Претражи овај блог

Учитава се...

понедељак, 09. фебруар 2015.

Devojčica koja je volela Zimu

Čarobnjak Radomir probudio se pre prvih petlova, da bi stigao da zvezdama probaje uspavanku i pokloni se izlazećem suncu, kako je to svakog jutra činio.
Baš tog jutra šuma je bila nekako neobično tiha, kao pred oluju. Vetar je zaobilazio lišće i travke, tek kolebljivo mrseći čarobnjakovu riđu bradu, pa se činilo kao da čitava šuma zadržava dah – da li u strahu, da li u iščekivanju nije se moglo ni naslutiti.
Radomir se namrštio, pa je iz svoje spavaće sobe u duplji na vrhu hrasta sišao niz kružno stepenište koje je vodilo do ulaznih vrata u prizemlju, usput se saplićući o rasparene cokule od šest i po milja, plaštove od paučine, polovne čarobne štapiće i uopšte sve ono što prati život jednog rasejanog i ne preterano urednog čarobnjaka.
Dok je poskakivao na jednoj nozi (pošto je usput bos nagazio na šišarku, koju je sačuvao jer je bila zanimljivog oblika), mrmljao je sebi u bradu kako je zaista krajnje vreme da sredi hrast u kojem živi, jer se tako više ne može i nekako stigao do debelih ulaznih vrata sa sedam zasuna i kračuna koje je sada trebalo rasunuti i raskračunati – i sve to pre jutarnjeg čaja.
Radomir naglo otvori vrata čim stiže do njih. Pogled mu je pukao na praiskonsku šumu, koja se mahom sastojala od bukvi i hrastova i tu i tamo poneke breze. Sve u svemu, Radomir je bio zadovoljan šumom u kojoj je živeo. Istina, ponekad biva da vukovi preglasno zavijaju  kada je pun mesec, pa ne može da se spava, ali...
Pogled mu je šestario utihlim krošnjama. Vladala je samrtna tišina. Ni grana da pucne, ni ptica da se oglasi.
Čarobnjakov pogled smrknuo se ispod uobičajeno čupavih čarobnjačkih obrva, a bradom i brkovima obrasle usne već su krenule da mrmljaju čaroliju razotkrivanja – kada je odjednom osetio oštar bol.
Nešto ga vuče za bradu.
Radomir gotovo nevoljno spusti pogled i basma mu zamre na usnama. Pred njim je stajala devojčica od možda osam ili devet godina, ogrnuta crvenom kabanicom ispod koje je jednom rukom nešto držala i sa crvenim patikama na nogama. Drugom rukom vukla ga je za bradu, očito pokušavajući da mu privuče pažnju.
„Ovaj... čiko, izvinjavam se... jeste li vi čarobnjak?“
Potpuno zatečen neverovatnim prizorom pred sobom, čarobnjak je samo nemo klimnuo glavom.
Devojčica je očito na trenutak bila nesigurna da li on to klima potvrdno, ili samo zato što ga je vukla za bradu, ali onda je – biće – zaključila da je po sredi ono drugo.
„Dobar dan. Ja sam Varja“, ljubazno i pristojno se predstavila. „Zima je juče umrla. Došla sam kod vas da bih vas zamolila da je oživite. Mama mi je rekla da to samo čarobnjak može.“
Dok je to govorila, usne su joj blago podrhtavale a oči se borile sa zastorom od suza, ali hrabro je krupnim plavim očima netremice gledala u čarobnjakove zelene.
Čarobnjaku ni na kraj pameti nije bilo da posumnja u njene reči. „Čitavo godišnje doba? Nemoguće! Kako...“, otelo mu se pre nego što se obuzdao. „Čekaj malo. Kako to tačno misliš?“
Devojčica ga je i dalje gledala pravo u oči. Pustila mu je bradu i raskrilila kabanicu. Ispod crvene plastike, u pregibu lakta druge ruke, nežno je držala čupavo belo mače. Bilo je nepomično.
„Ovo je Zima“, rekla je Varja. „Našla sam je ispred svoje zgrade pre tri dana, ali juče je umrla. Čiko, molim vas, pomozite mi.“ To rekavši, izgubila je bitku sa zastorom od suza.
Čarobnjak uzdahnu i pomeri se s vrata.
„Uđi, dete. Staviću vodu za čaj.“

Čarobnjakova kuhinja bila je gotovo neobično uredna u poređenju sa ostatkom hrasta. Na njegov mig vatra se razbuktala u ognjištu, pa je voda u loncu okačenom o verige brzo prostrujala. Prelivajući vodom mirišljave travke i cvetove u čajniku, čarobnjak je pustio svoje sedmo čulo da slobodno tumara.
Da, mačetova duša je i dalje tu. Tako male duše obično se brzo rasprše, ali Zimina duša je obigravala oko devojčice kao što bi, vrlo verovatno, to mače trčkaralo oko nje da je živo.
„Varja, beše?“
„Jeste.“
„Lepo ime. Odakle si?“
„Iz Novog Beograda.“
„I kako si dospela u ovu šumu?“
„Mama mi je rekla da Zimi samo čarobnjak može pomoći. Pošla sam da tražim čarobnjaka i nekako došla pravo ovamo.“
Radomir je na to klimnuo glavom i odlio napitak iz krčaga u šolju, vešto izbegavajući da sa vrelom tekućinom saspe i natopljene travke. Dete je prirodno nadareno. To se retko sreće, naročito u sivom i turobnom svetu iz kojeg je došla.
„Vidi, ja ti ne mogu pomoći.“
Varja se na to smesta snuždi još više. Radomir uzdahnu.
„Smrt je teška boljka; ponekad i zarazna. Sa smrću se nije igrati. Akhm. Kada duša iščili iz tela, često se dešava da se zadrži oko njega. Što je duša veća i starija, to se duže zadržava. Duša tvog mačeta je još tu, vrzma se oko tebe, ali već ju je teško dozvati – i nemoguće bez ozbiljnih... pa, žrtvi. U nedostatku boljeg izraza. Delići te dušice već su se izgubili na istočnom vetru.“
Devojčica ga je pogledala preko zemljane šolje koju je jednom rukom prinela usnama, ne puštajući mače iz druge. Sada kada je skinula kabanicu videlo se da je sitna za svoje godine, duge plave kose i krupnih plavih očiju. Do maločas suzne oči sada su ga gledale odlučno, nepokolebljivo.
„Moja mama kaže da ništa u životu nije besplatno i da sve što je dragoceno zahteva odricanje. Meni je Zima dragocena. Volim je.“
Radomir opet uzdahnu. Izgleda da je danas svanuo jedan od onih dana.
„Postoji nešto što možeš da uradiš. Možeš da otcepiš deo svoje duše i da ga pokloniš mačetu. Tvoje mače – Zima – postaće deo tebe i nikada te neće ostaviti. Moći ćeš da gledaš kroz njene oči i moći češ da razumeš šta ti priča kada prede, ali taj deo tvoje duše više ti se nikada neće vratiti. A pošto ti duša više neće biti cela, prolazićeš kroz život ne razumevajući neke stvari. Nikada se nećeš uklopiti u društvo svojih vršnjaka. Drugoj deci bićeš čudna. Neće te zvati na rođendane, neće dolaziti na tvoj. Kako budeš rasla, bićeš sve neobičnija. Niko te neće razumeti, a ni ti nećeš razumeti druge – sve dok ne susretneš nekoga ko je takođe poklonio deo svoje duše nekome ili nečemu drugom, a na takvu osobu možda nikada ne nabasaš. Ljudi su škrtice sa svojim dušama. Da li me razumeš? Ako uradiš ovo, verovatno ćeš do kraja života biti sama.“
Varja ga je pažljivo saslušala. Kada je čarobnjak završio, zavladao je muk. Mislim da se opametila, pomislio je Radomir.
„Biću sama“, zausti devojčica. „Ali Zima će biti sa mnom, zar ne? Ako joj poklonim parčence svoje duše, biće sa mnom zauvek?“
„Biće“, nevoljno potvrdi čarobnjak.
Varja se ozari. „Onda je to u redu. Moja duša je dovoljno velika za nas obe. Podeliću je sa mojom Zimom. Volim je.“
Radomir klimnu i pognu glavu, nabirajući veđe i mršteći se kako bi sada on odagnao zastor suza sa očiju. Varja je sve vreme gledala mače u svom krilu dok je mrmljao basmu, zazivajući šta se ne doziva olako. Jedan pramen njene bogate zlatne kose počeo je da gubi sjaj, da sedi – i na kraju je postao beo kao sneg. Baš u tom trenu, čupavo belo mače otvorilo je krupne plave oči, iste kao Varjine, i počelo da prede.
Devojčica diže pogled i stidljivo se nasmeši.
„Zima kaže – hvala!“
Čarobnjak klimnu glavom i otpi gutljaj vrelog napitka od mirišljavih trava, kako bi prikrio tugu koja mu je zastala u grlu. Iznenada, iz njegove guste riđe brade nosić je promolio bucmasti zlatnih hrčak, blistavozelenih očiju, istih kao što su čarobnjakove. Radomir ga je rasejano pomazio, ne skidajući pogled sa devojčice koja je volela Zimu.

среда, 04. фебруар 2015.

Novi projekti

Izvinjavam se zbog odsustva. Bio sam (i još sam, donekle) bolestan kao pseto. Pošto su stizali upiti o tome šta trenutno prevodim i šta će novo biti objavljeno kod nas tokom ove godine, evo prilike da narednih 5-6 meseci sažmem u jedan post.

Najpre, trenutno privodim kraju drugi nastavak serijala "Arhiva olujne svetlosti". Prevod bi trebalo da bude gotov sredinom marta najkasnije, nakon čega ide lektura i korektura. Pretpostavljam da će biti objavljen tokom leta.

Words of Radiance (The Stormlight Archive, Book 2)  by Brandon Sanderson



Six years ago, the Assassin in White, a hireling of the inscrutable Parshendi, assassinated the Alethi king on the very night a treaty between men and Parshendi was being celebrated. So began the Vengeance Pact among the highprinces of Alethkar and the War of Reckoning against the Parshendi.

Now the Assassin is active again, murdering rulers all over the world of Roshar, using his baffling powers to thwart every bodyguard and elude all pursuers. Among his prime targets is Highprince Dalinar, widely considered the power behind the Alethi throne. His leading role in the war would seem reason enough, but the Assassin’s master has much deeper motives.

Expected by his enemies to die the miserable death of a military slave, Kaladin survived to be given command of the royal bodyguards, a controversial first for a low-status "darkeyes." Now he must protect the king and Dalinar from every common peril as well as the distinctly uncommon threat of the Assassin, all while secretly struggling to master remarkable new powers that are somehow linked to his honorspren, Syl.

Brilliant but troubled Shallan strives along a parallel path. Despite being broken in ways she refuses to acknowledge, she bears a terrible burden: to somehow prevent the return of the legendary Voidbringers and the civilization-ending Desolation that will follow. The secrets she needs can be found at the Shattered Plains, but just arriving there proves more difficult than she could have imagined.

Meanwhile, at the heart of the Shattered Plains, the Parshendi are making an epochal decision. Hard pressed by years of Alethi attacks, their numbers ever shrinking, they are convinced by their war leader, Eshonai, to risk everything on a desperate gamble with the very supernatural forces they once fled. The possible consequences for Parshendi and humans alike, indeed, for Roshar itself, are as dangerous as they are incalculable.

The doors of the Stormlight Archive first opened to us with The Way of Kings. Read that book – now available in all formats – and then Words of Radiance, and you can be part of the adventure every dazzling step of the way.



 Ako vam se "Put kraljeva" dopao, "Reči blistavosti" su čak i bolji roman - i malo obimniji. Trenutno pokušavam da izvedem da Sanderson napiše predgovor za srpsko izdanje.

Čitaoci Džoa Aberkrombija imaju prilike da se raduju, pošto će Laguna objaviti njegovu novu trilogiju, Shattered Sea.

Half a King (Shattered Sea, Book 1) by Joe Abercrombie



A classic coming-of-age tale set in a vivid and richly-imagined world from Sunday Times bestselling author Joe Abercrombie.

‘Grabbed me from page one and refused to let go’ GEORGE R.R. MARTIN

Betrayed by his family and left for dead, Prince Yarvi, reluctant heir to a divided kingdom, has vowed to reclaim a throne he never wanted.

But first he must survive cruelty, chains and the bitter waters of the Shattered Sea itself – all with only one good hand. Born a weakling in the eyes of a hard, cold world, he cannot grip a shield or swing an axe, so has sharpened his mind to a deadly edge.

Gathering a strange fellowship of the outcast, he finds they can help him more than any noble could. Even so, Yarvi’s path may end as it began – in twists, traps and tragedy 

 Half the World (Shattered Sea, Book 2) by Joe Abercrombie

 Grabbed me and refused to let go’ George R.R. Martin

SOMETIMES A GIRL IS TOUCHED BY MOTHER WAR

Thorn is such a girl. Desperate to avenge her dead father, she lives to fight. But she has been named murderer by the very man who trained her to kill.

SOMETIMES A WOMAN BECOMES A WARRIOR

Fate traps her in the schemes – and on the ship – of the deep-cunning minister Father Yarvi. Crossing half the world to find allies against the ruthless High King, she learns harsh lessons of blood and deceit.

SOMETIMES A WARRIOR BECOMES A WEAPON

Beside her on her gruelling journey is Brand, a young warrior who hates to kill. A failure in his eyes and hers, he has one chance at redemption.

AND WEAPONS ARE MADE FOR ONE PURPOSE

Will Thorn forever be a tool in the hands of the powerful or can she carve her own path? Is there a place beyond legend for a woman with a blade?

Prvi roman počinjem da prevodim u martu, odmah po završetku Sandersona. Očekujem da će mi za oba do sada objavljena romana biti potrebno dva do tri meseca (ukupno, je li). 

Od kraja prošle godine sarađujem sa novom zvezdom srpske izdavačke scene, mladom i spektakularnom kućom, Urban Reads. Za Urban Reads prevešću poprilično veliki hit omladinskog SF-a

5th Wave by Rick Yancey


The Passage meets Ender's Game in an epic new series from award-winning author Rick Yancey.
After the 1st wave, only darkness remains. After the 2nd, only the lucky escape. And after the 3rd, only the unlucky survive. After the 4th wave, only one rule applies: trust no one.

Now, it's the dawn of the 5th wave, and on a lonely stretch of highway, Cassie runs from Them. The beings who only look human, who roam the countryside killing anyone they see. Who have scattered Earth's last survivors. To stay alone is to stay alive, Cassie believes, until she meets Evan Walker. Beguiling and mysterious, Evan Walker may be Cassie's only hope for rescuing her brother--or even saving herself. But Cassie must choose: between trust and despair, between defiance and surrender, between life and death. To give up or to get up.

"Wildly entertaining . . . I couldn't turn the pages fast enough."—Justin Cronin, The New York Times Book Review

"A modern sci-fi masterpiece . . . should do for aliens what Twilight did for vampires."—USAToday.com

Prevod bi trebalo da bude gotov krajem juna ili početkom jula. Još je rano pričati o nastavcima (da ne ureknem nešto), ali moguće je da ću u drugoj polovini ove godine prevoditi nastavak "Petog talasa". No, to je još na nivou pretpostavke. U 2016. očekuje nas i film po ovom romanu. 
Kada je o stripovima reč, do kraja ovog meseca trebalo bi da završim

Preacher VOL 06: War in the Sun (Preacher (DC Comics))

Written by Garth Ennis Art by Steve Dillon and Peter Snejbjerg Cover by Glenn Fabry This new edition collects the story of Jesse Custer's ultimate battle with the Saint of Killers and the forces of Starr - and the catastrophic outcome - originally presented in PREACHER #34-40. Also included: the PREACHER SPECIAL: ONE MAN'S WAR one-shot profiling the villainous Starr.

Toliko za sada. Rekao bih da je dovoljno :D

среда, 14. јануар 2015.

Ogledalce, ogledalce moje, Ili prikaz Kolekcionarskog izdanja Dilana Doga #4

Četvrto kolekcionarsko izdanje „Doga“, a u izdanju Veselog četvrtka, počinje naslovom „Iza ogledala“. Kao i u slučaju svih ostalih epizoda sabranih u kolekcionarskim izdanjima i ovu sam najpre čitao kao mlađahni white trash boy from the part of SFRJ gde „svi mi plutamo“. Rečenu epizodu iščitavao sam i iščitavao bezbroj puta tokom osnovne škole i više joj se nisam vratio do prošlog leta, kada sam seo i u cugu pročitao tridesetak epizoda DD-a, sakupljenih u prvih desetak knjiga kolekcionarske serije. 


Moram priznati da kao klinac nisam preterano razmišljao o porukama raznih sadržaja koje sam konzumirao. Nešto mi se dopadalo ili mi se nije dopadalo. Tokom srednje škole i fakulteta mozak kao da mi je otišao na produženi godišnji odmor, dok sam se rvao sa onim što sam ja očekivao od sebe i što je društvena mašina očekivala od mene. Konzumacija sadržaja se nastavila, ali je skrenula u drugom pravcu – ka proizvodima anglo-američke kulture i engleskom jeziku najviše. Tek kada sam počeo da zarađujem, završio sa fakultetom, našao ljubav ovog i svih ostalih života – tek tada sam se našao u prilici da razmišljam o onome što me je u prvoj polovini života učinilo ličnošću kakva sam sada.

„Iza ogledala“ je jedan od tih ključnih elemenata i to, pre svega, zato što me je ta epizoda – I shit you not – ozbiljno frikautisala. 

Ne znam koliko sam godina mogao da imam kada je objavljena kod nas, ali svakako ne više od devet. Jedna od simpatičnih nuspojava mog čitanja rečene epizode bilo je i to što sam neko vreme pokrivao ogledala po kući raznim ćebadima i krpama. 

Danas, kao matori tridesetčetvorogodišnjak, duboko sam svestan da je vrlo verovatno „Iza ogledala“ oblikovala moju predstavu o prolaznosti života, ali i o prolaznosti ljubavi. Dok sam je čitao prošlog leta, nisam mogao a da u glavi ne puštam soundtrack koji se uglavnom sastojao od Best of Pink Floyd.

Prve stranice epizode bile su propraćene sa In the Flesh, a negde pri kraju odzvanjala je Wish You Were Here. Tek tada sam shvatio koliko me je Sklavi majndfakovao i usadio mi u podsvest svoje poruke: Ljubav je prolazna i neumitno smrtna, smrt je neminovna, gresi se ne praštaju i ne puštaju nas sve dok nas konačno ne odvuku pod vodu. I tek na kraju, kada je prekasno, sve postaje jasno. Jer, kako Sklavi kaže kroz usta Smrti: „Ja sam ona koja sve objašnjava“. 

Naravno, pitanje je kako će i u kojoj meri čitalac prihvatiti Sklavijeve poruke.

Ocena: 5/5

Sa druge strane, „Veliki Dijabolo“ je osrednja, ako ne i lošnjikava epizoda, kojoj sam se retko vraćao. Sklavi se malo-malo pa vraća svojim mommy issues, što ume da ispadne dobro – ali „Veliki Dijabolo“ zapravo nije takav slučaj. U neku ruku, čitava epizoda svodi se na ne preterano originalni komentar na frojdovsku psihologiju, što je dosadno već u najavi.


Protagonista je mađioničar, koji pri tom ima drvenog lutka. Sama premisa jeste creepy enough, kao uostalom i klovnovi, karnevali i tome slično, ali kada se taj mizanscen rasprostre po pozornici kojom obično tumaraju veštice, zombiji, vukodlaci i po koji vampir – mađioničarsko-lutkarska jezivost jednostavno se pretvara u „Mnjeh, kad će već naredna epizoda?“

Već u standardnom maniru, epizoda se završava daškom natprirodnog, sa između redova provučenim komentarom da smo svi mi sinovi svojih majki, a zapravo njihove marionete koje umesto da žive svoje živote igraju u njihovim predstavama. 

Kao da to nismo znali i bez Sklavija. 

Sve u svemu, filer epizoda između dva reda natprirodnog.

Ocena: 2/5

Dvanaesta epizoda „Dilana Doga“, po originalnoj numeraciji, kod očito ima tradiciju kreativnog prevođenja njenog naslova. (Ovo mi je, inače, izuzetno draga epizoda – iako je u suštini rip off „Terminatora“, čak do te mere da „negativac“ fizički liči na Švarcenegera iz T1.)

Naime, epizoda u originalu nosi naslov „Killer!“ (sa sve uzvičnikom). Kod nas je prvobitno prevedena kao „Emet“, dok je u izdanju Veselog četvrtka prevedena kao „Ubica“. S obzirom na fabulu radnje, stari prevod je imao daleko više smisla. Držim da je VČ u ovom slučaju dropped the ball, simply zato što je originalni naslov epizode dat na engleskom. Nemam predstave kako bi se „ubica“ reklo na italijanskom, ali svakako ne „Killer!“ (pa još i sa uzvičnikom). Dakle, trebalo je ili ostaviti izvorni naslov – pošto je scenarista očito želeo da engleskom rečju (i uzvičnikom) ukaže na nešto (sad možemo da razglabamo na temu – na šta tačno?) – ili da ostavi „tradicionalni“ prevod naslova, koji je em ukorenjen u narodu, em ukorenjen u priči.


Priča je sama po sebi kopija „Terminatora“, samo što je u ulozi Sare Konor mali Jevrejin, koji izgleda kao brat od strica Vudija Alena, koji nije stigao da oćelavi (verovatno zbog toga što nije kresao sve što mu je palo pod ruku i druge organe). Taj... akhm... postmodernistički pristup zapletu, tako čest u Bonelijevoj produkciji, mogao bi da bude razlog da se epizoda oceni daleko surovije nego što ću je ja oceniti – međutim, ja je gledam očima klinca koji je najpre čitao „Emet“, pa onda gledao „Terminatora“, a gledam je i sa tačke njene završnice, koja nagoveštava neke stvari koje se valjaju iza brda. Nažalost, ta natuknica nije iskorišćena tokom serijala – makar tokom šestdesetak epizoda koje su objavljene u SFRJ i koje sam ja čitao.

„Killers!“ mi je i danas jedna od najdražih epizoda „Dilana Doga“, između ostalog i zato što funkcioniše potpuno samostalno od ostatka serijala – (uh, što volim ove povlake) ali i zato što je ovo jedna od retkih epizoda DD-a koja funkcioniše kao akcioni strip i to akcioni strip po mnogo čemu bolje osmišljen i realizovan od dobrog dela tadašnje ponude američkog stripa.

Ocena: 5/5

понедељак, 29. децембар 2014.

Nove knjige za Novu godinu

Ovu čitalačku godinu završavam sa preko 200 pročitanih naslova. Ima među tim naslovima i stripova, ali to su listom trejdovi, integrali, isenšeli i slična izdanja, sa kojima čovak ipak mora da se pomuči pre nego što ih prebaci sa hrpe nepročitanih naslova na gomilu pročitanih.

Enivej, prošlo je brat bratu pet godina otkad sam poslednji put pročitao preko 100 naslova za godinu dana. U svom zlatnom čitalačkom periodu čitao sam između 250 i 300 naslova godišnje, tako da mi je to čitalačko smanjenje teško palo. Doduše, tada sam živeo u roditeljskom stanu, bio student ili imao manje posla nego sada, nisam bio oženjen i imao tridesetak kilograma više nego sada. I guess everything has its price (Izreke iz Najtovog sela, tm). 

Neću postavljati spisak svega što sam pročitao - to možete da vidite posetom mom nalogu na Gudridsu - ali baviću se onim što tek nameravam da pročitam.

Januar je inače mesec kada po pravilu čitam isključivo epsku fantastiku i horor (jer ništa ne asocira na okupljanje rodbine kao "Bal vampira", but not in a good way), pa sam zato probrao nekoliko naslova kojima želim da posvetim pažnju.

Najpre, vraćam se projektu "Malazanijada", odnosno iščitavanju celokupnog serijala - uključujući i naslove koje je pisao Ijan Eslemont. U prethodnom naletu stao sam pročitavši Bonehunters, inače jedan od najboljih romana do Toll the Hounds (koji je, svojevremeno, za mene značio raskid sa Eriksonom). Između Bonehunters i Reaper's Gale - veoma se udobno smešta Return of the Crimson Guard, inače drugi Eslemontov roman. Budući da ga čitam već neko vreme, nalazim se na ravno 40% ukupnog gradiva. 

The return of the mercenary company, the Crimson Guard, could not have come at a worse time for a Malazan Empire exhausted by warfare and weakened by betrayals and rivalries. Indeed, there are those who wonder whether the Empress Laseen might not be losing her grip on power as she faces increasing unrest as conquered kingdoms and principalities sense freedom once more.
Into the seething cauldron of Quon Tali--the Empire's heartland--marches the Guard. With their return comes the memory of the Empire--and yet all is not well with the Guard itself. Elements within its elite, the Avowed, have set their sights on far greater power. There are ancient entities who also seek to further their own arcane ends. And what of the swordsman called Traveller who, with his companion Ereko, has gone in search of a confrontation from which none have ever returned?
As the Guard prepares to wage war, so Laseen's own generals and mages, the 'Old Hands', grow impatient at what they see as her mismanagement of the Empire. But could Laseen have outwitted them all? Could she be using the uprisings to draw out and finally eliminate these last irksome survivors from the days of her illustrious predecesor, Kellanved?

Nakon Eslemonta najverovatnije ču se posvetiti ne baš novom piscu, ali ipak piscu kojeg ranije nisam čitao. Reč je o Semu Sajksu. Sajks ima novi roman, kojim počinje novi serijal. Moram da proverim, ali ako ovo delo nije ni na koji način povezano sa njegovom ranijom trilogijom, onda mi je na nišanu.

The City Stained Red by Sam Sykes

STEP UP TO THE GATES

After years in the wilds, Lenk and his companions have come to the city that serves as the world's beating heart.

The great charnel house where men die surer than any wilderness.
They've come to claim payment for creatures slain, blood spilled at the behest of a powerful holy man.

And Lenk has come to lay down his sword for good.
But this is no place to escape demons.


Na kraju, malo horora. Čarlija Strosa volim poodavno, najviše zbog njegove alternativne istorije (recimo da je Merchant Princes tako nešto), ali by all accounts, Stros već duže vreme piše veoma zanimljiv serijal lavkraftijanskog horora/urbane fantastike. Red je da ga konačno uzmem u šake.

The Atrocity Archives by Charles Stross

Lovecraft's Cthulhu meets Len Deighton's spies in Stross's latest, as the Scottish author explains in his afterword to this offbeat book offering two related long novellas, "The Atrocity Archive" and "The Concrete Jungle" (the latter previously unpublished). With often hilarious results, the author mixes the occult and the mundane, the truly weird and the petty. In "Atrocity," Bob, a low-level computer fix-it guy for the Laundry, a supersecret British agency that defends the world from occult happenings, finds himself promoted to fieldwork after he bravely saves the day during a routine demonstration gone awry. With his Palm, aka his Hand of Glory (a severed hand that, when ignited, renders the holder invisible), and his smarts, he saves the world from a powerful external force seeking to enter our universe to suck it dry. In "Jungle," Bob teams up with a cop, Josephine, to save the Laundry from a powermonger who seeks to stage an internal coup by using zombies as her minions. Amid all the bizarre happenings are the everyday trappings of a British bureaucracy. Bob gets called on the carpet by his bosses because he requested backup during an emergency without first getting his supervisor's okay and filling out the requisite forms. Though the characters all tend to sound the same, and Stross resorts to lengthy summary explanations to dispel confusion, the world he creates is wonderful fun. 

недеља, 07. децембар 2014.

The Genius Guide to the Talented Ranger

 
The latest product in the Talented line by Rogue Genius Games seems to be best so far. The work that Owen Stevens constantly puts out is of outstanding quality and it should be seriously considered by all experience gamers as the basis for Pathfinder upgrade. In a way, it would be quite difficult for potential Pathfinder 2.0 to completely assume RGG’s Talented system, but as time progresses I’ve come to look at RGG Talented line as sort of Pathfinder version of Arcana Unearthed. I seriously recommend that RGG considers putting out there a hard-cover book that combines at least all Talented martial classes, but that is neither here nor there.

I must say that the ranger is my favorite class and it remains one of the most utilized classes in my games. The reason for that is its versatility, excellent fighting ability and skill selection, as well as animal companion that can sometimes make a life and death difference for the smaller parties.

Following the usual pattern of the Talented classes, Talented Ranger keeps certain basic chassis (bab, saving throws, skills, hit dice) of the Ranger class, that can be modified by taking a series of edges and talents, divided in 3 categories. This somewhat narrows down the customization possibilities, since the edges tend to be prerequisites for taking certain talents.

Talents themselves are divided in 3 categories, basically distinguished by level. Basic talents can be taken before 10th level, major talents at 10th level and above and grand talents only as 20th level capstone ability.

I am not a fan of this kind of division, since it makes it harder to find particular talent if you are not sure if it’s basic or major. I would prefer that all talents are listed alphabetically with certain class level stated as prerequisite in the description of each talent. I am also not a fan of edges. I would very much prefer that edges are simply talents, but with some kind of prerequisites.

By the simple virtue of sheer number of edges and talents presented in this product, certain builds and talent trees can make the Talented Ranger a bit overpowered. Game Master should carefully decide which one to allow, since the Talented Ranger can easily overshadow many other classes. This especially comes into play if a character decides to bond with a weapon instead of animal, gaining the ability to improve its weapon as he progresses in levels, which could – combined with the Favorite Enemy talent tree – make the Fighter almost un-needed.

On the other hand, I am very satisfied with the number of talents that improve the animal companion, since they open a whole new range of role-playing opportunities and allow animal companion to transcend the role of simple additional muscle.

The editing is top-notch, as usual for RGG products and I can not recommend it enough.