Претражи овај блог

среда, 24. октобар 2012.

Sajam knjiga 2012 - deo drugi

Da ne bude da samo High Duke ide na sajam, evo i mog bloga o novogodišnjoj sajamskoj ponudi - pre svega fanastike - koja je čak primetno bolja u odnosu na prošlu godinu. Rekao bih da se prošle godine Laguna izdvojila kao jedini izdavač koji je fantastici posvetio pažnju, dok je ove godine situacija znatno drugačija, ali opet se mora primetiti da velika većina naših izdavača jednostavno ne ume ni da prodaje ni da objavljuje fantastiku. Primer toga je Evro-Đunti, koji je objavio nekoliko naslova što epske što urbane fantastike, a da toga - očigledno - nije ni svestan.

Još jedna zamerka je što velika većina izdavača nije ni čula za dodatni popust na tri knjige, već drže cene koje su u nekim slučajevima i više nego u knjižarama, što je već besmisleno.

Naravno, ulaznica se zadržala na ceni od 250 dinara, što je vanredni bezobrazluk - pošto izdavači plaćaju poveće zakupnine za svoje štandove. Dakle, za cenu jedne ulaznice na Laguninom štandu se može kupiti i do tri naslova, a u slučaju da na sajam ide jedna četvoročlana porodica za cenu ulaznica se brat bratu može kupiti dužni metar knjiga. S obzirom na to da Lagunina akcija važi u njihovoj glavnoj knjižari u SKC-u, onima koji na sajam odlaze da bi se oprskrbili prevashodno fantastikom gotovo i da se ne isplati odlazak. Možda to i objašnjava nešto lošiju posetu u odnosu na prošlogodišnju. 

Dodaću da je najprijatnije iznenađenje sajma zapravo jedan mali izdavač - i to samo stripova, bar za sada. Reč je o beogradskom Darkvudu, koji lagano zauzima položaj koji je do skora imao Beli put. Od pregršti novih stipova ne mogu a da ne izdvojim peti tom "Divljeg mača Konanovog" - u kojem su sabrane meni najdraže epizode iz tog dugovečnog serijala, pa patim što se namestilo da ih nisam ja prevodio - i drugi tom "Hronika Konanovih", koji nosi nadnaslov "Pesma Crvene Sonje i druge priče". 

No, da batalimo priču, pošto sajam još nije završen i možda bude još izveštaja. Evo malo fotografija ulova:







уторак, 23. октобар 2012.

Sajam knjiga 2012

by High Duke

Nazalost, tradicionalni "izveštaj" sa prvog dana sajma knjiga usled obaveza pomalo kasni, ali stiže za sve one koji još nisu stigli da prošetaju sajmom.
Ove godine su izdavači za čudo bili malo spreminij i većina naslova fantastike se pojavila već tokom oktobra, tako da se praktično ništa ne očekuje da dođe u toku sajma, kao što je često bio slučaj prethodnih godina. Kome je lakse da unapred zna gde će šta da lovi, tu su rasporedi izlagača po halama: http://www.beogradskisajamknjiga.com/active/sr-latin/home/glavni_meni/za_izlagace/raspored_po_halama.html No, evo kratkog spiska novih fantastičnih naslova kod nas.


Alnari

Alnari i dalje , na njihovom štandu fantastika je gurnuta skroz u ćošak. Stigla je Nova straža Lukjanenka, koja originalnu tetralogiju pretvara u pentalogiju  i koju sam uspeo da već prožderem za manje od jednog dana, ali o tome za koji dan.

Izašao je i novi King - Dalas '63 , ali ne i kako sam se nadao osma knjiga Mračne kule, da budem precizniji 4.5 u hronologiji.

Ali zato konačno imamo dugo očekivani nastavak Mača Senki, Osmatrača mrtvih o kojem podosta dugo nije bilo ni glasa, toliko da su se mnogi pitali hoce li se uopšte pojaviti.

Za one koji vole, tu je i još neki tinejdž klon Sumraka, orjentisan izgleda na vukodlake, Noćne senke

Laguna

Po sredini arene, gledajte gde je najveća gužva ispod vetrenjače.

Čeka nas Pračetova Istina, nažalost ove godine opet usamljena.

Točak vremena - Oluja na obzorju, podeljena u dva toma, dok SF predstavlja Buđenje nemani.

Ne smem da propustim da pomenem za sada prva dva toma Pekićevog  Zlatnog runa, da se uklapa sa ostalim izdanjima Pekića, ali imajte na umu da Solaris još uvek ima skoro sve pojedinačne romane u tvrdom povezu i to po manjoj ceni nego Laguna.

Krajem leta se pojavila i čuvena (da ne kažem legendarna) Legenda Dejvida Gemela. Prvenac koji mu je verovatno i najbolji roman, početak Drenai sage koja se proteže kroz nekoliko doba, prateći sijaset junaka od kojih je Drus verovatno najzanimljiviji. Nažalost, većina knjiga iz serijala je pisana na sličan kalup, pa umeju da budu dosadne, sa za Gemela simptomatično skarabudženim krajem tako da se na kraju čitanja čitalac oseti skoro uvređeno, ali Legenda je sama po sebi veoma zabavan i nepretenciozan roman koji je lepo zakoračio u military fantasy.

A kompletirana je je i trilogija Mistborn Brandona Sandersona, Herojem doba. Ako želite odličnu zaokruženu trilogiju, podebelih knjiga, moja prva preporuka je upravo ovaj serijal. Neopterećujući, originalan, zanimljiv i dovoljno obiman da zaokupi pažnju na neko vreme.

Ono što nikako ne smete da zaobiđete jeste deo štanda Lagune sa super akcijama, gde se za smesne, zaista smesne cifre mogu sakupiti starija i slabije prodavana izdanja. Ko hoće da popuni kolekciju recimo Edingsa ili Fajsta za koju mu se nisu do sada odvajale neke veće pare, sada to može da uradi za svega par stotina po knjizi, ili čak i 70 dinara, koliko sam video da košta neki deo Belgarijade.



Čarobna knjiga

Čarobna knjiga je jurila da nam ove godine predstavi prvih pet knjiga o Vešcu i uspela je u tome. Za sajam su stigli da reprintuju i Mač sudbine i da izbace petu knjigu, Vatreno krštenje.

Takođe smo dobili i ilustrovanog Hobita, sa crtežima Alana Lija, ali nažalost ne i u tvrdom povezu kako su se mnogi nadali, i u ako se ne varam novom prevodu.

Nastavili su i sa Asimovim, sa serijalom o robotima, od kojih su izašle dve knjige: Čelične pećine i Golo sunce.

Za ljubitelje Marvelovih junaka, tu su Essential kolekcije o Osvetnicima, Spajdermenu i najnovija knjiga o Srebrnom letaču.

Kada smo već kod stripova, red je da pomenem da Beli put pokušava da se digne iz mrtvih pa je za sajam izbacio par tomova Gaše.


Portalibris ove godine nudi Zmaja i ždrala Aleksandra Tešića i još jednan roman inspirisan domaćim mitosom, Perunov Hroničar Miloša Petkovića, autora trilogije Vukovi sudbine.

Od stranih knjiga jedino vredi svraćati u Delfe, budući da je izbor u English Booku, Vulkanu i Evro Djuntiju nikakav, a u Delfima možete naći akciju 5 knjiga za 999 dinara, ako i popuste na količinu, kao i prošle godine.





среда, 10. октобар 2012.

Septembar 2012 - pročitane knjige/Najave blogovanja

Nakon letnje pauze, High Duke i moja (stokilaška) malenkost nastavili smo sa prikazivanjem knjiga na našem zajedničkom blogu. Potrefilo se da su prve dve knjige prikazane u ovom mesecu domaći naslovi. Međutim, to ne znači da smo čitali samo domaće naslove. 

Tokom oktobra, ali i u narednim mesecima, bavićemo se nekim velikim fantazijskim serijalima - konkretno "Malazanom", čiji su autori Stiven Erikson i Jan Kameron Eslemont, i "Mistbornom" Brendona Sandersona. Sandersonova trilogija je nedavno kompletirana u srpskom izdanju, a treći nastavak "Malazana" pojaviće ili tokom predstojećeg Sajma knjiga, ili do kraja ove kalendarske godine (bar se nadam, pošto je najveći deo posla na tom romanu odavno gotov). 

Takođe, projekat internet Čitaonice na forumu Znak Sagite - i uživo, u okviru Kluba ljubitelja fantastike LK, sa tribinom u Domu omladine Beograda - lagano zaživljava, pa ćete na Bukspejsu moći da čitate i prikaze knjiga koje u okviru rečene Čitaonice čitamo. Naravno, ko želi da se uključi, više je nego dobrodošao. 

U međuvremenu možda upadne i neki nenajavljen prikaz ili komentar na nešto van sveta književnosti. Svakako očekujte da se pozabavimo ponudom fantastike na Sajmu knjiga.

U vezi sa svim ovim je i spisak knjiga koje sam pročitao tokom prethodnog meseca. To izgleda ovako:

Lord of Mountains, S. M. Stirling 5/5
Riveted, Meljean Brook 2/5
Mina Wentworth and the Invisible City,  Meljean Brook 4/5
Dominion, C. S. Friedman 4/5
Midst Toil and Tribulation, David Weber 3/5
Night of Knives, Ian C. Esslemont 4/5
Gardens of the Moon, Steven Erikson 5/5
Legende o nestanku, Mirjana Detelić 2,5/5

 Počeo sam sa velikim re-readom "Malazana", tako da ćete svakog meseca čitati osvrt na makar jedan naslov iz ovog mamutskog serijala.

U planu su i intervjui sa nekim od velikih savremenih fantasta. Za početak, Denijel Ejbraham (Daniel Abraham), jedan od dvojice autora romana Leviathan Wakes, koji će kod nas biti objavljen kao "Buđenje nemani", daće svoj drugi intervju za ovaj blog, a nadam se da će i neke druge zvezde naučne i epske fantastike naći vremena da odgovore na pitana koja sam im poslao.

Eto tako. Pišemo se i - nadam se - čitamo.

недеља, 7. октобар 2012.

Nova priča iz serijala Točak vremena?

Mesec oktobar mi se nije nešto posebno istakao ponudom nove fantastike, ali danas je Tod Lokvud na FBu postavio nešto veoma zanimljivo. Reč je o antologiji kratkih priča, što samo po sebi ne bi bilo posebno - da u sadržaju rečene zbirke nisam najpre video njegovo ime u ulozi ne samo ilustratora, već i autora jedne od priča, a potom i Sandersona/Džordana kao koautore priče smeštene u svet "Točka vremena". Ne znam da li je reč o potpuno novom materijalu, ili samo o odlomku iz predstojećeg romana. Voleo bih da je Sanderson nastavio da razrađuje Džordanov svet mimo završavanja "Sećanja na svetlost", ali videćemo. Evo naslovnice i sadržaja, kao i zanimljivog objašnjenja o tome kako je ova zbirka nastala:

Unfettered edited by Shawn Speakman
You define life or it defines you.
In Shawn Speakman’s case, it was both.
Lacking health insurance and diagnosed with Hogdkin’s lymphoma in 2011, Shawn quickly accrued a massive medical debt that he did not have the ability to pay. That’s when New York Times best-selling author Terry Brooks offered to donate a short story Shawn could sell toward alleviating those bills—and suggested Shawn ask the same of his other friends.
Unfettered is the result, an anthology built to relieve that debt, featuring short stories by some of the best fantasy writers in the genre.
Every story in this volume is new and, like the title suggests, the writers were free to write whatever they wished. Here is the list of contributing authors for Unfettered:


  • The Shade of Allanon by Terry Brooks (a Shannara tale)
  • Imaginary Friends by Terry Brooks (a precursor to the Word/Void trilogy)
  • How Old Holly Came To Be by Patrick Rothfuss
  • River of Souls by Robert Jordan & Brandon Sanderson (a Wheel of Time tale)
  • The Old Scale Game by Tad Williams
  • Martyr of the Roses by Jacqueline Carey (a precursor to the Kushiel series)
  • Dogs by Daniel Abraham
  • Mudboy by Peter V. Brett (a Demon Cycle tale)
  • Nocturne by Robert V. S. Redick
  • The Sound of Broken Absolutes by Peter Orullian (a Vault of Heaven tale)
  • Untitled by Geno & R.A. Salvatore
  • Keeper of Memory by Todd Lockwood (a Summer Dragon tale)
  • Game of Chance by Carrie Vaughn
  • The Lasting Doubts of Joaquin Lopez by Blake Charlton
  • The Chapel Perilous by Kevin Hearne (an Iron Druid tale)
  • Select Mode by Mark Lawrence (a Broken Empire tale)
  • All the Girls Love Michael Stein by David Anthony Durham
  • Strange Rain by Jennifer Bosworth (a Struck epilogue tale)
  • Unbowed by Eldon Thompson (a Legend of Asahiel tale)
  • Untitled by Naomi Novik (a Temeraire tale)
  • The Jester by Michael J. Sullivan (a Riyria Chronicles tale)
  • The Duel by Lev Grossman (a Magicians tale)
  • The Unfettered Knight by Shawn Speakman (an Annwn Cycle tale)
With the help of stalwart friends and these wonderful short stories, Shawn has taken the gravest of life hardships and created something magical. Unfettered is not only a fantastic anthology in its own right but it’s a testament to the generosity found in the science fiction and fantasy community—proof that humanity can give beyond itself when the need arises.
After all, isn’t that the driving narrative in fantasy literature?

среда, 3. октобар 2012.

LEGENDE O NESTANKU - Mirjana Detelić

Čudnim sticajem okolnosti, pre nekih dva meseca sinula mi je zamisao organizovanja svojevrsnog književnog kružoka u okviru jednog od naših najznačajnijih internetskih okupljališta poklonika fantastike - forumu Znak Sagite. 

Naime, shvatio sam da poslednjih meseci sve više sužavam krug pisaca koje čitam, pa da samim tim sam sebe osiromašujem i lišavam se novih čitalačkih iskustava. Po pokretanju Čitaonice, kako je taj projekat na Sagiti pomalo nesrećno nazvan, kao pobednik prvog kruga iskočio je za mene potpuni autsajder - prvi roman jedne domaće spisateljice, kojeg je izdala jedna mala izdavačka kuća, bez značajnog prisustva u medijima. Dakle, reč je bila o "Legendama o nestanku", iz pera Mirjane Detelić.

Izdavač o svojoj knjizi ima da kaže sledeće:

Knjiga Legende o nestanku sastoji se od tri celine. U prvoj, Dorkasi, opisani su doživljaji i sudbine dorkasa, pripadnika okultnog antičkog reda poreklom iz mitskog Atalantisa (Atlantide), koji su otkrili Kamen mudrosti i tajnu putovanja kroz vreme. Zahvaljujući tome misteriozno, bez traga, nestali su iz atinskog svetilišta početkom petog veka pre nove ere, „u doba najvećeg grčkog straha od persijske invazije“. Druga celina, Umetnute strane, nadovezuje se  na Dorkase serijom kratkih „svedočanstava“ o susretima običnih osoba s ukletim putnicima kroz vreme, ispričanih iz suprotne, ljudske perspektive. Treća celina, Drugi odlazak, u čijem naslovu prepoznajemo poigravanje biblijskim predanjem o drugom Hristovom dolasku i semantičkim implikacijama tog dolaska, najšira je u vremenskom rasponu i seže od postanka reda mističnog dorkasa, koji se vezuje za civilizaciju Atlantide i propast legendarnog polisa u kataklizmi, do momenta njihovog konačnog nestanka početkom XXI veka i rađanja nove, savršenije vrste od ljudske — homo universalisa. Pričom su, dakle, obuhvaćene tri legende o nestanku: legenda o nestanku dorkasa iz atinskog hrama, kada su prešli u drugu dimezniju postojanja i stekli „privilegiju“ putovanja kroz vreme, legenda o njihovom konačnom nestanku, koji je bio cena nastanka homo universalisa, i legenda o nestanku Atlantide, koji se zbio „na početku“.

Odmah po početku čitanja "Legendi o nestanku" stekao sam utisak - za koji sam kasnije shvatio da je makar delimično pogrešan - da rečena knjiga ne spada per se  u fantastiku. Neko vreme pošto sam je pročitao, uvideo sam kako se ne može reći da spada u "žanrovsku" fantastiku, ali da fantastika svakako jeste - u izvesnom slipstrim/nju vird poimanju te reči. Ukoliko bi mi neko baš zavrnuo ruku da povučem paralelu sa nekim piscima, ili da Detelićku kao autora svrstam u neku grupu, rekao bih da se ona nalazi negde između Radimla Anđelkovića i Zorana Živkovića. Naime, tema kojom se bavi veoma me je podsetila na Anđelkovićeve "Rašane", dok po hiperintelktualnom stilu veoma podseća na jednog senzibilnijeg i manje anglosaksonskog Živkovića. 

Krećući se između ta dva pisca, Detelićkin stil neodoljivo odiše atmosferom Pavićevog "Hazarskog rečnika", ali bez preterane i ponekad otužne barokne zamršenosti i okićenosti Pavićevog jezika. Detelićkin jezik je čak jednostavan i lep u svojoj jednostavnosti, iako počesto neujednačenog odabira reči.

Posmatrajući medij koji je poslužio da čitaocu prenese autorkine reči - odnosno knjigu - imam i pohvale i zamerke. Izdavača valja pohvaliti na trudu oko štampe i poveza, na kojima bi im mogli pozavideti i neki veći izdavači, koji sebe doživljavaju ozbiljnijim. Odabrani font jeste nešto naporniji za čitanje, ali veoma lepo prati kvazinaučni stil prvog dela knjige i ne bih ga menjao. Drugačija hartija, kako po boji tako i po teksturi, na kojoj je odštampan središnji deo knjige - pod naslovom "altera pars" - u velikoj meri doprinosi dopadljivosti izdanja i vizuelnoj i uopšte estetskoj prepoznatljivosti knjige, kao jednog materijalnog umetničkog dela, odvojenog od njenog sadržaja. Međutim, odabrani format i korice su ako ne potpuni, a ono delimični promašaj. Pre svega, zbog većeg formata i plastificiranih sjaktavih korica "Legende o nestajanju" odskaču od uobičajenog Tardisovog svedenog i elegantnog dizajna, koji upravo insistiranjem na mat koricama i teškoj crnoj boji upućuje čitaocu jaku poruku o posebnosti i izdvajanju Tardisovih naslova iz mase komercijalnih književnih proizvoda. Takođe smatram da bi upravo u starom formatu i sa starim dizajnom naslovnice "umetnute strane" i njihova drugačija hartija došle do većeg izražaja. 

Autorkin jezik je veoma pitak, premda povremeno luta od pseudonačnog i kvazifaktografskog do ispovedno-ličnog. Veoma je pohvalno to što se pisac čitaocu obraća kao sebi ravnom i ne zaglupljuje svoj jezik i izraz kako bi ga upodobio prosečnom srpskom Homeru Simpsonu, ali pomalo smeta to što tuđica ima i tamo gde nisu potrebne. Sve u svemu, na jezičkom nivou je bilo pravo zadovoljstvo čitati Mirjanu Detelić i mnogi iskusni pisci bi trebalo da joj zavide na erudiciji i lepoti izraza. Za prvo objavljeno književno delo, ovo je retko dobro i pismeno napisano. 

Možda upravo zbog vanredne pismenosti autorkine malobrojne pravopisne greške više nego štrče i bodu oči. Reč je o sastavljenom pisanju brojeva i problema sa malim/velikim početnim slovom jednog stranog prezimena, ali to ni u kom slučaju nisu propusti zbog kojih bi čitalac čupao kosu. Ima još nekih sitnijih propusta u tom maniru, ali je veliko pitanje da li bi to čitalac koji istovremeno nije profesionalno vezan za jezik i književnost uopšte primetio. Ti bi se propusti rešili jednom ovlašnom lekturom, inače, pa je šteta što je to propušteno da se uradi.

Priča kao priča, prema zanimljivo napisana, ima nedovršenosti i nedoslednosti - ne toliko da bi to pokvarilo užitak u čitanju, ali ipak sasvim dovoljno da se kaže kako bi "Legendama o nestanku" koristila jaka urednička ruka. Rekao bih da tu dolazimo do kardinalnog trenutka - pošto ne znam ko bi mogao da bude taj urednik. Detelić se u svom prvencu pokazala nadarenim piscem, a njena rečitost (pa i formalno obrazovanje, da budemo pošteni) prevazilazi ono kojim je obdaren najveći broj pregalaca u srpskom izdavaštvu. Njenom pisanju je potreban neko uredničkog i spisateljskog kalibra, ali i senzibiliteta, jednog Vaska Pope da bi je izbrusio u nešto više od onoga što je ona u ovom trenutku, u književnom smislu. Za neupućene, Vasko Popa je odavno mrtav i znajući njegovo delo, verovatno se reinkarnirao u neko drvo povrh neke daleke planine, tako da je nedostupan.

Mirjanu Detelić nema smisla porediti sa Martinom ili Tolkinom, ali sasvim ima smisla staviti je u tradiciju fantastike Bulgakova ili Ruždija, a u našim okvirima Anđelkovićem i Kneževićem, Živkovićem i Jakšićem. Međutim, najveća prednost njenog pisanja - akademski otklon i pseudonaučni prizvuk upravo su i najveća mana. Ma koliko spokoj i smirenost njenog književnog izraza prijali, meni je u ulozi čitaoca bilo svejedno šta će se sa njenim likovima desiti - pa čak i sa svetom. "Legende o nestanku" čitao sam potpuno racionalno i bez strasti, kakva me je vukla da čitam Jakšićevog "Severnjaka", recimo. 

Suma sumarum, ako bih morao da dajem ocenu ovog dela, bila bi to neka sredina između pozitivnog i negativnog. 2,5/5