna potope i nežno protrljaju. A onda da se rasprostru na peškir koji će nežno da se umota kako bi se iscedilo što je više moguće vode. Potom se vlažni odevni predmet ponovo potopi u drugo korito puno mešavinom vinskog sirćeta i vode – to smanjuje ispiranje boja i pojačava sjaj svile – pa se ponovo stavlja na peškir i umotava. Mokri peškir se onda snažno iscedi i raširi na suncu da se osuši gde god ima prostora za to, dok se svaki komad svile okači na vodoravnu motku, obešenu u hladu paviljona od grubog platna podignutog na rubu trga, a onda rukom izgladi da ne bilo nabora. Uz malo sreće, ništa neće morati da se pegla. Obe su znale kako se o svili valja starati, ali za peglanje je potrebno iskustvo koje ni jedna ni druga nisu imale. Niko od Sevaninih gai'šaina nije umeo da pegla, čak ni Maigdin, mada je ona bila gospodska služavka i pre ulaska u Failinu službu, ali Sevana nije prihvatala izgovore. Svaki put kada Faila ili Alijandra odu da okače drugi komad odeće da se suši, proveravale bi one već obešene i gladile nabore kada je to potrebno.

петак, 9. јул 2010.

Novi radni zadaci!


Prekjuče sam dobio nekoliko mejlova s pitanjima u vezi s planovima izdavačkih kuća za koje radim. Bojim se da je na pitanja te vrste veoma teško odgovoriti. Većina izdavača nije u sjajnom stanju i kriza je poprilično pogodila izdavaštvo u celini. Juče sam veče proveo s Patrikom Sendenijem, najpoznatijim SF&F blogerom na svetu, dva puta nominovanim za Huga, i po njegovim rečima izdavaštvo je globalno u teškom stanju - mnogo težem nego što se to čini posmatračima sa strane. Dakle, znam koji su izdavački planovi u kućama u kojima radim, ali zaista je nezahvalno otkrivati ih, pošto se nikada ne zna šta će se od tih planova realizovati. Ali zato mogu da pričam o onome što ja radim...

Nedavno sam za "Beli put" završio "Odmazdu Mračnog Viteza" (Dark Knight Strikes Back aka DK2) i trebalo bi da krenem u prevod četvrtog trejda serijala "Propovednik" (Preacher). Moram priznati da me je DK2 poprilično zamorio. Depresivna i beznadežna Milerova predstava Betmenovog sveta pokazala se poprilično teškom za varenje. Premda sam veliki ljubitelj Betmena (mada, još veći ljubitelj njegove politički nekorektne verzije, Midnajtera) i premda se u DK2 nazire tračak svetla i nade na kraju planetarnog tunela, nisam mogao da se otrgnem utisku da je Milerova antiutopija ne pred nama, već da zapravo živimo u njoj. Možda na početku, ali biće samo gore.

Elem, da ne budem preterano mračan, trenutno radim na desetom romanu u serijalu Wheel of Time pokojnog Roberta Džordana. Urađeno je nekih dvadeset odsto i napreduje sasvim fino.

S druge strane, roman koji prevodim paralelno s Džordanom, Dinner at Deviant's Palace Tima Pauersa ne ide ni izbliza toliko brzo. Pauers je izuzetan pisac, ali veoma je teško preneti njegov stil na srpski jezik.

Eto, toliko za sada. Večeras ili sutra nastavak. Sada me vabi piletina s karijem i bademima.

субота, 12. јун 2010.

Letnje vrućine... i "Sirijus Reborn"!!!!

Bojim se da nemam nekih značajnih vesti za vas. Ovaj unos je pre posledica nedostatka vremena da se napiše nešto smisleno, nego što je bogzna kako bitno obaveštenje za moje drage čitaoce. No, popuniću prostor starim vestima, ponegde osveženim daškom novih informacija, koje bi možda mogle biti zanimljive.

Elem, za jedno nedelju dana završavam sav rad na "Srcu zime", poznatom i kao "deveta knjiga "Točka vremena", koja se vuče kao gladna godina". Roman će se po svoj prilici pojaviti u "Laguninom" predsajamskom talasu, skupa sa novoprevedenim romanom Džastina Kronina "Passage" (preveo Goran Skrobonja), ali i "Imenom vetra" Patrika Rotfasa i "Poslednjim carstvom" Brendona Sandersona, u prevodu moje malenkosti (što je besmislen izraz za čoveka od 188 cm i 100 kg, ali 'ajde da se pravimo fini...). Ovo poslednje je velika stvar i roman koji se ne sme propustiti. Ponosim se time što sam Sandersona prepoznao kao novog velikog pisca EF još dok je imao samo jedan roman i preporučio ga izdavaču pre neke tri godine. Ne moram posebno da naglašavam da je reč o čoveku koji dovršava Džordanov serijal, zar ne?

U toku je rad i na dve grafičke novele za "Beli put" - o tome nešto malo više u nekom narednom unosu, nadam se u ponedeljak, a potpuno sveža vest je da sam sa "Sirijus izdavaštvom" postigao dogovor o prevodu dva romana Tima Pauersa. Prvi bi trebalo da se pojavi za oktobarski sajam.

Eto, čisto da ne bude da nema vesti...

четвртак, 11. јун 2009.

Back in Black, ili ćevapi u doba posta

Eh, dugo me nije bilo. Razlozi su svakojaki. Do pre neki dan nisam imao internet, a nije mi bilo do blogovanja preko mobilnog telefona. Meni veoma draga osoba veoma se razbolela, pa mi nije bilo ni do čega. Udarila kriza, pa sam krizirao. Udarila vrućina, pa me udarila u glavu. Padala kiša pa mi bilo hladno. Boban preuredio Znak Sagite, pa sam dobio svoj podforum. Postio sam zato što su mi rekli da ne mogu. I tako dalje. U svakom slučaju, jako dugo nije bilo novih postova, tako da pretpostavljam da ovo niko neće pročitati - ali uveli su mi adsl i dobio sam poriv da pišem, pa sve i da niko ne pročita "ove redove", kako se to obično kaže, no harm done.

Elem (upozorio sam vas na ovu reč, zar ne?), ništa od romana koje sam najavljivao proteklih meseci nije objavljeno. Pogađate, razlog je kriza. Do sada je trebalo da četiri moja prevoda budu objavljena. Izbor fantastike je jako mršav, a ništa bolje nije ni sa ostatkom beletristike. Jedina svetlost je "Fantastična biblioteka", koja je vaskrsla srpsku fantastiku. Doduše, Goran Skrobonja je u velikom stilu ponovo uplovio u izdavačke vode, ali nekako se čini da je sve to mokra glina koja tek nejako zapušava procepe u brani. Ostaje da vidimo šta ćemo. Pretpostavljam da će izdavači pred oktobarski sajam pustiti u štampu nagomilane naslove. Ako tako bude, trebalo bi da imate prilike da čitate bar šest prevoda u izvedbi moje malenkosti. Reč je o romanima "Poslednje Carstvo", "Olujni talas", "Kralj trnja", "Mahniti mesec", "Dnevnik večitog papučića", "Izgubljena legija", "Povratak u SSAD", a verovatno i nekim striovima. Sve je ovo prevedeno ili u završnim fazama, ali pitam se kada će izaći pred čitaoce.

Bilo kako bilo, evo mene nazad. Izgmizao sam iz rupe u koju sam upuzao. Sad, koliko ću dugo izdržati na svetlosti sunca - pitanje je. Alergičan sam na prokletinju (for real). Pišemo se uskoro...

четвртак, 19. фебруар 2009.

Narednih desetak dana...

Ovo će biti moj poslednji unos za narednih desetak dana. Imam jako mnogo posla, pa bežim u brda da sve to završim. To znači da nema blogova, foruma, gledanja serija i ostalog gubljenja vremena. Do kraja februara čeka me brušenje prevoda "Kralja trnja", kao ipisanje prikaza za "Svetski rat Z" i "Bespuća" za IP Paladin, "Poslednje želje" i "Duvača stakla iz Murana " za IPS i nekoliko knjiga FANTASTIČNE BIBLIOTEKE za Everest. Pišemo se u martu...

недеља, 15. фебруар 2009.

Vekovima kasnije, ili Povratak Nightflajera

Uf, evo me. Bilo je ovo paklenih nekoliko nedelja tokom kojih sam završio neke prevode, dogovorio neke nove poslove i polupreselio se. Najveća novina je završeni prevod prvog roman Džima Bučera, a pod naslovom "Olujni talas". Roman će objaviti IPS, skupa sa mojim prevodom "Kralja trnja", koji je napisao Greg Kiz. Sutra ću postaviti obimniji prikaz Bučerovog romana, da znate šta da očekujete. Inače, dogovorio sam i prevod četvoroknjižja "Legija Videsosa" majstora alternativne istorije, Harija Tartldava, kao i njegovog samostalnog romana (bar je do skora bio samostalan) Ruled Britania. Nakon toga čeka me jedan od najvećih japanskih pisaca svih vremena, Šusaku Endo i njegov "Samuraj", pa ćemo onda videti kuda ćemo. Inače, potpuno nevezano sa fantastikom i istorijom, prevešću za Stilos roman pod nazivom "Dnevnik večitog papućića". Ako se pitate zašto ja to prevodim... Pa, i ja moram bar povremeno da se manem fantastike. Onda mi je slađe da je prevodim. Za kraj, Goran Skrobonja je preuzeo za svoj sajt moj prikaz romana "Pacovi", što mi je naravno čast. Posetite www.paladin-beograd.com