Претражи овај блог

Учитава се...

среда, 11. март 2015.

Those Above by Daniel Polansky

Those Above je roman koji sam u ovogodišnjoj produkciji najviše iščekivao. Međutim, u prvih 15% blago razočarava. Polanski je svoju trilogiju Low Town pisao iz prvog lica, duboko intimno i bravurozno. Those Above, pisan kao "klasični" high fantasy roman čita se više kao suvoparni infodump i uvod u atlas fantazijskog sveta nego kao išta očekivano od Polanskog. Razmere njegovog sveta svakako jesu epske, ali njegovi likovi - kojih upoznajemo nekoliko, svakog u svom PoV poglavlju - deluju nezanimljivo, neuverljivo i tipizirano. Kod nekih se vide naznake vrhunske karakterizacije koja je Polanskog i proslavila, ali prvih 15% romana uliva ozbiljnu sumnju da će ostatak dostići visine (ili dubine) njegove prethodne trilogije.



Pročitavši roman do kraja, Those Above se zaista pokazao veoma razočaravajućim. Polovina romana je suvoparni worldbuilding, a polovina su mlaki likovi koji deluju kao reciklaža matorih klišea, pa tako imamo Whiskeyjackovog klona, zlu bliznakinju Mare iz Fajstove trilogije Empire i tako dalje.
Bila mi je zanimljiva ravnopravna podela po polovima kada je reč o tačkama gledišta, pa tako zapravo imamo dva muška i dva ženska lika, koji se nalaze na polovima konflikta u najavi, koji i čini okosnicu Those Above.

Polanski je, već uobičajeno za sebe, dao jaku društvenu kritiku – nadasve napadajući društvenu stratifikaciju – a čitaocu je teško da se odupre utisku kako su Others, njegova zamena za vilovnjake, metafora britanske vladajuće klase, dok je kvazirimsko carstvo, usredsređeno na mahnito osvajanje novih teritorija i ekonomsko iscrpljivanje potlačenih nacija zapravo pandan savremenoj SAD. 

To samo po sebi nije loše, kao ni jak otklon od tolkinovske tradicije koji je Polanski učinio u Those Above, ali ni jedno ni drugo zapravo nije dovoljno za dobar roman. Čak suprotno. Stiven Erikson, neprikosnoveni car fantazije, svoju društveno kritiku izneo je daleko suptilinije, a daleko jačim glasom od Polanskog – i mada mi je zaista teško da samome sebi poverujem, Those Above i jeste u velikoj meri bleda kopija „Malazana“, sa sve naznakom prekovrsne veze koju su Korlat i Viskidžek imali, samo bez urođene melanholije i usuda koji im se nadvijao nad glavom.

Tu dolazim i do antitolkinovštine. Britanska fantastika je gotovo od trenutka objavljivanja „Gospodara“ pokušavala da se ogradi od Tolkinovog dela i mahnito mu rađala suprotnosti. Murkok se i otvoreno borio protiv tolkinovske fantazije, a ne može se naći nijedan značajan autor – od Pračeta i Gejmana pa do Čajkovskog i sada Polanskog – koji nije pokušao da komentariše Tolkinovo delo, najčešće sa otklonom i negativnom kritikom. 

To jeste sasvim legitimno i iznedrilo je mnoge izvrsne autore, pa čak i pravce u fantastici, ali takav stav nameće potrebu za izvrsnošću i obavezu da se bude bolji od Tolkina u tome što se napada.
Nažalost, Polanski to nije.

Epske storije jednostavno mu ne leže. Njegovo pripovedanje svodi se pre na telefonski imenik ili na apsurdno suvoparan geografsko-politički tekst umesto da podseća na arturijanski ili skandinavski ep. Njegovi protagonisti nisu tragične pojave u tragičnim okolnostima, već bledi likovi u kojima čitalac traži odjeke drugih protagonista drugih romana drugih pisaca.

Sve je to u suštoj suprotnosti sa trilogijom Low Town ovog pisca, koja je čitaoca radovala divnim i intimnim prikazom antiheroja u svoj njegovoj kompleksnosti, sve do revolucionarnog kraja trilogije – koji je ujedno i snažan antiratni komentar, u najboljem maniru pomenutog Eriksona.

Nažalost, Those Above by Daniel Polansky 3/5

недеља, 01. март 2015.

Šta se čitalo u februaru

Za početak, evo potpunog spiska:

Lazarus, Vol. 1: Family
Lazarus, Vol. 2: Lift 5/5
Kingdom Come 3/5
Prophet, Volume 1: Remission 4/5
Manifest Destiny, Vol. 1: Flora & Fauna 4/5
Manifest Destiny, Vol. 2: Amphibia & Insecta 4/5
Legends of Red Sonja 1/5
Winterworld Volume 1: La Nina (Winterworld, #1) 2/5
Revival, Vol. 1: You're Among Friends 5/5
Revival, Vol. 2: Live Like You Mean It 5/5
Revival, Vol. 3: A Faraway Place 5/5
Revival, Vol. 4: Escape to Wisconsin 5/5
Dirty Magic, Jaye Wells 3/5
Grindlinked, Neal Asher 3/5
The Shining Ones, David Eddings 3/5
Ms. Marvel, Vol. 1: No Normal 5/5
Ms. Marvel, Vol. 2: Generation Why 5/5
Impulse: The Lightship Chronicles, Dave Bara 1/5
Dark Currents, Jacqueline Carey 4/5
Star Wars: Legacy, Vol. 1: Broken 3/5
The Autumn Republic, Brian McClellan 5/5
Pacific Fire, Greg Van Eekhout 5/5
Clean, Alex Hughes 4/5
First Light, Linda Nagata 3/5
Fated, Alex Versus 1/5
Lazarus, Vol. 3: Conclave 5/5
Moon's Artifice, Tom Lloyd
A Knight of the Seven Kingdoms, George R. R. Martin 5/5

A izdvojili su se po raznim kriterijumima:

Impulse: The Lightship Chronicles, Dave Bara 1/5



Nov SF, veoma hajpovan u uredničko-kritičarskim krugovima, ali tek osrednje primljen kod čitalaca (3/5 na Amazonu, 3,7/5 na Gudridsu). Meni je dopao na listu iz poslovnih razloga. 

Lieutenant Peter Cochrane of the Quantar Royal Navy believes he has his future clearly mapped out. It begins with his new assignment as an officer on Her Majesty’s Spaceship Starbound, a Lightship bound for deep space voyages of exploration.
 
   But everything changes when Peter is summoned to the office of his father, Grand Admiral Nathan Cochrane, and given devastating news: the death of a loved one. In a distant solar system, a mysterious and unprovoked attack upon Lightship Impulse resulted in the deaths of Peter’s former girlfriend and many of her shipmates.
 
   Now Peter's plans are torn asunder as he is transferred to a Unified Space Navy ship under foreign command, en route to an unexpected destination, and surrounded almost entirely by strangers. To top it off, his superiors have given him secret orders that might force him to become a mutineer.
 
   The crisis at hand becomes a gateway to something much more when the ship’s Historian leads Peter and his shipmates into a galaxy of the unknown -- of ancient technologies, age-old rivalries, new cultures, and unexpected romance. It’s an overwhelming responsibility for Peter, and one false step could plunge humanity into an apocalyptic interstellar war….

Nažalost, "Impuls" je teško smeće - čak ni zabavno, samo smeće. Deluje kao da je neko smućkao ranog Dejvida Vebera, Vorhamer 40K i dašak Lois Mekmaster Bižol, ali uzimajući najpovršnije elemente. Svakako neću preporučiti za objavljivanje. 1/5

Dark Currents, Jacqueline Carey 4/5

Za moju naklonost prema urbanoj fantastici posve je kriv Monolit 9, koji mi je inače i najdraži od svih Monolita što su mi pali šaka. Pretpostavljam da je dobrim delom zaslužan i "Dosije X", koji je po mnogo čemu destilat ovog žanra fantastične književnosti. Tokom početka dvehiljaditih dočepao sam se najpre serijala o Aniti Blejk, pa tek potom Sonje Blu i ranih radova Mercedes Leki, koja je prilično revolucionarno za ono vreme pristupala UF. I dan-danas mi je urbana fantastika grešno zadovoljstvo, ali rastom popularnosti ovog sada već žanra došlo je do pada kvaliteta across board, što bi se reklo. Zato su retki biseri samim tim dragoceniji.


The Midwestern resort town of Pemkowet boasts a diverse population: eccentric locals, wealthy summer people, and tourists by the busload—not to mention fairies, sprites, vampires, naiads, ogres, and a whole host of eldritch folk, presided over by Hel, a reclusive Norse goddess. 
 
 To Daisy Johanssen, fathered by an incubus and raised by a single mother, it’s home. And as Hel’s enforcer and the designated liaison to the Pemkowet Police Department, it’s up to her to ensure relations between the mundane and eldritch communities run smoothly.
 
 But when a young man from a nearby college drowns—and signs point to eldritch involvement—the town’s booming paranormal tourism trade is at stake. Teamed up with her childhood crush, Officer Cody Fairfax, a sexy werewolf on the down-low, Daisy must solve the crime—and keep a tight rein on the darker side of her nature. For if she’s ever tempted to invoke her demonic birthright, it could accidentally unleash nothing less than Armageddon. 

Džeklin Keri je poznata po serijalu mračne i donekle erotske fantastike, smeštenom u kvazirenesansni sekundarni svet. Kerijeva je očito rešila da proširi svoje čitalačko telo uplovljavajući u komercijalnije urbanofantazijske vode - i to je izvela sjajno.

Svojevremeno, kada se ovaj naslov tek pojavio, odbila me je od njega kako naslovnica tako i siže. Problem sa širenjem UF između ostalog je i u nedostatku svežih ideja u kreiranju fantazijskog okruženja uklopljenog u naš svet. Na prvi pogled, Kerijeva je bežeći od klišea (vampirsko-vukodlačko-magijski ljubavni trougao) otišla u suprotan kliše. No, njena ženska verzija Helboja pokazala se daleko svežijom i zabavnijom nego što sam očekivao.

Nažalost, Dark Currents je i dalje daleko sumorne i prljave ženske urbane fantastike/horora devedesetih, ali je takođe prilično daleko od savremenih erotskih sapunica koje dominiraju žanrom.

Sve u svemu, 4/5

The Autumn Republic (The Powder Mage Trilogy) by Brian McClellan

Maklelanova trilogija "Barutni mag" popularisala je talas takozvane "barutske fantastike", odnosno fantazije smeštene van tipičnog srednjovekovnog okruženja, već na prag novog doba - otprilike u ekvivalent početka našeg devetanestog veka. Osećaj mi govori da ovaj pravac neće biti ni izbliza popularan kao stimpank ili grimdark, ali ipak ima svoje poklonike, što je omogućilo da Đango Veksler objavi svoju barutsku trilogiju, a najavljeni su i romani Ejdrijana Čajkovskog, koji će kombinovati vojnu fantaziju sa barutom.

Bilo kako bilo, Maklelan je nedavno objavio završnicu svoje trilogije, s tim da je praznine između romana popunjavao nizom manje-više uspešnih e-novela. Moram priznati da mi se ovaj pristup veoma dopada, naročito pošto otvara mogućnosti za reanimaciju kratke forme. Naravno, ove novele su popularne pre svega zbog povezanosti sa svetovima etabliranim u popularnim romanima, ali tek je to prilika za shared worlds settinge, poput Star Warsa - ili čak Wheel of Time, zašto da ne. Enivejz, Maklelan se za sada pokazao ne vrhunskim ali sasvim solidnim i disciplinovanim piscem, čija su prva dva romana smeštena negde po sredini kategorije "vrlo dobro". Donekle se radujem završnici Powder Mage-a, jer mi se čini da od Maklelana možemo očekivati mnogo više i da bi mogao da postane popularniji pisac ako bi se odmakao od niše u koju se smestio.

The Autumn Republic je odličan završetak trilogije, koji je čak čitavu trilogiju izvukao za celu jednu zvezdicu. Čitajući The Powder Mage, Sandersonov uticaj mi je sve vreme bio očit. Od sistema magije, koji je uizvesnoj meri mistbornovski, pa do razuđenosti glavnih uloga i političkog ustrojstva sveta, vidi se da je Maklelan sledio Sandersonovu formulu iz Mistborna. Ovo samo po sebi nije bilo loše, ali je donekle sputavalo romane, namećući čitaocu izvesna očekivanja. Međutim, Maklelan je bolji pisac od Sandersona, naročito u pogledu karakterizacije - ali i u postavljanju mizanscena, odnosno worldbuildingu, koji je možda manje maštovit nego Sandersonov, ali bolje razrađen i manje naivan.

Nažalost, pravac zacrtan u prvom romanu uslovio je mali pad kakvoće radnje i pisanja u drugom, ali to je prilično nadoknađeno u završnici trilogije - doduše, uz donekle deus ex machina kraj, koji se u najvećem delu mogao naslutiti, upravo zbog Sandersonolike postavke sveta.

Sva tri romana posmatrana u celosti čine jednu utegnutu priču, dobro promišljenu i pripovedanu, sa višedimenzionalnim likovima koji se tokom trilogije razvijaju i poprimaju čak i neočekivane aspekte. Trilogija je završena tako da nema sumnje da je priči došao kraj, ali je pisac ipak ostavio prostora da se pozabavi svojim protagonistima u nekom drugom trenutku, ako ga nadahnuće ponese. To rekavši, mislim da bi Maklelanu bilo pametnije da se baci na neki drugi svet, sada kada se etablirao kao ozbiljan pisac i da pokuša da izađe iz senke svog učitelja.

The Autumn Republic 5/5

Pacific Fire by Greg van Eekhout

 
 Nastavak izvanrednog California Bones, ovaj roman je zacementirao Ikauta (ili kako se već izgovara) na mestu najboljeg pisca urbane fantastike. Istini za volju, čovek iza sebe ima nekoliko romana, što za odrasle što za omladinu, ali i u prethodnom romanu u ovom serijalu (California Bones) pokazao je vanredno vladanje ne samo jezikom, već i strukturom romana i pripovedačkim zanatom. Danas najpopularniji UF pisac, Džim Bučer, nije ni blizu Ikautovog spisateljskog umeća - čak ni nakon dvadeset i kusur objavljenih knjiga.

Ikautov worldbuilding je na zavidnoj ravni. Premda se svet njegovih romana vrti oko osteomantije, odnosno ceđenja magije iz kostiju i tkiva živih stvorenja, Ikaut je svoj svet posejao fosilima raznih mitoloških bića, poput hidri, krakena i grifina, ali i drugačijim vrstama magije - pa se tako već u prvom romanu upoznajemo sa vodenom magijom, koja funkcioniše potpuno drugačije od osteomantije.

Ikautov magic system donekle podseća na Sandersonovu alomantiju i teško je oteti se utisku da je California Bones makar u nekoj meri nadahnut trilogijom Mistborn, naročito zbog "Ocean's 11" zapleta romana, ali sve i da jeste tako, Ikaut se dovoljno potrudio da ova sličnost ne bude vulgarna i da ne odvlači pažnju od radnje i od likova. To na stranu, ali Ikaut je takođe daleko bolji psiholog od Sandersona i njegovi likovi su odlično izvajani, dopadljivi i realni - što je inače najveća zamerka koja bi se mogla uputiti Sandersonu.

I u Pacific Fire karakterizacija je vrhunska. Dobrim delom romana čitalac u ulozi protagoniste prati lika koji se u prvom romanu pojavio na samom kraju, ali se u poslednjoj trećini stvari vraćaju u ravnotežu i svetlost reflektora opet pada na starog protagonistu.

Budući da je između dva romana prošlo deset godina, vidimo kako se svet u kojem naši junaci žive promenio - i to nagore - pa tako postepeno postajemo svesni piščevog suptilnog društvenog komentara da sloboda od tiranije počesto ume da bude samo sloboda gladovanja i nemaštine. Makar dok se ne pojavi novi tiranin.

Pacific Fire zaslužuje detaljniji prikaz, za kakav nemam vremena. Zato ću se zadovoljiti iskrenom preporukom.

Pacific Fire by Greg van Eekhout 5/5 & Nightflier's Seal of Approval


 



понедељак, 09. фебруар 2015.

Devojčica koja je volela Zimu

Čarobnjak Radomir probudio se pre prvih petlova, da bi stigao da zvezdama probaje uspavanku i pokloni se izlazećem suncu, kako je to svakog jutra činio.
Baš tog jutra šuma je bila nekako neobično tiha, kao pred oluju. Vetar je zaobilazio lišće i travke, tek kolebljivo mrseći čarobnjakovu riđu bradu, pa se činilo kao da čitava šuma zadržava dah – da li u strahu, da li u iščekivanju nije se moglo ni naslutiti.
Radomir se namrštio, pa je iz svoje spavaće sobe u duplji na vrhu hrasta sišao niz kružno stepenište koje je vodilo do ulaznih vrata u prizemlju, usput se saplićući o rasparene cokule od šest i po milja, plaštove od paučine, polovne čarobne štapiće i uopšte sve ono što prati život jednog rasejanog i ne preterano urednog čarobnjaka.
Dok je poskakivao na jednoj nozi (pošto je usput bos nagazio na šišarku, koju je sačuvao jer je bila zanimljivog oblika), mrmljao je sebi u bradu kako je zaista krajnje vreme da sredi hrast u kojem živi, jer se tako više ne može i nekako stigao do debelih ulaznih vrata sa sedam zasuna i kračuna koje je sada trebalo rasunuti i raskračunati – i sve to pre jutarnjeg čaja.
Radomir naglo otvori vrata čim stiže do njih. Pogled mu je pukao na praiskonsku šumu, koja se mahom sastojala od bukvi i hrastova i tu i tamo poneke breze. Sve u svemu, Radomir je bio zadovoljan šumom u kojoj je živeo. Istina, ponekad biva da vukovi preglasno zavijaju  kada je pun mesec, pa ne može da se spava, ali...
Pogled mu je šestario utihlim krošnjama. Vladala je samrtna tišina. Ni grana da pucne, ni ptica da se oglasi.
Čarobnjakov pogled smrknuo se ispod uobičajeno čupavih čarobnjačkih obrva, a bradom i brkovima obrasle usne već su krenule da mrmljaju čaroliju razotkrivanja – kada je odjednom osetio oštar bol.
Nešto ga vuče za bradu.
Radomir gotovo nevoljno spusti pogled i basma mu zamre na usnama. Pred njim je stajala devojčica od možda osam ili devet godina, ogrnuta crvenom kabanicom ispod koje je jednom rukom nešto držala i sa crvenim patikama na nogama. Drugom rukom vukla ga je za bradu, očito pokušavajući da mu privuče pažnju.
„Ovaj... čiko, izvinjavam se... jeste li vi čarobnjak?“
Potpuno zatečen neverovatnim prizorom pred sobom, čarobnjak je samo nemo klimnuo glavom.
Devojčica je očito na trenutak bila nesigurna da li on to klima potvrdno, ili samo zato što ga je vukla za bradu, ali onda je – biće – zaključila da je po sredi ono drugo.
„Dobar dan. Ja sam Varja“, ljubazno i pristojno se predstavila. „Zima je juče umrla. Došla sam kod vas da bih vas zamolila da je oživite. Mama mi je rekla da to samo čarobnjak može.“
Dok je to govorila, usne su joj blago podrhtavale a oči se borile sa zastorom od suza, ali hrabro je krupnim plavim očima netremice gledala u čarobnjakove zelene.
Čarobnjaku ni na kraj pameti nije bilo da posumnja u njene reči. „Čitavo godišnje doba? Nemoguće! Kako...“, otelo mu se pre nego što se obuzdao. „Čekaj malo. Kako to tačno misliš?“
Devojčica ga je i dalje gledala pravo u oči. Pustila mu je bradu i raskrilila kabanicu. Ispod crvene plastike, u pregibu lakta druge ruke, nežno je držala čupavo belo mače. Bilo je nepomično.
„Ovo je Zima“, rekla je Varja. „Našla sam je ispred svoje zgrade pre tri dana, ali juče je umrla. Čiko, molim vas, pomozite mi.“ To rekavši, izgubila je bitku sa zastorom od suza.
Čarobnjak uzdahnu i pomeri se s vrata.
„Uđi, dete. Staviću vodu za čaj.“

Čarobnjakova kuhinja bila je gotovo neobično uredna u poređenju sa ostatkom hrasta. Na njegov mig vatra se razbuktala u ognjištu, pa je voda u loncu okačenom o verige brzo prostrujala. Prelivajući vodom mirišljave travke i cvetove u čajniku, čarobnjak je pustio svoje sedmo čulo da slobodno tumara.
Da, mačetova duša je i dalje tu. Tako male duše obično se brzo rasprše, ali Zimina duša je obigravala oko devojčice kao što bi, vrlo verovatno, to mače trčkaralo oko nje da je živo.
„Varja, beše?“
„Jeste.“
„Lepo ime. Odakle si?“
„Iz Novog Beograda.“
„I kako si dospela u ovu šumu?“
„Mama mi je rekla da Zimi samo čarobnjak može pomoći. Pošla sam da tražim čarobnjaka i nekako došla pravo ovamo.“
Radomir je na to klimnuo glavom i odlio napitak iz krčaga u šolju, vešto izbegavajući da sa vrelom tekućinom saspe i natopljene travke. Dete je prirodno nadareno. To se retko sreće, naročito u sivom i turobnom svetu iz kojeg je došla.
„Vidi, ja ti ne mogu pomoći.“
Varja se na to smesta snuždi još više. Radomir uzdahnu.
„Smrt je teška boljka; ponekad i zarazna. Sa smrću se nije igrati. Akhm. Kada duša iščili iz tela, često se dešava da se zadrži oko njega. Što je duša veća i starija, to se duže zadržava. Duša tvog mačeta je još tu, vrzma se oko tebe, ali već ju je teško dozvati – i nemoguće bez ozbiljnih... pa, žrtvi. U nedostatku boljeg izraza. Delići te dušice već su se izgubili na istočnom vetru.“
Devojčica ga je pogledala preko zemljane šolje koju je jednom rukom prinela usnama, ne puštajući mače iz druge. Sada kada je skinula kabanicu videlo se da je sitna za svoje godine, duge plave kose i krupnih plavih očiju. Do maločas suzne oči sada su ga gledale odlučno, nepokolebljivo.
„Moja mama kaže da ništa u životu nije besplatno i da sve što je dragoceno zahteva odricanje. Meni je Zima dragocena. Volim je.“
Radomir opet uzdahnu. Izgleda da je danas svanuo jedan od onih dana.
„Postoji nešto što možeš da uradiš. Možeš da otcepiš deo svoje duše i da ga pokloniš mačetu. Tvoje mače – Zima – postaće deo tebe i nikada te neće ostaviti. Moći ćeš da gledaš kroz njene oči i moći češ da razumeš šta ti priča kada prede, ali taj deo tvoje duše više ti se nikada neće vratiti. A pošto ti duša više neće biti cela, prolazićeš kroz život ne razumevajući neke stvari. Nikada se nećeš uklopiti u društvo svojih vršnjaka. Drugoj deci bićeš čudna. Neće te zvati na rođendane, neće dolaziti na tvoj. Kako budeš rasla, bićeš sve neobičnija. Niko te neće razumeti, a ni ti nećeš razumeti druge – sve dok ne susretneš nekoga ko je takođe poklonio deo svoje duše nekome ili nečemu drugom, a na takvu osobu možda nikada ne nabasaš. Ljudi su škrtice sa svojim dušama. Da li me razumeš? Ako uradiš ovo, verovatno ćeš do kraja života biti sama.“
Varja ga je pažljivo saslušala. Kada je čarobnjak završio, zavladao je muk. Mislim da se opametila, pomislio je Radomir.
„Biću sama“, zausti devojčica. „Ali Zima će biti sa mnom, zar ne? Ako joj poklonim parčence svoje duše, biće sa mnom zauvek?“
„Biće“, nevoljno potvrdi čarobnjak.
Varja se ozari. „Onda je to u redu. Moja duša je dovoljno velika za nas obe. Podeliću je sa mojom Zimom. Volim je.“
Radomir klimnu i pognu glavu, nabirajući veđe i mršteći se kako bi sada on odagnao zastor suza sa očiju. Varja je sve vreme gledala mače u svom krilu dok je mrmljao basmu, zazivajući šta se ne doziva olako. Jedan pramen njene bogate zlatne kose počeo je da gubi sjaj, da sedi – i na kraju je postao beo kao sneg. Baš u tom trenu, čupavo belo mače otvorilo je krupne plave oči, iste kao Varjine, i počelo da prede.
Devojčica diže pogled i stidljivo se nasmeši.
„Zima kaže – hvala!“
Čarobnjak klimnu glavom i otpi gutljaj vrelog napitka od mirišljavih trava, kako bi prikrio tugu koja mu je zastala u grlu. Iznenada, iz njegove guste riđe brade nosić je promolio bucmasti zlatnih hrčak, blistavozelenih očiju, istih kao što su čarobnjakove. Radomir ga je rasejano pomazio, ne skidajući pogled sa devojčice koja je volela Zimu.

среда, 04. фебруар 2015.

Novi projekti

Izvinjavam se zbog odsustva. Bio sam (i još sam, donekle) bolestan kao pseto. Pošto su stizali upiti o tome šta trenutno prevodim i šta će novo biti objavljeno kod nas tokom ove godine, evo prilike da narednih 5-6 meseci sažmem u jedan post.

Najpre, trenutno privodim kraju drugi nastavak serijala "Arhiva olujne svetlosti". Prevod bi trebalo da bude gotov sredinom marta najkasnije, nakon čega ide lektura i korektura. Pretpostavljam da će biti objavljen tokom leta.

Words of Radiance (The Stormlight Archive, Book 2)  by Brandon Sanderson



Six years ago, the Assassin in White, a hireling of the inscrutable Parshendi, assassinated the Alethi king on the very night a treaty between men and Parshendi was being celebrated. So began the Vengeance Pact among the highprinces of Alethkar and the War of Reckoning against the Parshendi.

Now the Assassin is active again, murdering rulers all over the world of Roshar, using his baffling powers to thwart every bodyguard and elude all pursuers. Among his prime targets is Highprince Dalinar, widely considered the power behind the Alethi throne. His leading role in the war would seem reason enough, but the Assassin’s master has much deeper motives.

Expected by his enemies to die the miserable death of a military slave, Kaladin survived to be given command of the royal bodyguards, a controversial first for a low-status "darkeyes." Now he must protect the king and Dalinar from every common peril as well as the distinctly uncommon threat of the Assassin, all while secretly struggling to master remarkable new powers that are somehow linked to his honorspren, Syl.

Brilliant but troubled Shallan strives along a parallel path. Despite being broken in ways she refuses to acknowledge, she bears a terrible burden: to somehow prevent the return of the legendary Voidbringers and the civilization-ending Desolation that will follow. The secrets she needs can be found at the Shattered Plains, but just arriving there proves more difficult than she could have imagined.

Meanwhile, at the heart of the Shattered Plains, the Parshendi are making an epochal decision. Hard pressed by years of Alethi attacks, their numbers ever shrinking, they are convinced by their war leader, Eshonai, to risk everything on a desperate gamble with the very supernatural forces they once fled. The possible consequences for Parshendi and humans alike, indeed, for Roshar itself, are as dangerous as they are incalculable.

The doors of the Stormlight Archive first opened to us with The Way of Kings. Read that book – now available in all formats – and then Words of Radiance, and you can be part of the adventure every dazzling step of the way.



 Ako vam se "Put kraljeva" dopao, "Reči blistavosti" su čak i bolji roman - i malo obimniji. Trenutno pokušavam da izvedem da Sanderson napiše predgovor za srpsko izdanje.

Čitaoci Džoa Aberkrombija imaju prilike da se raduju, pošto će Laguna objaviti njegovu novu trilogiju, Shattered Sea.

Half a King (Shattered Sea, Book 1) by Joe Abercrombie



A classic coming-of-age tale set in a vivid and richly-imagined world from Sunday Times bestselling author Joe Abercrombie.

‘Grabbed me from page one and refused to let go’ GEORGE R.R. MARTIN

Betrayed by his family and left for dead, Prince Yarvi, reluctant heir to a divided kingdom, has vowed to reclaim a throne he never wanted.

But first he must survive cruelty, chains and the bitter waters of the Shattered Sea itself – all with only one good hand. Born a weakling in the eyes of a hard, cold world, he cannot grip a shield or swing an axe, so has sharpened his mind to a deadly edge.

Gathering a strange fellowship of the outcast, he finds they can help him more than any noble could. Even so, Yarvi’s path may end as it began – in twists, traps and tragedy 

 Half the World (Shattered Sea, Book 2) by Joe Abercrombie

 Grabbed me and refused to let go’ George R.R. Martin

SOMETIMES A GIRL IS TOUCHED BY MOTHER WAR

Thorn is such a girl. Desperate to avenge her dead father, she lives to fight. But she has been named murderer by the very man who trained her to kill.

SOMETIMES A WOMAN BECOMES A WARRIOR

Fate traps her in the schemes – and on the ship – of the deep-cunning minister Father Yarvi. Crossing half the world to find allies against the ruthless High King, she learns harsh lessons of blood and deceit.

SOMETIMES A WARRIOR BECOMES A WEAPON

Beside her on her gruelling journey is Brand, a young warrior who hates to kill. A failure in his eyes and hers, he has one chance at redemption.

AND WEAPONS ARE MADE FOR ONE PURPOSE

Will Thorn forever be a tool in the hands of the powerful or can she carve her own path? Is there a place beyond legend for a woman with a blade?

Prvi roman počinjem da prevodim u martu, odmah po završetku Sandersona. Očekujem da će mi za oba do sada objavljena romana biti potrebno dva do tri meseca (ukupno, je li). 

Od kraja prošle godine sarađujem sa novom zvezdom srpske izdavačke scene, mladom i spektakularnom kućom, Urban Reads. Za Urban Reads prevešću poprilično veliki hit omladinskog SF-a

5th Wave by Rick Yancey


The Passage meets Ender's Game in an epic new series from award-winning author Rick Yancey.
After the 1st wave, only darkness remains. After the 2nd, only the lucky escape. And after the 3rd, only the unlucky survive. After the 4th wave, only one rule applies: trust no one.

Now, it's the dawn of the 5th wave, and on a lonely stretch of highway, Cassie runs from Them. The beings who only look human, who roam the countryside killing anyone they see. Who have scattered Earth's last survivors. To stay alone is to stay alive, Cassie believes, until she meets Evan Walker. Beguiling and mysterious, Evan Walker may be Cassie's only hope for rescuing her brother--or even saving herself. But Cassie must choose: between trust and despair, between defiance and surrender, between life and death. To give up or to get up.

"Wildly entertaining . . . I couldn't turn the pages fast enough."—Justin Cronin, The New York Times Book Review

"A modern sci-fi masterpiece . . . should do for aliens what Twilight did for vampires."—USAToday.com

Prevod bi trebalo da bude gotov krajem juna ili početkom jula. Još je rano pričati o nastavcima (da ne ureknem nešto), ali moguće je da ću u drugoj polovini ove godine prevoditi nastavak "Petog talasa". No, to je još na nivou pretpostavke. U 2016. očekuje nas i film po ovom romanu. 
Kada je o stripovima reč, do kraja ovog meseca trebalo bi da završim

Preacher VOL 06: War in the Sun (Preacher (DC Comics))

Written by Garth Ennis Art by Steve Dillon and Peter Snejbjerg Cover by Glenn Fabry This new edition collects the story of Jesse Custer's ultimate battle with the Saint of Killers and the forces of Starr - and the catastrophic outcome - originally presented in PREACHER #34-40. Also included: the PREACHER SPECIAL: ONE MAN'S WAR one-shot profiling the villainous Starr.

Toliko za sada. Rekao bih da je dovoljno :D

среда, 14. јануар 2015.

Ogledalce, ogledalce moje, Ili prikaz Kolekcionarskog izdanja Dilana Doga #4

Četvrto kolekcionarsko izdanje „Doga“, a u izdanju Veselog četvrtka, počinje naslovom „Iza ogledala“. Kao i u slučaju svih ostalih epizoda sabranih u kolekcionarskim izdanjima i ovu sam najpre čitao kao mlađahni white trash boy from the part of SFRJ gde „svi mi plutamo“. Rečenu epizodu iščitavao sam i iščitavao bezbroj puta tokom osnovne škole i više joj se nisam vratio do prošlog leta, kada sam seo i u cugu pročitao tridesetak epizoda DD-a, sakupljenih u prvih desetak knjiga kolekcionarske serije. 


Moram priznati da kao klinac nisam preterano razmišljao o porukama raznih sadržaja koje sam konzumirao. Nešto mi se dopadalo ili mi se nije dopadalo. Tokom srednje škole i fakulteta mozak kao da mi je otišao na produženi godišnji odmor, dok sam se rvao sa onim što sam ja očekivao od sebe i što je društvena mašina očekivala od mene. Konzumacija sadržaja se nastavila, ali je skrenula u drugom pravcu – ka proizvodima anglo-američke kulture i engleskom jeziku najviše. Tek kada sam počeo da zarađujem, završio sa fakultetom, našao ljubav ovog i svih ostalih života – tek tada sam se našao u prilici da razmišljam o onome što me je u prvoj polovini života učinilo ličnošću kakva sam sada.

„Iza ogledala“ je jedan od tih ključnih elemenata i to, pre svega, zato što me je ta epizoda – I shit you not – ozbiljno frikautisala. 

Ne znam koliko sam godina mogao da imam kada je objavljena kod nas, ali svakako ne više od devet. Jedna od simpatičnih nuspojava mog čitanja rečene epizode bilo je i to što sam neko vreme pokrivao ogledala po kući raznim ćebadima i krpama. 

Danas, kao matori tridesetčetvorogodišnjak, duboko sam svestan da je vrlo verovatno „Iza ogledala“ oblikovala moju predstavu o prolaznosti života, ali i o prolaznosti ljubavi. Dok sam je čitao prošlog leta, nisam mogao a da u glavi ne puštam soundtrack koji se uglavnom sastojao od Best of Pink Floyd.

Prve stranice epizode bile su propraćene sa In the Flesh, a negde pri kraju odzvanjala je Wish You Were Here. Tek tada sam shvatio koliko me je Sklavi majndfakovao i usadio mi u podsvest svoje poruke: Ljubav je prolazna i neumitno smrtna, smrt je neminovna, gresi se ne praštaju i ne puštaju nas sve dok nas konačno ne odvuku pod vodu. I tek na kraju, kada je prekasno, sve postaje jasno. Jer, kako Sklavi kaže kroz usta Smrti: „Ja sam ona koja sve objašnjava“. 

Naravno, pitanje je kako će i u kojoj meri čitalac prihvatiti Sklavijeve poruke.

Ocena: 5/5

Sa druge strane, „Veliki Dijabolo“ je osrednja, ako ne i lošnjikava epizoda, kojoj sam se retko vraćao. Sklavi se malo-malo pa vraća svojim mommy issues, što ume da ispadne dobro – ali „Veliki Dijabolo“ zapravo nije takav slučaj. U neku ruku, čitava epizoda svodi se na ne preterano originalni komentar na frojdovsku psihologiju, što je dosadno već u najavi.


Protagonista je mađioničar, koji pri tom ima drvenog lutka. Sama premisa jeste creepy enough, kao uostalom i klovnovi, karnevali i tome slično, ali kada se taj mizanscen rasprostre po pozornici kojom obično tumaraju veštice, zombiji, vukodlaci i po koji vampir – mađioničarsko-lutkarska jezivost jednostavno se pretvara u „Mnjeh, kad će već naredna epizoda?“

Već u standardnom maniru, epizoda se završava daškom natprirodnog, sa između redova provučenim komentarom da smo svi mi sinovi svojih majki, a zapravo njihove marionete koje umesto da žive svoje živote igraju u njihovim predstavama. 

Kao da to nismo znali i bez Sklavija. 

Sve u svemu, filer epizoda između dva reda natprirodnog.

Ocena: 2/5

Dvanaesta epizoda „Dilana Doga“, po originalnoj numeraciji, kod očito ima tradiciju kreativnog prevođenja njenog naslova. (Ovo mi je, inače, izuzetno draga epizoda – iako je u suštini rip off „Terminatora“, čak do te mere da „negativac“ fizički liči na Švarcenegera iz T1.)

Naime, epizoda u originalu nosi naslov „Killer!“ (sa sve uzvičnikom). Kod nas je prvobitno prevedena kao „Emet“, dok je u izdanju Veselog četvrtka prevedena kao „Ubica“. S obzirom na fabulu radnje, stari prevod je imao daleko više smisla. Držim da je VČ u ovom slučaju dropped the ball, simply zato što je originalni naslov epizode dat na engleskom. Nemam predstave kako bi se „ubica“ reklo na italijanskom, ali svakako ne „Killer!“ (pa još i sa uzvičnikom). Dakle, trebalo je ili ostaviti izvorni naslov – pošto je scenarista očito želeo da engleskom rečju (i uzvičnikom) ukaže na nešto (sad možemo da razglabamo na temu – na šta tačno?) – ili da ostavi „tradicionalni“ prevod naslova, koji je em ukorenjen u narodu, em ukorenjen u priči.


Priča je sama po sebi kopija „Terminatora“, samo što je u ulozi Sare Konor mali Jevrejin, koji izgleda kao brat od strica Vudija Alena, koji nije stigao da oćelavi (verovatno zbog toga što nije kresao sve što mu je palo pod ruku i druge organe). Taj... akhm... postmodernistički pristup zapletu, tako čest u Bonelijevoj produkciji, mogao bi da bude razlog da se epizoda oceni daleko surovije nego što ću je ja oceniti – međutim, ja je gledam očima klinca koji je najpre čitao „Emet“, pa onda gledao „Terminatora“, a gledam je i sa tačke njene završnice, koja nagoveštava neke stvari koje se valjaju iza brda. Nažalost, ta natuknica nije iskorišćena tokom serijala – makar tokom šestdesetak epizoda koje su objavljene u SFRJ i koje sam ja čitao.

„Killers!“ mi je i danas jedna od najdražih epizoda „Dilana Doga“, između ostalog i zato što funkcioniše potpuno samostalno od ostatka serijala – (uh, što volim ove povlake) ali i zato što je ovo jedna od retkih epizoda DD-a koja funkcioniše kao akcioni strip i to akcioni strip po mnogo čemu bolje osmišljen i realizovan od dobrog dela tadašnje ponude američkog stripa.

Ocena: 5/5