Претражи овај блог

петак, 3. децембар 2010.

KOSINGAS III - SMRTOVANJE - Aleksandar Tešić

by High Duke


Pred nama je konačno i poslednji deo priče o Kosingasu, koji je izašao na Sajmu knjiga pre nešto više od mesec dana. Kao i do sada, treća knjiga je Gavrilovo prepričavanje događaja mladom monahu Jakovu kome nekadašnji kosingas kazuje o do tada nezapisanim događajima koji su prethodili Kosovskom boju, iz želje da ta herojska dela ostanu zabeležena za buduća pokolenja. Duh romana je, naravno, ostao isti, epska junačka pesma u formi romana. Ono što bi mnogi, navikli na neizvesnosti kakve nam je pružio Martin, mogli prigovoriti je nedostatak iste. Mada jasno je da to nikada nije ni bila namera autora, jer onda ne bi odabrao istorijske ličnosti za junake i to u poznatom istorijskom okviru. Priča je dosta linearna kao i do sada, protagonisti idu Srbijom od jednog do drugog mitskog mesta, obavaljajući zadatke i poražavajući neprijatelje, često koristeći predmete i sredstva zadobijena u ranijoj avanturi da bi rešili neki kasniji problem ili se izvukli iz opasnosti.



Smrtovanje se odigrava u godini koja prethodi Kosovskom boju i prati Gavrila i Marka nakon uspostavljanja znamena kojim je Marko potvrdio da je Ratnik iz Proročanstva i kojim je započeo Doba Vatre. Ovaj put u avanture idu ne bi li skupili legendarne magijske predmete koje treba da prilože na dar bogu Svetovidu ne bi li zadobili njegovu naklonost u predstojećoj bici sa silama iz Ada.
Odnos dve vere, stare paganske i nove hrićanske, detaljnije je istražen, istaknut sukob i podeljenost, što kroz Gavrilovo sopstveno dvoumljenje i međusobni odnos crkve i njega, tako i po odlukama starih bogova, što nas naposletku dovodi do pomirenja i integracije nekih od njih u hrišćanstvo. Nemoguće je ne povući paralele između legende o Arturu i Tešićeve priče u kojoj sličnosti postaju još očiglednije. I Marko i Artur su rastrzani između dva sveta, novog hrišćanskog poretka u kojem leži budućnost, i starih sila kojima gotovo u potpunosti duguju svoje moći, oružje i pomoć. Setimo se, i Artur ima magično oružje iskovano od strane neljudskih ruku, ali njime se bori za hrišćanstvo, dok ima natprirodne pomagače u obliku raznih vila (Nimue, Vivijen kao Gospe od Jezera u zavisnosti od verzije priče), dok Marko ima Ravijojlu, Vidu od Belog izvora i još nekoliko drugih pripadnica vilinskog roda, a tu je naravno i povezanost obojice sa simbolom zmaja. Ali ipak je najviše rastrzan sam Gavrilo koji još manje od Marka ima luksuz poricanja nečega. Kosingas i monah u isto vreme, mora konačno da prelomi kome će se prikloniti. Mislim da je opipljivo i blago prisustvo umerene satire, upravljene na Pravoslavnu crkvu, njenu krutost i odbijanje bilo kakvih ideja koje ne odgovaraju njenim interesima, ali pored toga je prikazano da nije celokupno sveštenstvo takvo, pošto su negativno oslikani pripadnici klera u velikoj manjini.



Svetovid junacima daje zadatak da pronađu nekoliko magijskih predmeta koje treba da mu prinesu na dar, Perunove verige, kapa Nevidimka, Rog izobilja, badnjak sa Prvog Hrasta... Potraga ih očekivano vodi po mnogih tradicionalno volšebnih mesta u našem narodu, kao što su Rtanj i Stara Planina i naposletku i nazad u podzemlje i Ad. Čini se da je autor, shvativši da mu ponestaje prostora i da se priča primiče kraju, pokušao da ubaci sva stvorenja koja je naumio, tako da njihovo pojavljivanje na momente deluje usiljeno i zatrpava priču, ili pak deluju usputno, ubačeni čisto da bi bili prisutni, bez neke veće uloge. Pored slovenskih elemenata, ovde vidimo da je Tešić dublje zagrabio i u druge mitologije, mada je ponekada bez izuzetno dobrog poznavanja mitologija, teško reći da li su u pitanju stvari pozajmljene i uklopljene u priču, ili su u pitanju opšta mitološka mesta koja su samo manje poznata. Ali tu su i jasno germanski motivi i bića, kao što je Drvo sveta, pa koboldi, srodnici naših patuljaka, ali koji ovde zapravo mnogo više odgovaraju fantazijskoj, Tolkinovoj predstavi patuljaka, strašnih ratnika, kao i severnjačke inkarnacije
vilenjaka.


U knjizi se razrešavaju i neuvezane niti iz Bezdanja, koje daju veću dinamiku i u par navrata prekidaju linearnost priče, kao što je demon Stoguba. Predvidivost glavne priče donekle uspeva da razbiju i smrti nekih od sporednijih likova, koje nisu baš tako očekivane. Sam kraj knjige, rasplet, prati u velikoj meri istoriju (ili barem neka njena tumačenja) kao i tradiciju narodne epike, pokušavajući da ih pomiri i nađe balans, naročito u pogledu Kosovskog boja, junaka koji su u njemu učestvovali i njihovih dela i postupaka. No, pošto to razrešenje i spoj može biti veoma zanimljiv čitaocima, neću kvariti doživljaj. Ali priča samog kraja nije nikakvo iznenađenje, pošto nam je svima dobro poznata, i zna se da nipošto ne može biti srećna, ali opet, nije predstojeći pad pod Turke to čime se ističe patos, već emotivni završetak priče nekih od likova. Ono što se nikako ne može poreći autoru jeste činjenica da je uspeo da sačini jedinstvenu dinamiku između glavnih likova, pa čak i njihovih vernih atova, Šarca i magarca Coke, i upravo je to ono što uspeva da iznese emotivnu nit.



Ono što bih ponajviše zamerio jeste otvorenost nekih drugih niti priče, koje po mom mišljenju ne priliče ovakvom romanu. Takođe sam imao veća očekivanja u pogledu stranih vitezova Reda Zmaja, koji su pobrojani (među kojima je i Markov arhi-neprijatelj, Musa Kesedžija), a o delima nekih od njih napisan po koji red, ali po rečima samog autora, toga je trebalo da bude više, ali je odlučeno da se delovi koji se odnose na njihove avanture izbace iz knjige. Ono što nam ostaje da se nadamo, jeste to da će u specijalnom tvrdo koričenom izdanju knjige koje je najavljeno za sledeću godinu, biti ubačeni i ti sada izostavljeni delovi, kao i beštijar ili rečnik pojmova, i možda razrešenje nekih nedovršenih niti.

Ukupni utisak o trilogiji jeste da se ovo delo nikako ne uklapa u zapadne kalupe onoga što se očekuje od fantastike, ali da predstavlja značajan korak u popularizaciji iste među našom publikom, kao i upoznavanje mnogih sa već zaboravljenim tekovinama toliko dugo zapostavljane slovenske mitologije. Kosingasa treba posmatrati kao pokušaj autora da publici približi našu tradiciju, preporađajući je svojom umetničkom vizijom, što možda nije težnja da se napiše nova Pesma leda i vatre, ali je na svoj način ambiciozan poduhvat, koji mislim da je u velikoj meri uspešan. Setimo se, i Tolkin je svojevremeno hteo da svojim delom da Britaniji nekakvu novu mitologiju i probudi neke stare zaboravljene kao što je bio slučaj sa Beovulfom. Nadajmo se da će Tešić i u budućnosti nastaviti sličnim putem i to sa još više uspeha.

субота, 30. октобар 2010.

Jedan petak na sajmu



by High Duke



Još jedan naporan dan na sajmu, ispunjen dešavanjima. Tako da ovaj dobijate više slika, a manje teksta.



Za početak, konačno je izašla zbirka Jovana Ristića - godine u magli i može da se nabavi od subote na štandu Striparnice Darkwood u hali 4, ali morate da pitate. Istog dana u popodnevnim časovima, iako ne znam tačno vreme, promocija i potpisivanje knjige na štandu Tardisa u hali 1.


Ljupka urednica Portalibrisa sa poslednjim delom trilogije o Kosingasu.

Nakon kraćeg pogleda u Pravopis, došao je red na razgovor sa Ijanom Mekdonaldom:

Sa desna na levo: Goran Skrobonja, Ijan Mekdonald, Oto Oltvanji, Ilija Bakić.





Nakon Skrobonjinog uvoda, Ilija Bakić je rekao par reči o zbirci Knjiga izgubljenih snova, Skrobonjinom The Best of izboru Mekdonaldove kraće forme, da bi razgovor zatim prešao na engleski i Otova pitanja autoru. Mekdonald je kroz odgovore na njih pričao o stvaralaštvu, svom odnosu prema kratkoj i dugoj formi, razlozima zbog kojih je postao pisac, i to baš pisac fantastike, a dao je i neke naznake o sledećem romanu koji će da piše. Skrobonja je završio najavom još dva romana u izdanju Paladina sledeće godine: River of Gods (Reka Bogova) i Necroville (Nekrovil)



Nakon toga, produžilo se na štand Tardisa nakon promocije Svemirskih cigana Radmila Anđelkovića, i proslavu trećeg rođendana ovog izdavača.


Domaćica Spomeka i masa koja čeka da skoči na ćevape.






среда, 27. октобар 2010.

Sajamska dopuna



by High Duke

U nadi da će ovo korisititi još nekima od vas koji još uvek nisu otisli i sami na sajam, evo kratke dopune, pošto sam nekoliko stvari prevideo od umora u prethodnom postu.


Zaboravio sam da pomenem da je Paladin izdao Ostvo Prokletih - Prvenac Đorđa Bajića, koja je i imala promociju na sajmu. Prsate cice, zombiji, vampiri... Svi vas čekaju u ovom romanu. Potrudićemo se da uskoro napišemo prikaz.





Od izdavača od interesa sam preskočio Čarobnu knjigu koja je za ovaj sajam spremila ponovo gotove serijale koji dolaze u kutijama, kao što je nightflier nedavno najavio. Tu su Čuvari Ga'Hula - Ketrin Laski, Trilogija magle - Karlosa Luias Safrona i Vampirski dnevnici - L. Dž. Smit još jedan popularni tinejdž vampirski serijal pretočen na traku, ovaj put u vidu televizijske serije čija druga sezona se trenutno emituje u Americi.




A od pojedinačnih dela i ove godine nas čeka Isak Asimov i roman Bogovi lično.


Čarobna knjiga takođe ima i veliku rasprodaju izdanja Okeana, koji su prošle godine otkupili, tako da se po veoma povoljnim cenama mogu naći neka izdanja. Na njihovom štandu u areni hale 1 postoje dva odeljka sa knjigama za 100 i 200 dinara. Ceo Gormengast se recimo može kupiti za 600 dinara. Ako vam nešto fali od Okeanovih izdanja, kao recimo Čarobnjak Džina Vulfa, sada je vreme da ga nabavite, pošto su cene za neke od knjiga stvarno smešne.


Mnogi su me pitali za ova dva dana šta može da se nađe od novijih serijala na engleskom, pošto sam u prethodnom postu samo pomenuo snabdevenost knjižara, bez pominjanja naslova. Evo u par crta:

Malazan the Book of the Fallen apsolutno nigde nisam primetio ni jedan jedini tom.
Mistborn - Brandona Sandersona ima na par mesta(bar je bilo u ponedeljak) na par mesta. U Vulkanu, English Book-u i kod Evro Giuntija. English book takođe ima i oba dela Gentleman Bastards Skota Linča: The Lies of Locke Lamora i Red Seas Under Red Skies.
English book prednjači u svim vampirskim ciklusima, dok Vulkan ima neke relatvno novije fantasy autore kao što su Trudi Kanavan (tu je, recimo njen prequel Crnog čarobnjaka, Magician's Apprentice) a na sve strane ima knjiga kao što su Orcs, Dwarves, War and Dwarfs and Elves...
Vulkan i Delfi imaju i neka Fantasy i Science Fiction Masterworks izdanja, a obe knjižare imaju i tvrd povez antologije koju su priredili Džordž Martin i Gardner Dozois - Songs of the Dying Earth, samo što je u Delfima jeftiniji za skoro hiljadu dinara (tamo je oko 2300 ako se ne varam) a bilo je i mekog poveza za 1200.
Inače cene stranih džepnih izdanja su uglavnom od 900 do 1200 dinara.



I još jedna vest koju ne mogu da propustim da pomenem: Matica srpska je konačno izbacila novi Pravopis. Ima ga i u tvrdom i u mekom povezu, tvrd povez je sa sajamskim popustom 1900 dinara, dok je broš 900. Nadajmo se da će konačno da razreši neke nedoumice koje se godinama vuku. U svakom slučaju lepa vest za sve one koji se bave jezikom.

U petak uveče još jedan izveštaj i nadamo se susret sa Ijanom Mekdonaldom. Vidimo se na sajmu!


понедељак, 25. октобар 2010.

Kratak izveštaj sa sajma


by High Duke


Dragi čitaoci, kao što znate sezona lova je otvorena. Ja sam danas ostao na sajmu do zatvaranja (čitajte: dok me nisu izbacili) i solidno obišao sajam, tako da ću da dam kratka uputstva za vas koji tek planirate da odete na sajam i koji niste unapred nasli mape sa standovima.
EDIT: link do stranice sa planom sajma

Elem, raspored štandova je i ove godine malo drugačiji nego prethodne, ali ovaj put nabolje. Hala 1 je opet rezervisana samo za izdavače, i sve je standardno, osim sto je situacije dole, u areni, malko drugacija. Mnogi štandovi sada idu više u širinu nego u dubinu, što je malko zgodnije, ali danas nije bilo toliko gužve, pa ćemo u narednim danima da vidimo kako to funkcioniše. Zbog toga sada u sredini arene vise nije jedna široka ulica, već se nalazi još jedan red štandova.
Hala 4 (bivša hala 14) je vraćena na stari raspored. Možda se sećate prošle godine nekog pokušaja ko zna čega u zadnjem delu hale koji je te standove em zatvorio, em od njih načinio lavirint. Tako da sada imamo ponovo centralnu ulicu koja ide od hale 1 do zadnjeg izlaza hale 4 (14).



Čini mi se da ove godine sajam odlikuje primetno veći izbor stranih izdanja, posledica većeg broja knjižara. Takođe postoji realna šansa da je izbor sutra već smanjen, budući da sam video poveći broj kolega knjigoholičara, pretežno sa Sagite koji su tradicionalo opustošili fantasy police u knjižarama. No da krenemo redom.

English book na sličnom mestu u hali 4 kao i svake godine, poveći štand koji za razliku od nekih prethodnih godina ove godine ima prostora i pregledan je. Fantastika sa leve strane čim uđete. Pretežno popularne teen knjige, tipa Twilight i neki klasici fantastike. Dobro pogledajte ceo taj red pošto ima knjiga koje su zalutale na police sa klasicima i sa mejnstrim romanima. Tu je i omanji deo štanda odvojen za klub Sigil koji ove godine ima pretežno boardgame-ove.

Odmah preko puta English booka, na samoj sredini, rame uz rame knjižare Vulkan i Delfi. Za one koji ne znaju, Vulkan je novi lanac knjižara iza kojeg po mojim saznanjima stoje Mono&Manjana i Alnari. Vulkan je preuzeo lanac knjižara propalog IPSa (kojeg više nigde nema ni u kom obliku, pa ni na sajmu). solidno su se snabdeli za sajam za sajam, ima svega i svačega, od novijih stvari do klasika fantastike i naučne i epske. Generalno, dobar izbor stranih izdanja. Sa druge strane Delfi sa jos većom količinom knjiga fantastike, ali izborom koji je malko previse tradicionalan (malo previse Fajsta, Edingsa i sličnih starijih pisaca koji su već godinama zastupljeni u našim knižarama. Tek nekoliko novijih stvari, ali opet, kao i Vulkan, dosta stranih izdanja.

Opet preko puta njih, ovaj put nadesno, Plato koji ima manji izbor stranih izdanja nego ikada. Nikako mi nije jasno zašto je Plato na sajmu od pre jedno tri godine odusta od stranih izdanja. To ih je izdvajalo i pravilo gužvu na štandu. Ovako su upotpunosti u senci Delfa, English Booka i Vulkana. Dakle, god Platoa jedan jedini sto sa stranim izdanjima i izuzetno slabim izborom, naročito fantastike.

Dalje niz halu, a opet na sredini, dva dugačka štanda pripadaju Evro Giunti, nažalost još uvek bez velikog izbora (naravno, sva njihova izdanja su tu), a fantastike nešto malo na jednoj rotirajućoj polici sa druge strane štanda. Posle mog prolaska, fantastike još manje. Ali kao što je nightflier već izvestio, oni su tek počeli sa radom kao velika knjižara i mislim da već sledeće godine od njih možemo da očekujemo bolji izbor stranih izdanja, možda čak i štand u rangu Delfa i Vulkana. Za one koji vole fantasy stripove i mange na pristupačnijem jeziku, sa leve strane hale 4 mogu naći hrvatski Algoritam koji ima i manji izbor stranih knjiga, veoma povoljnih, plus daje i 30% popusta. Pri sredini hale se nalazi i novosadska gaming knjižara Dragon sa gomilom raznih polovnih i povoljnih fantasy i sf knjiga, i to ne samo Wizards of the Coast izdanja. Takođe, izneli su sve sto im je preostalo od knjiga treće edicije za Dungeons&Dragons, tako da ako vam nešto nedostaje ili volite kako su urađeni tvrdi povezi treće edicije, a kao ja prezirete četvrtu edicuju, možete da dopunite arsenal.


Galerija hale 4 kao i uvek antikvari gde uvek može svašta da se pronađe (osim romantičarskih britanskih pesnika izgleda). Šta da vam kažem, retke stvari se brzo razgrabe, požurite dok još uvek ima nečega.

Hala 1, nema mnogo iznenađenja. Tardis je pred sajam izdao puno izdanja domaćih autora, toliko da ne mogu sve da pobrojim, tako da cu da ukradem spisak novih izdanja i zbivanja od Spomenke. Takođe, ko hoce da vidi bogat program Tardisa za sajam može to da učini ovde:

Nomadi, Spomenka Pululu
Milorad Pavić mora pisati priče, Sava Babić
Mačji Snovi, Ivana Milaković
Torba od vrbovog pruća, Miroljub Todorović,
Legija Nepromočivih, Željko Pahek
Manufaktura G, Adrijan Sarajlija
Grotlo, Oliver Jovanović
Crna kutija/Zagrljena deca, Slobodan Škerović
Led, Ilija Bakić
Šum lišća, Laza Lazić
Tabor na Kidisu i Planeta Ida - spejs opera Radmilo Anđelković
(uskoro prikaz)
Anđeli na kocki šećera, Saša Robnik





Alnari je gotovo u potpunosti digao ruke od fantastike, prekida sa izdavanjem i Mača senki i Temerera. Od novih stvari samo treći deo Lujanenkovog serijela Straža sumraka i Uporište II Sivena Kinga, koje izašlo još pre nekog vremena. U najboljem slučaju možda imaju neki triler sa fantastičnim elementima, kao što je Knjiga mrtvih duša.


Paladin pored standarnih zbirki priča ima i novog Mekdonalda, zbirku priča koju je priredio i preveo sam Goran Skrobonja Knjiga izgubljenih snova
Paladin takođe ove godine dovodi Ijana Mekdonalda na Sajam, tako da će u petak, 29.10. potpisivati knjige na štandu Paladina koji je na galeriji hale 1.





Portalibris je izbacila treći i konačni deo Kosingasa: Smrtovanje, Aleksandra Tešića.
Kao i do sada, očekujte ovde uskoro prikaz knjige. Portalibris je takođe na galeriji hale 1 i ima sledeću akciju: postoje dve grupe naslova A naslovi i B naslovi. Ako kupite jednu knjigu iz A naslova, dobijate jedan B naslov u vrednosti do 1200 dinara besplatno. Takođe uz Smrtovanje možete dobiti i flašicu rakije zmajevače, i možda potpis autora.









Laguna i areni hale 1 od novih stvari ima retrospektivu dela Džordža Martina, Pesme snova, podeljenu u tri toma. U trećem tomu se nalazi novela smeštena u svet Pesme leda i vatre, Hedge Knight, ili u našem prevodu Vitez lutalica (ili lutajući vitez, bojim se da u ovom trenutku ne mogu da se setim, plen donet sa sajma me je izmorio). Tu je i tvrdo povezano, ilustrovano, jednotomno izdanje Boje magije i Svetlosti čudesnog, Terija Pračeta, kao i novi Disksvet roman Poslednji Kontinent




Laguna takođe ima akciju rasprodaje: u dubinu štanda je jedan odeljak samo za knjige na popustu od 40% do 60%. Tu možete naći starija fantazi izdanja Lagune kao što su Edingsove i Fajsove knjige, kao i još ponešto. Recimo Tihi gradovi Gorana Skrobonje su 250 dinara.



To bi bilo sve čega se moj umorni um sada seća, tako da su moguće dopune. Posetite sajam i srećan lov!

уторак, 19. октобар 2010.

"Čarobna knjiga" na sajmu knjiga - 2010.


Obećao sam da ću stupiti u kontakt sa predstavnicima "Čarobne knjige" i najaviti njihov sajamski program kada je o fantastici reč - i evo ispunjenja obećanja:

Na prvom mestu, popularno zvani "Čarobnjaci" objaviće roman Isaka Asimova "Bogovi lično". Reč je dobitniku najprestižnijih nagrada koje se dodeljuju za naučnu i epsku fantastiku - "Hjuga" i "Nebule". " Ovaj roman imao je dva izdanja u vreme SFRJ - koliko ja znam - ali već decenijama je nenabavljiv i zaista sve pohvale sleduju "Čarobnoj knjizi" na ovom potezu.

Premda novi nastavak sage o Eragonu još nije napisan, pa samim tim ne može ni kod nas da se objavi, "Čarobna knjiga" nije zaboravila na ljubitelje epske fantastike, tako da će na sajmu predstaviti trilogiju "Čuvari Gahula" iz pera Ketrin Laski. Animirani film snimljen po knjizi daje se u bioskopima - gledao sam ga i moram vam reći da ne bi trebalo da propustite ni film ni knjigu.

"Čarobna knjiga" ima izvanrednog sluha za staru gardu pisaca fantastike, tako da predstavlja i roman Ričarda Metisona, naslova "Paklena kuća". Valjda ne moram posebno da naglašavam kako je reč o jednom od najboljih žanrovskih pisaca dvadesetog veka. Hajde da držimo fige da će biti objavljeno i "Umiranje iznutra".

Za ljubiteljke vampirizma tu je tetralogija "Vampirski dnevnici", kojoj nije potrebno posebno predstavljanje, a tu je i "Trilogija magle" proslavljenog Karlosa Ruisa Safona.

Romanom "Senka naše želje" Darka Tuševljakovića "Čarobnjaci" se pridružuju izdavačima koji podržavaju domaću fantastiku, što je - naravno - za svaku pohvalu.

Na kraju, "Čarobna knjiga" je izdavačka kuća koja se odlikuje agilnošću i praćenju svetskih trendova, jedan od retkih izdavača koji posvećuje značajnu pažnju hororu i mračnoj fantastici ("Soj" i "Pad" Giljerma del Tora, "Vampirske hronike" En Rajs...), ali i izdavač koji se ne ustručava da publiku podseti na stare majstore tvrde naučne fantastike, poput Karda, Metisona i Asimova. Od sajma do sajma, "Čarobna knjiga" neprestano nas iznenađuje više nego solidnom žanrovskom ponudom. Ne znam za vas, ali ja ću provesti neko vreme na njihovom štandu.

среда, 13. октобар 2010.

Demokratska devolucija, ili Things that go bump in the light




Došao i prošao 5. oktobar, a ja nisam posvetio unos na blogu tom istorijskom datumu. Misli su mi u potpunosti bile posvećene predstojećem sajmu knjiga i svim lepim knjigama koje ću tamo videti, ljudima sa kojima ću se sresti, prevodu koji valja da završim, romanima koje sam preveo i koji će biti objavljeni pred sajam. I parada je došla i prošla, a ja nisam našao za shodno da pišem o tome. Nije se desilo ništa neočekivano, ništa što bi mi promenilo mišljenje o zemlji u kojoj živim ili o ljudima kojima sam okružen. A onda se desio fudbal. Koji ne gledam, ne volim, ne pratim, nije mi stalo do njega... da li da nastavljam sa "ne..."? E, i taj fudbal je bio slamka koja je magarcu slomila kičmu. Breme je postalo preteško. Danas sam u svoj status na "Fejsbuku" stavio: "Za dve nedelje počinje oktobarski sajam knjiga. Ovo je doba godine kada bi svi trebalo da pričaju o knjigama. Ovo je jedini mesec u godini kada se u Srbiji osećam kao ljudsko biće. Ovo je moj mesec i mesec svih mojih prijatelja. A sada su mi i to uzeli -navijači i huligani i takozvani nacionalisti. Što se mene tiče, sve bih to nabio na kočeve. Ali od duraluminijuma. Nema potrebe da i drveće pati." I sve to zaista mislim. Uključujući i kočeve. E, vidite, u tome je problem. To je muka. U tom grmu leži zec. Nisu problem budale koje pale i pljačkaju po ulicama, niti budale koje se za svoja prava bore bahato, nehajno, nadmeno i uobraženo, ne shvatajući da su tek marionete. Problem je u tome što je sve to dozlogrdilo osobi kakva sam ja. Problem je što je čoveku poput mene na desetak sekundi policijska država, diktatura jednog lidera, totalitarno društvo i sve što uz to ide postalo prihvatljivo.

A to je, drugovi i gospođe, drugarice i gospodo, bio cilj. I svi smo naseli.

Cilj je da ja zaboravim to da nema izdavača u Srbiji koji stoji na zdravim nogama. Da zaboravim kako ne znam ko će doći na taj sajam knjiga, zato što čitaoci nemaju novca ni za ulaznicu, a kamoli da kupuju knjige. Da zaboravim da je na vlasti najgori ministar kulture u istoriji Srbije - što je već podatak koji mirne duše može staviti na nadgrobni spomenik, toliko je teško postići tako nešto usled veoma oštre konkurencije - i da je strukovno udruženje srpskih izdavača i knjižara ove godine otišlo u svet da predstavlja zemlju zato što su oni koji predstavljaju državu bruka i sramota. E, tome je služila parada i jedna i druga i treća.


Vesti o talasu poskupljenja - od proizvoda za bebe, preko hrane pa do daljinskog grejanja - prošle su nezapaženo. Tinjajući problemi lagano se pretvaraju u plamteće, a bogami i u bukteće, kako u kom segmentu društva - a svi mi kolektivno zaboravljamo da su oni koji su onomad palili Beograd samo još jedna poluga vlasti. Zaboravila se nelagodna uspomena da su "desničarske organizacije" ustrojene po uzoru na "Otpor", a da su "Zvezdini" navijači bili prvi Slobini dobrovoljci. Takvi su uvek potrebni za neki prljavi posao. Nikada ih se nećemo rešiti, ili bar ne dok vladaju nesposobni i nedotupavni, kojima je lakše da zabašure problem, glasačkoj publici vulgarno skrenu pažnju - kao jeftini mađioničari - i uzmu još jedan kredit "pod veoma povoljnim uslovima". Pre neki dan na ulicama prestonice tukle su se leva i desna ruka, a nad njima je bila ista glava.

Oprostite mi ako će ovo zvučati overly dramatic i patetično, ali bojim se da odgovara istini: Ja sam Noćni Letač i javljam se uživo iz Mordora. Sauron je poražen, ali Crvjezici vladaju.


уторак, 12. октобар 2010.

EuroGiunti otvara nove knjižare



Evo šta mi je danas stiglo na mejl...

TRI NOVE KNJIŽARE BOOKSTORE EVROGIUNTI
U CENTRU BEOGRADA I U NIŠU

Izdavačka kuća Evro–Giunti nastavila je sa realizacijom svog plana da do kraja 2010. godine otvori deset knjižara u Srbiji, svojevrsnih kulturnih centara namenjenih ljubiteljima knjige.

Lanac knjižara Bookstore Evrogiunti postao je tako bogatiji za još tri nove knjižare, dve u najužem centru Beograda, u ulici Kralja Milana 22–24 i Bulevaru kralja Aleksandra 44 i jednu u samom centru Niša.

Knjižara u ulici Kralja Milana, koja se prostire na 280 m2, biće otvorena za posetioce od petka, 15. oktobra, a svečano otvaranje planirano je posle Sajma knjiga. Opremljena po najsavremenijim evropskim standardima, poput Đuntijevih knjižara u Italiji, pored raznovrsnih naslova domaćih i stranih izdavača, biće to mesto gde se može kupiti kompletan gift program kao i igračke, muzički kompakt diskovi, razglednice i slično.

Knjižara u Bulevaru kralja Aleksandra 44 na čak 480 m2 počeće sa radom 15. novembra.

понедељак, 11. октобар 2010.

DOWN THESE STRANGE STREETS - najava


Džordž Martin je završio novu tematsku antologiju, u saradnji sa Gardnerom Dozoom. Antologija nosi naslov DOWN THESE STRANGE STREETS i sadrži sledeće storije:

THE BASTARD STEPCHILD (introduction), by George R.R. Martin
DEATH BY DAHLIA, by Charlaine Harris (a True Blood story)
THE BLEEDING SHADOW, by Joe R. Lansdale
HUNGRY HEART, by Simon R. Green
STYX AND STONES, by Steven Saylor (a Gordianus story)
PAIN AND SUFFERING, by S.M. Stirling
IT’S STILL THE SAME OLD STORY, by Carrie Vaughn
THE LADY IS A SCREAMER, by Conn Iggulden
HELLBENDER, by Laurie R. King
SHADOW THIEVES, by Glen Cook (a Garrett story)
NO MYSTERY, NO MIRACLE, by Melinda Snodgrass (an Edge story)
THE DIFFERENCE BETWEEN A PUZZLE AND A MYSTERY, by M.L.N. Hanover
THE CURIOUS AFFAIR OF THE DEODAND, by Lisa Tuttle
LORD JOHN AND THE PLAGUE OF ZOMBIES, by Diana Gabaldon (a Lord John novella)
BEWARE THE SNAKE, by John Maddox Roberts (a SPQR story)
IN RED, WITH PEARLS, by Patricia Briggs
THE ADAKIAN EAGLE, by Bradley Denton (novella)

Reč je opet o mulitžanrovskoj antologiji, po uzoru na Warriors, trećoj u nizu. Da podsetim, Martin je odmah nakon Warriors-a krenuo da radi na antologiji Songs of Love and Death: All-Original Tales of Star-Crossed Love, koja bi trebalo da bude objavljena u novembru mesecu ove godine. Spisak autora i priča ide ovako:

-Jim Butcher, "Love Hurts"
-Jo Beverly, "The Marrying Maid"
-Carrie Vaughn, "Rooftops"
-M.L.N. Hanover, "Hurt Me"
-Cecelia Holland, "Demon Lover"
-Melinda M. Snodgrass, "The Wayfarer's Advice"
-Robin Hobb, "Blue Boots"
-Neil Gaiman, "The Thing About Cassandra"
-Marjorie M. Liu, "After the Blood"
-Jacqueline Carey, "You and You Alone"
-Lisa Tuttle, "His Wolf"
-Linnea Sinclair, "Courting Trouble"
-Mary Jo Putney, "The Demon Dancer"
-Tanith Lee, "Under/Above the Water"
-Peter S. Beagle, "Kashkia"
-Yasmine Galenorn, "Man in the Mirror"
-Diana Gabaldon, "A Leaf on the Wind of All Hallows"

Naravno, ovo je sve samo najava za drugi deo Warriors - blow by blow. Stay tuned.

петак, 8. октобар 2010.

Srećna Nova godina!

Ne, nisam poranio tri meseca. Oktobar je, a krajem oktobra je veliki sajam knjiga na Beogradskom sajmu - a taj veliki sajam je za sve koji rade u izdavaštvu Nova godina. Za sajam se objavljuje najviše novih naslova tokom godine, za sajam se objavljuju najudarnija izdanja, na sajmu se sreću svi oni ljudi koje niste videli od prethodnog sajma... Sajam je naše vreme, kada se o knjigama priča u drugom "Dnevniku", kada je u linijama gradskog prevoza koje prolaze pored sajmišta neopevana gužva, kada je knjiga za promenu važna i značajna u Srbiji i kada joj se posvećuje makar malo pažnje. Zato je sajam za sve nas koji knjigu volimo iznad svega prava Nova godina i zato vam je čestitam unapred - jer kada počne sajam, verovatno neću biti kraj računara.

Prošlo je poprilično vremena od mog poslednjeg unosa. Mea culpa, ali mora od nečeg i da se živi. Naravno, u mom slučaju to je prevođenje. Ažurniji među vama već su kupili devetu knjigu u serijalu "Točak vremena" pokojnog Roberta Džordana, "Srce zime", na kojoj sam radio redatkuru i dovršio prevođenje, a oni koji su - akhem, kašljuc - štedljiviji sa vremenom verovatno iščekuju da iz štampe izađe i "Poslednje carstvo" Brendona Sandersona, pa da te dve knjige kupe odjednom. Još da nađu i nešto treće, možda novog Skota Vesterfelda, pa da ušićare i popust od deset odsto na tri knjige (ako to i dalje postoji; poslednje informacije o "Laguninoj" prodaji koje imam stare su jedno pet godina).

U međuvremenu, nastavljam da prevodim "Raskršće sumraka". Trudim se da ga privedem kraju do kraja ovog meseca kojeg smo, kako bih od novembra počeo rad na jedanaestoj knjizi. Bio sam i na konferenciji za štampu srpskog Udruženja izdavača i knjižara, na kojoj je predstavljena naša reprezentacija na najvećem svetskom sajmu knjiga - onom u Frankfurtu. Možete misliti da je sastav i ponuda onako... razočaravajući. Od trinaest izdavača izdvojila su se četiri - "Laguna", "Tardis", "Alnari" i "Evro-Đunti", tim redom. Ali o tome u zasebnom unosu.

Eto, šta da vam kažem. "Vani Fuči je živ i zdrav i eno ga u paklu".

PS. Ko se javi a da zna šta je to poslednje pod navodnicima, častim ga pićem na sajmu - ako me ulovi. :)

понедељак, 20. септембар 2010.

Omiljeni likovi iz SFF književnosti, deo drugi

Srednju školu meni je obeležila požarevačka biblioteka, inače jedna od bolje snabdevenih u Srbiji, naročito kada je o fantastici reč. Tu sam otkrio Bobanovu ediciju "Znak Sagite" i Rodžera Zelaznija, ali i Kardovog Endera i još koješta nešto.

Dakle, nastavak:

- Korvin od Ambera: Pisac koji je na mene ostavio najveći utisak posle Tolkina nesumnjivo je Rodžer Zelazni. Njegov Korvin je po meni najbolje ostvaren progatonista podžanra mača i magije, pri čemu nije samo to. Zapravo, Korvin je prvi "sivi" - ni crni ni beli - junak neke fantazijske knjige sa kojim sam se saživeo i čini mi se da je Zelaznijev "Amber" otvorio vrata kroz koja su kasnije prošli Džon Snou, Mostopalitelji i silesija drugih meni omiljenih likova. Bilo kako bilo, prvih pet hronika Ambera su knjige koje sam najviše puta pročitao nakon "Gospodara prstenova".

- Ender Vigin: "Enderova igra" me je raspametila kada sam je prvi put pročitao u onom starom džepnom izdanju. Čitao sam je iznova i iznova, a nakon nje i "Govornika za mrtve", naravno, neprestano nalazeći nove i nove poruke skrivene između Kardovih redova. Međutim, vremenom me je "Govornik za mrtve" privlačio sve više i više sve dok mi Ender u nastavku nije postao bliskiji i značajniji nego Ender u prvom delu serijala. Valjda je to priča o odrastanju, kako Enderovom tako i mom?

- Roland od Gileada: Sa Kingovim pisanjem upoznao sam se kao četrnaestogodišnjak sa romanom "To", ali ne mogu da kažem da sam se preterano vezao za nekog od likova. "Mračnu kulu" počeo sam da čitam od druge knjige, pošto je prvu neko ukrao iz biblioteke, tako da sam Rolanda upoznao sa manjkom prstiju. U svakom slučaju, njegovo putešestvije između svetova i kroz Pustare bilo je moj prvi susret sa načinom razmišljanja i svetonazorom koji ću kasnije ponovo susretati čitajući raznorazne stvari, od "Propovednika" pa do raznih romana urbane fantastike.


U svakom slučaju, sve do fakulteta i uplovljavanja u prevodilačke vode, ovim likovima vraćao sam se iznova i iznova i pokušavao da u svoju tinejdžersku ličnost ugradim što više mogu njihovih crta. Valjda mi je uspelo.

понедељак, 13. септембар 2010.

Richard Baker - Avenger


Oni koji su pratili blog su verovatno primetili da sam bio vrlo prijatno iznenađen knjigama iz trilogije "Blades of the Moonsea", jednim od brojnih fantasy serijala napisanih za Forgotten Realms. Tokom prve dve knjige, ovaj serijal me je zaista dobro zabavio - ostalo je da vidim kako će Baker završiti čitavu stvar u trećoj, finalnoj knjizi, Avenger. (Ovde ću se besramno pohvaliti činjenicom da sam dobio hardcover primerak treće knjige i da je sam čin čitanja iz takvog izdanja bio pravo uživanje) 

Geran Hulmaster i njegova porodica su proterani iz Hulburga i već neko vreme žive u izgnanstvu. Iako ima onih koji su im i dalje odani, šanse da će uzurpator koji sada vlada Hulburgom biti oteran su vrlo male. Jedino što može da promeni stvar je legenda koja se prenosi kroz porodicu Hulmaster, koja govori o nekoj vrsti pogodbe između jednog od Geranovih predaka i moćnog nekromansera. Geran se upušta u ludu avanturu, kako bi otkrio da li je legenda istinita, povratio grad, spasao ženu koju voli i konačno, osvetio se onome ko je odgovoran za patnje njegove porodice. 

Baker je i ovaj put pošteno obavio posao. Finale trilogije je baš onakvo kakvo treba da bude finale jednog herojskog fantasy serijala - spektakularno i nabijeno akcijom, kao klimaks pravog holivudskog hita. I što je najvažnije, serijal je od početka do kraja bio i ostao čistokrvni sword & sorcery, pomalo klasičan, a lagan i zabavan. Mislim da je upravo to glavna stvar kod ove trilogije - klasičan pristup temi, ali osvežen sa par zanimljivih ideja, tek da se razbiju klišei, uz dosta akcije i generalno, dobre zabave. 

Naravno, klasični (super)herojski pristup ima svoje nedostatke, kao i izvesne klišee kojima robuje. To je obeležje čitavog serijala - mada, meni se ovaj klasičan, old - school pristup dopao, tako da i dalje smatram da je to glavno obeležje Baker-ovih knjiga. S druge strane, Baker je propustio šansu da serijal obogati sa par dobrih detalja - konkretno, u drugoj knjizi je započeo podzaplet, koji je mnogo obećavao, ali je iz nekog razloga potpuno napušten u trećoj knjizi. Da li je pisac "zaboravio" na njega, ili jednostavno nije znao kako da vodi čitavu stvar - možemo samo da nagađamo. 

Baker nije loš pisac; pre bih ga opisao kao dovoljno dobrog pisca fantastike. Da li bih u budućnosti čitao još neki njegov naslov? Da. Pokazao je da ume da napiše korektan, zabavan fantasy. Samim tim, preporučio bih svima onima koji žele jedan lagani, akcijom nabijen fantasy serijal, da pročitaju Blades of the Moonsea.  

понедељак, 6. септембар 2010.

PISAC I NJEGOVA SENKA

by the Angel of Blasphemy

Nazovite me sebičnom i neprofesionalnom osobom, ali ovaj unos je više za moju dušu nego za vaše intelektualno dobro. Uzeću sebi slobodu da vam, uz dužno poštovanje, ne preporučujem da se bavite oblašću koju ću predstaviti ovde. Zato što sam posesivna prema onome što ja volim. U prevodu, prste dalje, koliko god briljantni bili!

Šalim se, naravno. Evo, dajem vam svoj blagoslov da krenete stopama našeg junaka, japanskog Nobelovca Kenzabura Oea, a i mojim stopama, i da počnete da uživate u poeziji jednog divnog čoveka po imenu Vilijam Blejk (1757-1827).Oni koji me poznaju, pročitaće ovo i reći: „Evo je opet!“.Oni koji me ne poznaju, možda su i upoznati sa Blejkovim delom, ali nisu upoznati sa mojom opsesijom istim.A obe grupe čitalaca teško da su upoznate sa činjenicom da sam bez reči zamenila san i bonton za stolom za čitanje njegovih dela kada sam pisala svoju master tezu.Sigurna sam da postoje oni koji su nešto slično radili u oblastima od njihovog interesovanja, ali gospodin Oe i ja delimo nešto posebno. I zato mi je još draže što sada imam čast da prikazujem jednu njegovu knjigu.




Kenzaburo Oe je po svemu običan čovek.Rođen je u selu na ostrvu Šikoku u mnogočlanoj porodici. Rano je ostao bez oca. Voleo je da uči i čita, pa se lako upisao u prestižnu gimnaziju. Završio je studij francuskog jezika i književnosti i specijalizovao se za dela Žan-Pol Sartra. Oženio se sestrom reditelja Juzoa Itamija, svog školskog druga, i dobio sina (kasnije i kći i još jednog sina). A onda je sve ono neobično u njemu izbilo na površinu.

Hikari Oe rođen je sa teškom deformacijom. Da ne okolišamo, rođen je sa izraslinom na lobanji u kojoj se nalazio još jedan mozak. Mladim roditeljima objašnjeno je da je bolje da ovo dete ostave da umre. Čak i ako nizom operacija odstrane izraslinu, dete će biti teško zaostalo. Bolje da je mrtvo. Oe i njegova žena rekli su NE. Hikari je operisan, preživeo je, ali...mentalno je idiot-savant, autističan je i ima loš vid. Ne govori mnogo...svega pola reči ili rečenice. I jedini je idiot-savant u medicinskoj istoriji koji ima apsolutni sluh. Primetivši da postoji mogućnost da Hikari komunicira sa spoljnim svetom pomoću muzike, Oeovi su angažovali profesorku klavira da njihovog sina poduči osnovama komponovanja. I Hikari je naučio notni zapis. I po prvi put počeo da komunicira sa svetom. Danas živi u Tokiju sa roditeljima i komponuje.



A sve ovo vam pričam jer Kenzaburo Oe u ovoj knjizi povezuje svoj život, i život svog najstarijeg sina, sa delom Vilijama Blejka čiju je poeziju rado čitao godinama. U posve blejkijanskom duhu Oe pretpostavlja da je kroz snagu imaginacije moguće spasiti svet. A ako ima nade za svet, ovakav kakav je, biće je i za Hikarija. I zato se Hikari zove Klempa. A Klempa može ono što Hikari ne može. Klempa govori. Malo, ali sasvim dovoljno da i sam Oe bude spašen.

Ovo ne bi bila prava romansirana ispovest (namerno to neću nazvati fiktivnom autobiografijom i nalepiti etiketu iz udžbenika ovom svom pobratimu po interesovanjima, to bi bilo tako ne-blejkijanski) da Oe ne preispituje svoj život i rad u duhu Blejkovih radova.

A Blejk je bio posve neobičan čovek. Kad je onaj smarač Vordsvort veličao lepote šumarka, potočića i livade, Blejk je govorio o umetničkoj veličini grada. Dok su mlađi romantičari jurili sojke po Italiji i Švajcarskoj, on je živeo u Britaniji i trpeo vandredno stanje Vilijema Pita. Pa čak i završio na sudu, optužen za veleizdaju, jer je pijanu vojničinu izbacio iz dvorišta. A pisao je stalno, stvarao je iluminirane knjige, slikao i gradio svoj mitološki svet...hoćete ukratko? Radio je ono što je Tolkinu donelo svetsku slavu. Još u stihu. I toliko vremena pre Tolkina, Klajva Luisa i ostalih pisaca fantastike. Blejk je na neki način otac svih njih. On je, čak bih se usudila reći, postmoderna pre postmoderne. Blejk želi da bude prorok, a ne samo pesnik. Pesnik je zanatlija. Prorok je umetnik.



Blejk je jedinstvena pojava u engleskoj književnosti. I molim vas, čovek uopšte nije romantičar. Možda je disao i pisao kad i svi oni, možda su čak i delili određene stavove i bavili se sličnim temama tu i tamo, ali Vilijem Blejk ne ide u isti koš ni sa jednim od njih (posebno naglašavam smarača Vordsvorta koga baš nikako ne volem). Oni koji poznaju njegovo delo možda će reći da je čovek samo kopirao onu debelu knjigu zvanu Biblija, tu i tamo izmenio imena i onda se bunio što su ga proglasili ludakom. Takvima mogu reći samo da ne komuniciram sa mozgovima ispranim na Katedri za engleski jezik i književnost jednog tamo fakulteta, na kome se dotičnom piscu ne pridaje zaslužena pažnja i čak se i brutalno ignoriše. A kad se o njemu diskutuje na vežbama, bolje da se to ne radi uopšte. Bilo bi pristojnije.

Ako ćemo pravo, Biblija je sjajna knjiga. Probajte da je pročitate bez predrasude da u nekoj crkvi pop radi isto u određenom tonalitetu i da će na vas da se saspe oganj nebeski zato što ste se nasmejali Jovovoj reakciji na igru Boga i Đavola figurama u obliku njega i njegove porodice i videćete da u toj debeloj knjizi ima toliko opisa ljudskih sudbina koje su itekako služile svim piscima koji su danas rado ili nerado čitani. Stubovi evropske književnosti su starogrčka mitologija i filozofija i Biblija. Sve ostalo su naknadna otkrića i egzotične injekcije. Blejk je ovo znao, ali izabrao je da mu ni jedno ni drugo ne bude dovoljno. I to ga upravo čini velikim.



Blejka na sličan načina razumeju, kada se potrude da prouče njegovo delo, jedan Japanac kao Oe, jedan Jevrejin kao Harold Blum, jedan Kanađanin kao Nortrop Fraj, jedan Francuz kao Pjer Mabij i jedna sirota, na-žalost-Srpkinja kao ja. Njegova univerzalnost je u tome što se može razumeti ako vam vodič kroz njegovo delo bude sam Blejk, a ne vaš kulturni obrazac ili nečija kritika. I to je poruka koju u ovoj knjizi Oe šalje čitaocima. Oslobodi svoj duh i dopusti onom najboljem u tebi, tvojoj imaginaciji, da te vodi. Možda sa Hikarijem ne može da se razgovara, ali ko ima pravo da osudi oca koji je stvorio jednog Klempu da bi podario svom bolesnom sinu glas? Ko ima pravo da proglasi ludim čoveka koji se udaljava od političkog, društvenog i ostalih života kako bi stvarao u krugu onih koji ga najviše inspirišu: žene i troje svoje dece? Ko ima pravo da utiče na tok stvaranja jednog umetničkog dela? Ko ima pravo da traži od vas da na svet gledate njegovim umesto svojim očima?

Ovo su pitanja zbog kojih je Vilijam Blejk bio proglašen ludakom u vremenu u kome je živeo. Ovo su pitanja zbog kojih je Kenzaburo Oe osporavan u svom rodnom Japanu i zbog kojih je njegova porodica nekoliko puta dovođena u veoma neprijatne situacije(koje sasvim lepo opisuje u knjizi).



Da biste čitali ovo delo, ne morate biti ekspert za Blejka. Oe rado objašnjava šta ga je u njegovom životu u kom trenutku podsetilo na koji momenat iz Blejkovog dela. I to radi iskreno, gotovo detinje...priznaje milionskom auditorijumu ono što nije smeo da kaže sopstvenoj supruzi.

Da biste čitali ovo delo onako kako bog zapoveda, zaboravite da išta znate o Blejku. Blejk je Oeova Zvončica koja mu omogućava da leti. Ali ovo delo je pre svega njegova priča. I kao takvu je treba doživeti.

Vilijem Blejk nikada nije dobio ni jednu nagradu. Kenzaburo Oe je dobio Nobelovu nagradu za književnost za 1994. Ja sam dobila samo specijalnu nagradu na konkursu za dečiju karikaturu, i to u osnovnoj školi. A čak ni ne umem da crtam. A za pisanje koje volim i kojim se ponosim, ništa. Ispada da je, što se tiče svetske slave, od nas troje najbolje prošao Oe. Ili možda Blejk. A ako primenim Blejkov imaginativni princip, biće da sam to ja. Za razliku od njih, moje vreme tek dolazi. Ako se budem potrudila dovoljno, stvoriću svet koji zaslužujem. Pa me slobodno zovite ludačom. Psihologija je poslednje utočište nitkova, da parafraziram Semjuela Džonsona...A za ludila poput Blejkovog i Oeovog ja zahvaljujem Kosmosu. Pa nek' to tumači kako ko god želi.

субота, 4. септембар 2010.

Septembarski naslovi

Red bi bio da septembar otpočnemo najavom novih naslova našeg omiljenog žanra. Novi romani Terija Pračeta i Brendona Sandersona svakako su najzanimljiviji širem čitalaštvu, ali septembar će nas počastiti i drugim lepim knjižicama.

"Empire" by Steven Saylor. Release Date: September 1, 2010.
“Twelve” by Jasper Kent. Release Date: September 1, 2010 (US Debut).
“Salute the Dark” by Adrian Tchaikovsky. Release Date: September 1, 2010 (US Debut).
“Spy Glass” by Maria V. Snyder. Release Date: September 1, 2010.
"Mob Rules" (Underworld Cycle, book 1) by Cameron Haley 01 September
"A Cup of Normal" by Devon Monk 01 Sep 2010

“Plain Kate” by Erin Bow. Release Date: September 1, 2010.
“Guardians of Paradise” by J.N. Fenn. UK Release Date: September 2, 2010
“The Road To Bedlam” by Mike Shevdon. UK Release Date: September 2, 2010.
“Zero History” by William Gibson. Release Date: September 7, 2010.
“How to Live Safely in a Science Fictional Universe” by Charles Yu. September 7, 2010.
“Coronets and Steel” by Sherwood Smith. Release Date: September 7, 2010.

“The Truth of Valor” by Tanya Huff. Release Date: September 7, 2010.
“Dexter Is Delicious” by Jeff Lindsay. Release Date: September 7, 2010.
“The Witch of Hebron” by James Howard Kunstler. Release Date: September 7, 2010.
“The Strange Affair of Spring Heeled Jack” by Mark Hodder. Release Date: September 1, 2010
“Crusade” by Nancy Holder & Debbie Viguié. Release Date: September 7, 2010.
“Firelight” by Sophie Jordan. Release Date: September 7, 2010.

“Cold Magic” by Kate Elliott. Release Date: September 9, 2010.
“The Japanese Devil Fish Girl & Other Unnatural Attractions” by Robert Rankin. UK September 9, 2010.
“Antiphon” by Ken Scholes. Release Date: September 14, 2010.
“Will Power” by A.J. Hartley. Release Date: September 14, 2010.
"King of Ithaka" by Tracy Barrett September 14 2010
“Esperanza” by Trish J. MacGregor. Release Date: September 14, 2010.

“The Vaults” by Toby Ball. Release Date: September 14, 2010.
“The Dark Deeps” by Arthur Slade. Release Date: September 14, 2010.
“Reckless” by Cornelia Funke. Release Date: September 14, 2010.
“The Living Dead 2” edited by John Joseph Adams. Release Date: September 14, 2010.
“Rot & Ruin” by Jonathan Maberry. Release Date: September 14, 2010.
“Low Red Moon” by Ivy Devlin. Release Date: September 14, 2010.


“Disciple of the Dog” by R. Scott Bakker. UK Release Date: September 16, 2010.
“The Alchemist in the Shadows” by Pierre Pevel. UK Release Date: September 16, 2010.
“The Double-Edged Sword” by Sarah Silverwood. UK Release Date: September 16, 2010.
“Grace” by Elizabeth Scott. Release Date: September 16, 2010.
“The Replacement” by Brenna Yovanoff. Release Date: September 21, 2010.
“Wildwing” by Emily Whitman. Release Date: September 21, 2010.


“The Charlatan's Boy” by Jonathan Rogers. Release Date: September 28, 2010.
“Fall of Giants” by Ken Follett. Release Date: September 28, 2010.
“Out of the Dark” by David Weber. Release Date: September 28, 2010.
“Dreadnought” by Cherie Priest. Release Date: September 28, 2010.
“The House on Durrow Street” by Galen Beckett. Release Date: September 28, 2010.
“Engineman” by Eric Brown. Release Date: September 28, 2010.

“The Spirit Thief” by Rachel Aaron. Release Date: September 28, 2010.
“Monster Hunter Vendetta” by Larry Correia. Release Date: September 28, 2010.
“The Bookman” by Lavie Tidhar. Release Date: September 28, 2010 (US Debut)
“Venom” by Jennifer Estep. Release Date: September 28, 2010.
“Bayou Moon” by Ilona Andrews. Release Date: September 28, 2010.
“Mr. Monster” by Dan Wells. Release Date: September 28, 2010 (US Debut).

“When Rose Wakes” by Christopher Golden. Release Date: September 28, 2010.
“Twilight Forever Rising” by Lena Meydan. Release Date: September 28, 2010.
“Ascendant” by Diana Peterfreund. Release Date: September 28, 2010.
“Brain Jack” by Brian Falkner. Release Date: September 28, 2010.
“End of Days” by Max Turner. Release Date: September 28, 2010.
“The Exiled Queen” by Cinda Williams Chima. Release Date: September 28, 2010.


“Museum of Thieves” by Lian Tanner. Release Date: September 28, 2010.
“The Crown of the Blood” by Gav Thorpe. September 28, 2010.
“Return” by Peter S. Beagle. Release Date: September 30, 2010.
“The Quantum Thief” by Hannu Rajaniemi. UK Release Date: September 30, 2010.
“Harbour” by John A. Lindqvist. UK Release Date: September 30, 2010.
“Dust City” by Robert Paul Weston. Release Date: September 30, 2010.

четвртак, 26. август 2010.

Omiljeni likovi iz SFFH književnosti, deo prvi

Eh... Život mi se naposletku malo unormalio. Kupio sam tepih. Isplanirao šta ću kupovati od nameštaja. Počeo da govorim sebi kako je već red da napišem nešto pametno za svoj blog - kad mi se preko "Fejsbuka" javio Patrik Sendeni.

Za neobaveštene, Patrik je najpoznatiji SF&F bloger na svetu, koji me je i spojio sa brojnim piscima i urednicima sa kojima sam radio intervjue za svoj blog. Pre izvesnog vremena boravio je u Beogradu i nadam se da ću naredne godine imati prilike da ga ugostim bolje i duže.

Elem, četovao sam malo sa Patrikom i priča je krenula u pravcu najdražih likova iz SFFH književnosti. On je nedavno na svom blogu objavio tekst o likovima koji mu se najmanje dopadaju, a juče i o omiljenim protagonistima i sporednim likovima. Sve me je to ponukalo da razmislim o tome ko su moji miljenici i koliko mi znače - i shvatio da ih imam podosta i da ih vezujem za dva perioda svog života.

Verovali ili ne, bilo je vreme kada nisam čitao SF&F. To je bilo pre moje desete godine i otkrića - biblioteke. Onda mi se svet promenio. Gutao sam sve do čega sam mogao da dođem, ali to su mahom bili stari naslovi objavljivani u "Kentauru", "Plavoj ptici" ili nekim još starijim edicijama. "Polaris" i "Znak Sagite" postali su mi dostupni tek po polasku u srednju školu, devedeset pete godine.

Drugi period mog života kao čitaoca SFFH književnosti počinje od 1999. kada sam došao u Beograd na studije, vremenom dobio ponudu od Dejana Papića da za njega prevodim - i ostalo je legenda. Tada mi je postalo dostupno mnogo više naslova i pisaca. Danas gotovo da nema naslova do kojeg ne mogu da dođem, ako se dovoljno potrudim. Možda se zato dešava da se danas ne vezujem za dela i njihove protagoniste koliko nekada.

Dakle, na početku beše...

- Tarzan: Jedan od prvih romana koje sam u životu pročitao bio je "Tarzan među majmunima" (Tarzan of the Apes) Edgara Rajsa Barouza a u izdanju zagrebačke "Epohe". U biblioteci sam pronašao još neke romane iz tog serijala od deset knjiga (u međuvremenu sam nabavio sve sem desete) i kao pseto uživao u Tarzanovim doživljajima sa potomcima krstaša, telepatskim pterodaktilima i čemu već ne.

- Kapetan Nemo: Čovek koji je osvete radi objavio rat celom svetu. Za osmogodišnjeg mene "Nautilus" i Nemo bili su neverovatan doživljaj.

- Drvobradi i Radagast: "Gospodar prstenova" je bio prva knjiga koju sam uzeo iz biblioteke. Bilo mi je deset godina i završavao sam četvrti razred. Kasnije mi je taj roman doslovce spasao život, a verovatno i promenio u znatnoj meri. Međutim, nikada se nisam ložio na Gandalfa, verovali ili ne. Spadam u mislim mali broj ljudi kojima je drugi tom "Gospodara" najzanimljiviji. Dugo mi je Drvobradi bio najzanimljiviji lik u tom romanu, sve dok - znatno kasnije - nisam shvatio da me zapravo najviše zanima lik koji se ne pojavljuje u knjizi, već samo spominje: Radagast Mrki, čarobnjak koji se posvetio pticama i zverima, a drugima prepustio da se bakću sa velikim stvarima.

- Arakis: Dobro ste pročitali, ne Pol Atreid, ne gospa Džesika, ne Dankan Ajdaho. Herbertov svet je meni bio toliko opčinjavajuć da se zapravo ni za jedan lik nisam nešto posebno vezao. Čak me je najviše privuklo Herbertovo eksperimentisanje sa sociologijom, psihologijom i politikom. Mada manje nego "Gospodar prstenova", Herbertova "Dina" takođe je imala ulogu u spašavanju mog života.

E, toliko za prvi deo - koji pokriva osnovnu školu, ako niste ukapirali. Ali verujem da jeste. Ubrzo Part Deux: Srednja škola!

понедељак, 23. август 2010.

Heavy metal & fantasy

Popularni nemački power - metal bend Blind Guardian je nedavno izbacio svoj novi album "At the Edge of Time". Bend je publici odavno poznat po pesmama i čitavim albumima inspirisanim delima epske fantastike, od Murkoka, preko Tolkina, pa sve do Dragonlance serijala. Ovaj put, kao glavni izvor inspiracije za neke od pesama, poslužili su Wheel of Time i A Song of Ice and Fire. Sledi par linkova (kliknite na naslov pesme):

1. Tanelorn (into the void) - inspirisana Murkokovim Eternal Champion serijalom
2. Ride into obsession - inspirisana Džordanovim Whell of Time serijalom
3. War of the thrones - inspirisana (naravno) Martinovim A Song of Ice and Fire srijalom
4. A voice in the dark - opet ASoIaF pesma, glavni singl sa novog albuma
5. Wheel of Time - naravno, ponovo Džordan

субота, 21. август 2010.

Devijantno prevođenje

Ne znam ni sam kako da napišem ovo. Dugo sam se nosio mišlju da li da uopšte pišem. Rešio sam da to ne radim, da neke stvari zadržim za sebe. A onda mi je stigao mejl od jedne devojke koja je završila književnost i razmišlja da se upusti u prevodilačke vode. Pita kako je to biti prevodilac, kako je raditi u Srbiji, kako je raditi za naše izdavače. Zapravo, mnogo me ljudi pita te ili slične stvari. Pokušavao sam da odgovorim i ranije, ističući sve lepe strane ovog posla. Ali ima i ružnih. Užasno ružnih. Jedna od tih ružnih stvari dogodila mi se tokom ove nedelje.

Naime, jedan izdavač u nastanku za kojeg sam prevodio odustao je od mog prevoda uz obrazloženje da sam nepismen. I još koješta. Sa jedne strane je mojih deset godina iskustva, više od sedamdeset objavljenih prevoda, saradnja sa najvećim srpskim izdavačem, jednim od uglednijih književnih časopisa u nas, izvanredan odnos sa svim lektorima sa kojima sam radio, najpoznatiji žanrovski prevodilac u Srbiji koji mi je ukazao poverenje da prevodim za njegovo izdavačku kuću - i da ne nabrajam dalje. Sa druge strane je čovek koji smatra da je moj prevod nepismen i neupotrebljiv i ničim ne potkrepljuje svoje mišljenje, sem pravom da ima svoje mišljenje.

Naravno, smesta sam taj prevod poslao nekolicini kolega i lektora, sa molbom da mi daju svoj stav o njemu. Svi su bili zbunjeni kao ja. Po njihovom mišljenju, prevod je dobar.

Izdavač je od mene tražio da vratim honorar, pa i da pokrijem administrativne troškove, što sam ja na početku odbio, ponudivši da vratim polovinu primljenih para. Onda mi je pretio.

Da se razumemo, veliki sam ja dečko. Ali nisam sam na ovom svetu. Ima ljudi koji me vole, ima ljudi koje ja volim. Kako god, pogazio sam svoju reč i nakon današnjeg sastanka poslao SMS poruke i mejl u kojima se kaže da ću vratiti novac. Na kraju me ne bi iznenadilo da se taj moj prevod u nekom prerađenom obliku pojavi bez mog znanja i dozvole.

Ovo možda zvuči kao kukanje, ali nije. Ovo je jedno iskustvo o poslovanju u zemlji Srbiji - kažem "zemlji", jer ne postoji država o kojoj možemo da govorimo. Ovo je iskustvo koje želim da podelim sa svima vama koji počinjete i koji (još) nemate iskustvo ili ugled iza koga da se zaklonite. Pokušajte da nađete posao u izdavačkoj kući sa nekakvim ugledom, iskustvom, poznatim poslovnim ponašanjem. To vas neće u potpunosti poštedeti šikaniranja - već u zavisnosti od poslodavca - ali bar ćete igrati po donekle poznatim pravilima. Insistirajte na potpisivanju ugovora pre početka posla, sa preciziranim obavezama obe strane i penalima u slučaju kašnjenja honorara, ali i u slučaju vašeg kašnjenja kada je reč o predaji prevoda. Ne brinite se, kasnićete i vi. Takva je priroda ovog posla.

Bilo kako bilo, trenutno sam u najstrašnijem i najgorem poslovnom iskustvu u svom životu. Nadam se da će na kraju ostati iza mene. Ne želim da ovo što sada osećam oboji moj naredni prevod. Ne želim da moj poremećeni spokoj naruši moju radnu sposobnost - u ponedeljak potpisujem ugovor za nastavak rada na Džordanovom "Točku vremena". Ne želim da budem ogorčen, uplašen, mrzovoljan... šta god.

Dakle, svi vi koji počinjete i ne znate kako izgleda raditi bilo kakav posao u Srbiji, pa i prevođenje - otvorite četvore oči. Nemojte dopustiti da vas entuzijazam ili ljubav prema knjizi povuku. Drugi savet nemam.

понедељак, 9. август 2010.

Izveštaj za kraj jula

Malo sam okasnio sa ovim unosom, ali valjda ćete mi oprostiti. Bilo je ovo paklenih dve nedelje. Ali zato sada imam da sa vama podelim lepe vesti.

Završio sam sav posao na prevodu preve polovine Džordanovog "Raskršća sumraka", inače desete knjige "Točka vremena". Takođe, završio sam grube radove na prevodu romana Tima Pauersa "Večera u Devijantovoj palati" i sada sledi peglanje. To će mi taman dobro doći da se malo odmorim od Džordana. Nakon te dve nedelje nastavljam rad na "Raskršću".

Tu sam dužan malo objašnjenje - Džordanovi romani biće objavljivani u jednom tomu, ali i dalje se u procesu proizvodnje dele na dva komada, radi lakšeg obračunavanja i isplata.

Da bih vam se malo odužio zbog čekanja, ekskluzivni odlomak iz prvog dela "Raskršća sumraka" sledi:


Pranje svile dugo traje. Vedra vode koja su dovlačile od pumpi bila su hladna kao led, ali vrela voda iz bakarnog kotla mlačila je ovu u koritima. U vreloj vodi svila ne može da se pere. Potapanje ruku u korita na toj hladnoći bio je divan osećaj, ali kada se opet izvuku – hladnoća je dvaput gora. Nije bilo sapuna, bar ne dovoljno blagog, tako da su svaka suknja i bluza morale da se jedna po jedna potope i nežno protrljaju. A onda da se rasprostru na peškir koji će nežno da se umota kako bi se iscedilo što je više moguće vode. Potom se vlažni odevni predmet ponovo potopi u drugo korito puno mešavinom vinskog sirćeta i vode – to smanjuje ispiranje boja i pojačava sjaj svile – pa se ponovo stavlja na peškir i umotava. Mokri peškir se onda snažno iscedi i raširi na suncu da se osuši gde god ima prostora za to, dok se svaki komad svile okači na vodoravnu motku, obešenu u hladu paviljona od grubog platna podignutog na rubu trga, a onda rukom izgladi da ne bilo nabora. Uz malo sreće, ništa neće morati da se pegla. Obe su znale kako se o svili valja starati, ali za peglanje je potrebno iskustvo koje ni jedna ni druga nisu imale. Niko od Sevaninih gai'šaina nije umeo da pegla, čak ni Maigdin, mada je ona bila gospodska služavka i pre ulaska u Failinu službu, ali Sevana nije prihvatala izgovore. Svaki put kada Faila ili Alijandra odu da okače drugi komad odeće da se suši, proveravale bi one već obešene i gladile nabore kada je to potrebno.

среда, 4. август 2010.

Julske knjige

Jul za nama bio je možda najgori mesec u mom životu što se čitanja tiče. Svega tri knjige:

The Skein of Lament, Chris Wooding

Swords & Dark Magic: The New Sword and Sorcery, Jonathan Strahan and Lou Anders

A World too Near, Kay Kenyon


Bar su sve tri bile veoma zadovoljavajuće.




понедељак, 2. август 2010.