Претражи овај блог

субота, 02. фебруар 2019.

Pročitano u 2019: Januar

Pošto hronično bolujem od nedostatka vremena, rešio sam da jednom mesečno postujem utiske o pročitanim naslovima u vidu sažetka svojih (kratkih) osvrta s Goodreadsa, čisto da bi sve to bilo na jednom mestu. Zato, evo učinka za januar ove godine koje smo:

A Choice of Treasons (The Treasons Cycle #2) by J.L. Doty

As a lifer in the Imperial Navy, fighting in a war that has lasted for generations, York Ballin’s only hope at an honorable discharge is the grave. Matters only get worse when the emperor's daughter, princess Aeya, decides to do a little slumming with her entourage on a remote planet, and York and his fellow crewmen are forced to rescue her. But after returning her safely into the empress' care on the planet Dumark, the entire planet is hit by a massive Directorate assault. To evacuate the empress along with the rest of the imperial embassy, York is ordered to commandeer the imperial cruiser Cinesstar, which is crewless and undergoing repairs in the Dumark Navy Yard. And after a narrow escape York finds himself deep behind enemy lines, on a commandeered imperial cruiser without a trained crew, commanded by an incompetent nobleman, with the empress and 200 civilians as passengers, and the enemy, the Directorate, pulling out all stops to destroy them. But, from a strategic or military standpoint, the assault on Dumark was an unwarranted waste of the Directorate's resources, and it becomes clear the empress, and a member or Aeya's entourage, are carrying a dangerous secret, so dangerous it threatens power structures of both the Empire and the Directorate, so even their own comrades in the empire want them eliminated. And with everyone now hell-bent on turning Cinesstar and all those aboard her into a cloud of radioactive vapor, it falls to York to save them all. But he must choose between saving them, or saving himself, and he finds his options are limited to a choice of treasons

Prvo književno delo koje sam ove godine pročitao je zastrašujuć amalgam amaterskog pisanja i dobre zabave. Ova prilično obimna knjiga je inače druga u nizu, ali ja sam je omaškom pročitao pre nego što sam to shvatio, što mi očito nije nimalo smetalo u razumevanju i praćenju radnje, kao i razvoja - takvog kakav je - glavnog junaka i relativno široke lepeze pratećih likova.

U suštini, ovo je loše napisan power trip u kome se ceo univerzum vrti oko glavnog lika. Roman se čita ponajviše kao Honorverse/Vorkosigan fanfiction, kad bi je pisao Džoni Ringo - samo bez beskrajnih infodampova u koje se pretvorio Honorverse, ili Ringovih white power sanjarenja.

U zanatskom smislu, ovo je travestija. Deus Ex Machina momenti obiluju, protagonista je Mary Sue kao da mu je majka Anita Blejk a otac sinteza svih velikih belih pomorskih kapetana, od Kuka do Kirka - samo bez tračka Pikarda, ali s dosta primesa poznog Vejdera. Ženski likovi su zapostavljeni do nepostojeći i služe samo da bi se svetlo glavnog junaka odbijalo o njih. I tako dalje i tako redom.

No, sve to rekavši, ovo jeste iznenađujuće zabavno štivo. Kada bi ga neki dobar urednik propustio kroz šake, ili ga neki dobar pisac preradio, vredelo bi solidnih pet zvezdica. Ovako, sa stanovišta književne vrednosti, A Choice of Treasons zaslužuje 1*, dok sa stanovišta zabave koju pruža vredi celih 4*. Ukupni utisak mi se sve vreme vrteo oko 2*, iskren da budem, ali se roman ipak donekle izvukao u poslednjih 10%, tako da neka bude jedna trojka.

Through Fiery Trials (Safehold #10) by David Weber

With new alliances forged and old regimes fractured, Merlin--the cybernetic avatar of Earth's last survivor and immortal beacon to humanity--and the colonies of Safehold and have many adventures ahead in Through Fiery Trials, the continuation of David Weber's New York Times bestselling military science fiction series

Those on the side of progressing humanity through advanced technology have finally triumphed over their oppressors. The unholy war between the small but mighty island realm of Charis and the radical, luddite Church of God's Awaiting has come to an end.

However, even though a provisional veil of peace has fallen over human colonies, the quiet will not last. For Safefold is a broken world, and as international alliances shift and Charis charges on with its precarious mission of global industrialization, the shifting plates of the new world order are bound to clash.

Yet, an uncertain future isn't the only danger Safehold faces. Long-thought buried secrets and prophetic promises come to light, proving time is a merciless warden who never forgets.

dnf @ 50%

Nažalost, Veber je do kraja otišao u skribomaniju ovaplođenu u načelu "da vam prepričam šta se desilo" ispresecanom ne toliko zanimljivim dijalozima.

Čitanje ove knjige pretvorilo se u naporno prosejavanje rečenica u potrazi za retkim biserima onog starog Dejvida Vebera, a piščevi povremeni izleti u promovisanje brakova između mladih žena i "zrelih" muškaraca samo su mi dodatno išli na živce.

Iako sam pročitao sve prethodne knjige iz ovog serijala, kao i skoro sve što je Veber objavio u formi romana, došlo je vreme da ovaj serijal batalim. Možda će se u nekom novom jedan od meni veoma dragih pisaca s početka ovog milenijuma malo prenuti iz skribomanske kome u koju je upao. 1*

Priest of Bones (War for the Rose Throne #1) by Peter McLean

 It's a dangerous thing, to choose the lesser of two evils.

The war is over, and army priest Tomas Piety finally heads home with Lieutenant Bloody Anne at his side. When he arrives in the Stink, Tomas finds that his empire of crime has been stolen from him while at war. With his gang of Pious Men, Tomas will do whatever it takes to reclaim his businesses. But when he finds himself dragged into a web of political intrigue once again, and is forced to work in secret for the sinister Queen's Men, everything gets more complicated.

When loyalties stretch to the breaking point and violence only leads to violence, when people have run out of food, and hope, and places to hide, do not be surprised if they have also run out of mercy. As the Pious Men fight shadowy foreign infiltrators in the backstreet taverns and gambling dens of Tomas's old life it becomes clear; the war is not over.

It is only just beginning.

Priest of Bones je roman objavljen početkom 2018, ali usled nedostatka vremena a pomalo i volje, ali najviše zato što sam Maklina zapravo pobrkao s jednim drugim piscem, nisam ga pročitao sve do sada. A onim što sam pročitao zapravo sam prilično zadovoljan.

Piter Maklin je ponikao na terenu urbane fantastike, što se u ovom grimdark uratku i vidi. Roman počinje u duhu "Crne čete" i njenih duhovnih sledbenika, ali na tom putu se zadržava vrlo kratko - tek toliko da nam predstavi sve protagoniste - i prelazi u zapravo urbanu fantastiku, samo s oblandom nešto klasičnije fantazije.

Ovo nije posebna retkost u današnje vreme: Danijel Polanski je pokazao kako se to radi svojom trilogijom Low Town, a bilo je i ranije te urbane fantazije, doduše najčešće s elementima humora ili apsurda, kao u slučaju serijala o Traksasu itd. U skladu s novim običajima u novim vremenima, protagonista Priest of Bones je zapravo negativac. Ne tako sitni kriminalac, koji je pre nego što ga je rat odvukao iz njegovog grada držao pod svojom kontrolom jednu sirotinjsku četvrt, s manjim ili većim prećutnim odobravanjem korumpirane gradske vlasti.

U suštini, ovaj roman je Peaky Blinders u fantazijskom okruženju. Ni manje ni više od toga. Kvalitet pisanja nije ni blizu prve trilogije Polanskog, ali je sasvim solidan. Zaplet sam po sebi nije posebno originalan, ali je priča lepo izvedena i drži pažnju čitaocu. Suštinski, čitalac ništa neće propustiti ako naprosto preskoči Priest of Bones, ali ako želi da pročita pristojan grimdark i nema ništa svežije ili bolje na raspolaganju, ovo je vrlo dobra investicija vremena i novca.

Priest of Bones by Peter McLean 4*


Young Avengers, Volume 1: Style > Substance (Young Avengers (Collected Editions) #8) by Kieron Gillen
 
Legacy isn't a dirty word...but it's an irrelevant one. It's not important what our parents did. It matters what WE do. Someone has to save the world. You're someone. Do the math. The critically acclaimed team of Kieron Gillen and Jamie McKelvie reinvent the teen super hero comic for the 21st century, uniting Wiccan, Hulkling and Kate "Hawkeye" Bishop with Kid Loki, Marvel Boy and Ms. America. No pressure, right? As a figure from Loki's past emerges, Wiccan makes a horrible mistake that comes back to bite everyone on their communal posteriors. Fight scenes! Fake IDs! And plentiful feels! (aka "meaningful emotional character beats" for people who aren't on tumblr.) Young Avengers is as NOW! as the air in your lungs, and twice as vital. Hyperbole is the BEST! THING! EVER!

Collecting: Young Avengers 1-5, material from Marvel Now! Point One.1

 Style > Substance sam pročitao u okviru mog projekta čitanja celog All-New Marvela, što je nekih 200+ trejdova. YA sam upoznao nekoliko godina ranije, kada je Vikan bio u potrazi za identitetom svoje majke i moram priznati da mi se strip dopao. Dopao mi se i ovaj trejd, ali ipak se oseća prekid u kontinuitetu čitanja. Odnosno, čitalac bi valjalo da se upozna s prethodnim naslovima koji se bave ovim junacima. Da nije toga, verovatno bi Style > Substance dobio jednu zvezdicu više. Ovako, samo 4*

 Guardians of the Galaxy, Volume 1: Cosmic Avengers by Brian Michael Bendis

 There’s a new rule in the galaxy: No one touches Earth!

But why has Earth suddenly become the most important planet in the galaxy? That’s what the Guardians of the Galaxy are going to find out!

Join Star-Lord, Gamora, Drax, Rocket Raccoon, Groot and--wait for it--the Invincible Iron Man as they embark upon one of the most explosive and eye-opening chapters of Marvel NOW! The secrets these galactic Avengers discover will rattle Marvel readers for years to come! But while London deals with a brutal invasion by the Badoon, the fate of the Guardians may have already been decided millions of miles away! Why wait for the movie? It all starts here!

Collecting: Guardians of the Galaxy 0.1, 1-3; & Guardians of the Galaxy Infinite Comic

Zaista ništa posebno od stripa. Crtež je više nego pristojan, što se i može očekivati od Marvela, ali je zato Bendis zakazao kao scenarista. Iako "volume 1", ovo nikako nije dobra početna tačka za čitanje GotG, pa se komotno može i preskočiti, pošto niti pruža dobro polazište za praćenje pustolovina ekipe proslavljene u filmovima, niti je zabavan ili zanimljiv sam po sebi.

2* i to jedva.

Dampyr n. 27: Vukodlaci by Mauro Boselli, Aleksandra Milovanović

Nakon novogodišnje pauze, vraćam se "Dampiru". Najbolja stvar u vezi s ovim stripom je što je doneo nužnu svežinu umornom Boneliju, nesputan standardima koji su važili (a možda i dalje važe) kada je reč o etabliranim junacima SBE. "Dampir" je utoliko otvoren za rizikovanje i eksperimentisanje s drugačijim uglovima pripovedanja, koji danas možda i deluju pomalo izlizano, ali su svakako bili sveži kada je ovaj strip imao svoju premijeru u italiji.

U svakom slučaju, u ovom broju imamo na delu transponovanje protagoniste, tako da je pravi junak ove epizode zapravo otac naslovnog lika. Iako čisto usputna, ova priča nije filer već igra svoju ulogu u širem serijalu i čitaocu približava Draku, jednog od najmoćnijih vampira u serijalu, oslikavajući ga ljudskim bojama i dodatno pripremajući čitaoca na to da je Harlanov otac ipak možda pozitivac.

Iako se može i preskočiti bez ikakvih posledica po čitaoca u smislu praćenja radnje serijala, "Vukodlaci" su vrlo dobra epizoda, koja je ujedno i odličan primer zrelosti "Dampira" kao serijala i u crtačkom i u scenarističkom smislu.
4*

 New Avengers, Volume 1: Everything Dies by Jonathan Hickman

 To prevent the collision of our universe with another, the Illuminati must reassemble...NOW!
It's the most powerful and brilliant team in the Marvel Universe: the Black Panther, Iron Man, Doctor Strange, Black Bolt, Mister Fantastic, Namor the Sub-Mariner and the Beast against an infinite legion of parallel realities. Armed with the six Infinity Gems, the Illuminati gather to plan for the death of everything...but their task is complicated by old wounds, lies and secret agendas. But when the Illuminati experience their first dimensional incursion, can this loose brotherhood of end times trust each other enough to use the Infinity Gems in unison? And what new member will join the group? Jonathan Hickman and Steve Epting revamp The New Avengers in a multiverse-spanning saga!

Collecting: New Avengers 1-6
Ovaj trejd Avendžersa, tačnije Iluminata, bi lako mogao da posluži kao odskočna daska za uvođenje čitalaca u Marvel Now! eru, ali i za potonje događaje kojima smo svedočili u Marvelovoj verziji Infinity krize.

Istini za volju, Everything Dies ne bih mogao da preporučim čitaocima inače neupućenim u Marvelove junake i njihove međusobne odnose, premda i može i treba da se čita samostalno. To rekavši, crtački i scenaristički ovo je vrlo solidno izveden strip, čak toliko da njegova zanatska upeglanost nadilazi njegovu neinspirativnost i 4* koje od mene dobija tu su pre svega zato što je Everything Dies pokazna vežba kako treba pisacti i crtati superherojski strip u doba MCU nego zato što mi je bio toliko zanimljiv ili užitak za čitanje.

Sve u svemu, ovo je jedan od onih stripova za koje nećete pogrešiti ni ako ga pročitate ni ako ga ne pročitate. 4* 

 Embers of War (Embers of War #1) by Gareth L. Powell

The warship Trouble Dog was built and bred for calculating violence, yet following a brutal war, she finds herself disgusted by conflict and her role in a possible war crime. Seeking to atone, she joins the House of Reclamation, an organisation dedicated to rescuing ships in distress.

But, stripped of her weaponry and emptied of her officers, she struggles in the new role she’s chosen for herself. When a ship goes missing in a disputed system, Trouble Dog and her new crew of misfits and loners, captained by Sal Konstanz, an ex-captain of a medical frigate who once fought against Trouble Dog, are assigned to investigate and save whoever they can.

Meanwhile, light years away, intelligence officer Ashton Childe is tasked with locating and saving the poet, Ona Sudak, who was aboard the missing ship, whatever the cost. In order to do this, he must reach out to the only person he considers a friend, even if he’s not sure she can be trusted. What Childe doesn’t know is that Sudak is not the person she appears to be.

Quickly, what appears to be a straightforward rescue mission turns into something far more dangerous, as Trouble Dog, Konstanz and Childe, find themselves at the centre of a potential new conflict that could engulf not just mankind but the entire galaxy.

If she is to survive and save her crew, Trouble Dog is going to have to remember how to fight.


Embers of War je jedna od izvikanijih SF knjiga objavljenih u 2018. To je delimično i razlog zašto sam izbegavao da je čitam sve do sada, budući da sam se opekao s većinom hajpovanih naslova.

No, mora se reći da je Embers of War isporučio, što se kaže, vrlo solidnu spejs operu koja vešto balansira između militarističke fantastike i takozvane nove spejs opere. Vidno je autorovo koketiranje s nekim temama i motivima vrlo popularnim u naučnoj fantastici tokom poslednje dve decenije - pre svega estetikom koju je svojevremeno nametnuo Firefly, a poslednjih nekoliko godina razradio serijal Expanse, koji se kod nas može čitati u Laguninom izdanju i prevodu Gorana Skrobonje. Embers of War, doduše, nije ni izbliza sadržajan i nakrcan informacijama koliko pomenuti serijal, već vrlo usporeno i lagano uvodi čitaoca u priču i upoznaje ga s likovima. Ovo upoznavanje traje dobrih 20% knjige, dok se tek negde na polovini nazire poenta cele priče.

S druge strane, vidna je ambicija da ovaj roman preraste u obiman serijal, pa se u neku ruku Embers of War čita više kao prvo poglavlje jednog pogolemog romana, u kojem se pisac bavi worldbuildingom i karakterizacijom protagonista više nego radnjom, dok će intenziviranje zapleta biti ostavljeno za potonje delove serijala.

Kako god, čitanje mi je vrlo prijalo, premda sam ga razvukao na deset dana i preporučujem Embers of War kao vredan ulaganja vremena u njega.

4* 

 Empire of Silence (Sun Eater #1) by Christopher Ruocchio

Hadrian Marlowe, a man revered as a hero and despised as a murderer, chronicles his tale in the galaxy-spanning debut of the Sun Eater series, merging the best of space opera and epic fantasy.

It was not his war.

The galaxy remembers him as a hero: the man who burned every last alien Cielcin from the sky. They remember him as a monster: the devil who destroyed a sun, casually annihilating four billion human lives—even the Emperor himself—against Imperial orders.

But Hadrian was not a hero. He was not a monster. He was not even a soldier.

On the wrong planet, at the right time, for the best reasons, Hadrian Marlowe starts down a path that can only end in fire. He flees his father and a future as a torturer only to be left stranded on a strange, backwater world.

Forced to fight as a gladiator and navigate the intrigues of a foreign planetary court, Hadrian must fight a war he did not start, for an Empire he does not love, against an enemy he will never understand.

 Empire of Silence by Christopher Ruocchio je pravi ne tako mali dragulj spejs opere stare škole, pun entuzijazma i ljubavi ka žanru i odličan pokazatelj da SF u koji smo se zaljubili kao klinci nije mrtav. Ako bih morao da u jednoj rečenici pičujem ovu knjigu nekom NN čitaocu, rekao bih da je Empire of Silence melanž "Dine", Whm40k i Fading Sunsa kada je po sredi worldbuilding i Vulfovog "Novog sunca" izmešanog s Rotfusovim "Imenom vetra" kada je reč o karakterizaciji i pristupu protagonisti, pri čemu na sve to valja dodati prstohvat Star Warsa.

Roman je obiman, ali ne previše. Nešto manji od "Igre prestola", recimo. Sasvim dovoljno da pisac ima prostora da se razmaše, a opet ne preobiman da navede čitaoca da posumnja kako je autor skriboman, što u današnje vreme nije retkost.

Iako napisan vrlo ambiciozno, poigravajući se motivima toliko ikoničnim za SF da se za autora čak može reći da premda vrlo vešto ipak igra na ivici plagijata, Empire of Silence ne zamara čitaoca, već ga upoznaje s piščevim univerzumom tako što ga uvlači u njega, umesto da mu prepričava dešavanja faktografski ili istoriografski, što je takođe relativno odskora rasprotranjena mana kako među naučnim tako i među epskim fantastima. Štaviše, Empire of Silence je školski primer dobrog pisanja, koji Kristofera Ruokija (recimo da mu se tako izgovara prezime) izdvaja kao vrlo verovatno najsnažniji novi glas na polju vaskolike fantastike koji se čuo inače slabunjave 2018. godine, ali i kao pisca koji je već prvim romanom pokazao da je u najmanju ruku ravan trenutno vodećim i najpopularnijim žanrovskim piscima, kakvi su Rotfus i Sanderosn, ako ih nije i prevazišao.

Prva trećina romana je najuzbudljivija, što bi se moglo smatrati manom u izvesnom smislu. Nakon te prve trećine, dramatičnost opada i ton romana se menja, zauzimajući jednu ravnu pripovednu liniju koja čitaoca vodi sve do jednog blagog uspona na kraju knjige, ali opet ne do onakvog uranjanja u knjigu kao što je to bio slučaj sa samim početkom. U neku ruku, razumljivo mi je zašto se pisac odlučio da tako gradi priču. Iako je prvu trećinu knjige komotno mogao da razvuče na čitav roman za sebe, autor se rešio da ga spoji s ravnijom i smirenijom pričom, koja zapravo služi da uravnoteži i izbrusi protagonistu.
Spomenuo sam kakav je Empire of Silence roman po worldbuildingu i po pripovednom stilu, ali ne i kakav je protagonista. Iako bi se moglo očekivati da je Hadrijan Marlou, junak Empire of Silence-a, mešavina Pola Atreida i Kvota, zapravo nije tako. Površna sličnost s Muad'Dibom je tu (i ovi ne tako sitni "omaži" Herbertovom remek-delu su možda i najveća zamerka ovoj knjizi), ali ona je telesne prirode, dok je protagonista po svojoj naravi više Kardov Ender i Vulfov Severijan, kada bi njih dvojica bili zadojeni tolkinovskom ljubavlju prema jezicima.

Zaista, poslednje naučnofantastično ili fantazijsko književno delo kojim se na ma koji način bavio a da je ovoliko pažnje pridavalo jezicima bio je "Točak vremena" pokojnog Roberta Džordana, a pre njega - naravno - "Gospodar prstenova". Empire of Silence čitaocu predstavlja nekoliko izmaštanih jezika - protagonista govori pet a služi se s još dva-tri - koji su dovoljno uverljivi i dovoljno promišljeni da čitalac u ne baš ni retkim izletima iz "standardnog" jezika pripovedača jasno vidi strukturu, nazire gramatička pravila, čak i promenu reči kroz padeže. Ovo me je ozbiljno iznenadilo i bogami impresioniralo.

Zamerki ima. Moglo bi se reći da je Empire of Silence galimatijas plagiranih motiva - ali isto bi se moglo reći za žanrovsku književnost u celini. Na kraju krajeva, čak je i Tolkin nalazio nadahnuće u Edama i Bibliji. Ove zamerke ostaju na nivou cepidlačenja, pre svega jer je izuzetno očigledno da nikako nisu posledica piščeve svesne namere da jaše na skutima davnih žanrovskih veličina, već pre svega iskaz ljubavi prema žanru i odavanje počasti kako autorima koji su ga nadahnuli, tako svojim mladalačkim maštarijama poniklim iz čitanja tih kultnih dela.

Ukratko, ovo je roman koji sam s uživanjem čitao i koji bih slasno preveo, iako bi me to koštalo živaca i vremena za tri druge knjige. Ipak, isplatilo bi se jer ovo je prava žanrovska poslastica, kakve odavno nije bilo na tržištu. Spejs opera stare škole, koja istovremeno uspeva da bude sasvim relevantna u današnje vreme a da se ne prlja jednokratnom politikom za svakodnevnu upotrebu, što je inače postalo rak-rana modernog SF-a.

5* i Nightflier's Seal of Approval





Нема коментара:

Постави коментар