Претражи овај блог

среда, 27. април 2011.

Winter Hath Cometh, Little Bitches - ili zašto je "Igra prestola" važna za nas

Nameravao sam da se suzdržim od pisanja o seriji "Igra prestola" sve dok ne odgledam i treću epizodu. Racionalan razlog za tako nešto nisam imao; ta namera za izvorište ima potpuno iracionalan strah da ću izbaksuzirati nešto ako ih pohvalim pre reda i vremena.

Tokom prethodne dve nedelje, u glavi su mi se komešale bezoblične misli - više utisci i magloviti obrisi ideja, nego konkretne rečenice i konstrukcije. Moram priznati da su se ti nedovršeni koncepti manje bavili serijom i njenom vernošću književnom predlošku, a daleko više širem značaju koji ta serija ima, ali i reakcijom glavnotokovske kritike, kako televizijske tako i književne.

Naime, u jednom od svojih prvih postova na ovom blogu pisao sam o svojim iskustvima sa čitanjem "Gospodara prstenova". Te devedesete godine, kada sam iz biblioteke izneo tri toma Nolitovog izdanja "Gospodara", bibliotekarka je zabrinuto pozvala moju majku da je upozori na knjigu koju sam odabrao da čitam, nastavnik matematike mi je smesta dao nižu ocenu, a u školskom dvorištu sam popio batine.

Milenijum se završio, snimljen je "Matriks", ali - daleko važnije - snimljen je i film "Gospodar prstenova". Romani o Hariju Poteru vratili su decu u biblioteke i knjižare, pa su i ekranizovani. Novi milenijum je postao milenijum fantastike, internet je postao dominantan način komunikacije i razmene ideja - i odjednom više nisam bio sam. Glavnotokovsko društvo je fantastiku prigrlilo, makar kao nužno zlo, a njeni poklonici više nisu smatrani sektašima i satanistima.

Da li je tako?

Prva epizoda "Igre prestola" dočekana je na krv i na nož od strane glavnotokovske kritike, pri čemu se Njujork Tajms izdvojio po zatucanoj i agresivnoj kritici, uspevši da u istoj kolumni Martina proglasi ženomrscem, žene koje gledaju seriju promiskuitetnima, a čitav ženski rod plitkoumnim. Pri čemu je pisac prikaza upravo žensko. Eminentni televizijski kritičari po drugim novinama i medijima takođe su veoma surovo ocenili "Igru prestola".

Nasuprot ovome, žanrovska kritika u vidu novih medija - blogova i foruma - "Igru prestola" dočekala je mahom hvalospevima. Čak i najogrezliji idolopoklonici književnog serijala u najvećem broju slučajeva prešli su preko nedoslednosti u odnosu na književni predložak i počeli da željno iščekuju nedelju uveče kao promrzli sunce.

Što se mene tiče, našao sam se u veoma sličnoj situaciji kao pre desetak godina, kada je "Gospodar prstenova" dolazio u bioskope. Neko je ekranizovao jednu od knjiga koje su mi promenile život. Neko je prikazao svoju viziju moje svetinje. Zbog takvih stvari počinju se ratovi... Kao i pre desetak godina, našao sam se u iskušenju da sasečem ekranizaciju "Igre prestola", oslanjajući se na svoje pornografsko pamćenje, koje mi omogućava da neke dijaloge znam napamet - ali onda sam upravo zahvaljujući tome primetio da u prvoj epizodi Kejtlin govori Nedov tekst, a on njen. Dakle, režiser je s promišljenom namerom uneo izmene u Martinov tekst. Naravno, ne sme se smetnuti s uma i činjenica da je Martin u izvesnoj meri zadržao kreativnu kontrolu nad serijom (zbog čega je dobio znatno manje novca na ime autorskih prava, mora se reći), tako da je u tom slučaju veoma teško biti veći katolik od pape i veći poklonik "Pesme leda i vatre" od čoveka koji je taj roman napisao i koji prolazi kroz agoniju svaki put kada ubije nekog od svojih likova, a opet to tako često čini.

Da, nervira me što valirijski čelik nije taman, a zmajska kost nije mrka; nervira me što Targarjeni nemaju ljubičaste oči, a Barateoni plave. Nervira me što Lanisteri nemaju kosu boje žeženog zlata i što je Džon kose kovrdžave i masne kao italijanski dizelaš - ali sve to praštam i na koncu smatram ne(toliko)bitnim.

"Igra prestola" je najznačajnija stvar koja se žanrovskoj kinematografiji dogodila od "Gospodara prstenova". Dapače, televizijska fantastika nikada nije imala ovakvu produkciju. Na stranu svi Star Trekovi, koji se odigravaju u jednoj sobi; na stranu Farscape sa maskama i lutkama ili Andromeda sa odličnom šminkom - nivo produkcije viđen u "Igri prestola" potpuno je bez presedana. Možemo se sporiti oko realizacije ideje, ali ne možemo se sporiti oko toga da je reč o produkciji vrednoj 50 miliona dolara, koja je postavila potpuno nove standarde kada je reč o televizijskoj ekranizaciji fantastike, a naročito epske fantastike. "Rim" je svakako skuplji i veličanstveniji, ali nemojmo smetnuti s uma da velike bitke u romanima nastupaju tek od "Sudara kraljeva". Dakle, opravdano je pretpostaviti da će druga sezona "Igre prestola" u velikoj meri nadmašiti prvu. Ovo je serija koja je već sa dve epizode donela nove vrednosti kada je reč o televizijskoj fantastici i kao što je "Gospodar prstenova" na velikom platnu doveo do mogućnosti snimanja "Avatara", tako će i "Igra prestola" otvoriti vrata za snimanje fantazijskih i naučno-fantastičnih serijala na čiju će se produkciju trošiti milioni i za koje će se angažovati oskarovci. Na stranu to da li je Nikolaj Koste-Valdou odgovarajući glumac za ulogu Džejmija Lanistera, ali reč je o školovanom šekspirovskom glumcu. U čitavoj seriji, na čelu sa veličanstvenim Šonom Binom, nema nikoga ko ne zaslužuje da se nađe na daskama najprestižnijih svetskih pozorišta. I naravno, većina glumaca su upravo pozorišni glumci. Ponegde to ume da odskoči, naročito kada je o Tirionu reč, ali možda se to ipak može pripisati tužnoj činjenici da smo svi navikli da gledamo američke glumačke poluproizvode, bar kada je o fantastici reč. "Igra prestola" i u tom pogledu pomera granice.

Na kraju, nivo pažnje koji je HBO posvetio promovisanju serije, silni bilbordi i plakati kojima je čak i Srbija oblepljena, ažurnost prikazivanja serije diljem planete, čime se pokazala svesnost da je reč o globalno bitnoj stvari, a ne o Američkom posedu koji se na kašičicu poklanja ostatku čovečanstva - čitava ta kampanja nekako je sve nas ujedinila u jedno pleme i dala nam puno pravo da budemo ponosni na ono što volimo. Ovo više nije petparačka književnost, ovo više nisu mačevi od aluminijuma i krzno od poliestera. Ovo je velika stvar i imamo puno pravo da svim glavnotokašima koji nas gledaju sa prezirom kažemo:

Winter Hath Cometh, Little Bitches. Welcome to the Ice Age.

12 коментара:

  1. ha, ima ljudi koji misle kao ja! bravo!

    ОдговориИзбриши
  2. Svaka ti je kao Njegoševa!

    ОдговориИзбриши
  3. "Da, nervira me što valirijski čelik nije taman, a zmajska kost nije mrka; nervira me što Targarjeni nemaju ljubičaste oči, a Barateoni plave. Nervira me što Lanisteri nemaju kosu boje žeženog zlata i što je Džon kose kovrdžave i masne kao italijanski dizelaš - ali sve to praštam i na koncu smatram ne(toliko)bitnim."
    upravo tako - uvek ce nekome smetati ovaj glumac, onaj kostim, ovaj dijalog, onaj pejzaz, uvek ce se neko buniti kako to nije tako zamisljao, uvek ce se naci neka feministkinja da zameri sto bar dve junakinje nisu uzviknule ponosno "girl power!!"
    ali poenta je u cinjenici da je napravljena sjajna stvar - i ja za svaku epizodu kazem "kudos!!!"
    sto kazem i za ovaj tvoj text :)

    ОдговориИзбриши
  4. Posto si napravio poredjenje i pomenuo neke sf serije, nisi pomenuo mozda najbolju do sada - Battlestar Galactica. Pa me interesuje tvoje misljenje i poredjenje vezano za tu seriju, jer je to jedna od najboljih serija koje sam gledao uopste?

    ОдговориИзбриши
  5. Evo ja da odgovorim, posto sam ogroman fan BSG-a. Na odredjeni nacin mislim da je BSG ucinio veliku stvar za SF i fantastiku. Poznajem mnogo ljudi (nije da sam seksista, ali u pitanju su primarno zene) koji uopste ne vole SF. Ne vole Star Wars, ne vole Star Trek ili bilo sta drugo sto ima veze sa SFom, ali ih je BSG odusevio cim su uspeli da potisnu na sekund predrasude i pogledaju seriju kako valja. Mnogima je smetalo to sto serija nije epizodicna, i sto ne moze da se gleda kao CSI i slicne serije gde je gotovo svaka epizoda za sebe, nego kao jedna ogromna prica, sto je po mom misljenju pre svega plus.
    Ronald Mur je uradio slicnu stvar kao Martin. Naravno obe price imaju bitke, krvi i nesto elemenata koji cine zanrove prepoznatljivim. Ali u oba slucaja teziste serije je na necemu drugom. Na radnji i likovima. Oni su ucinili svoje price prijemcivijim za sire mase i oslobodili se okova zanra koji su ih drzali. Njihove price su o ljudima i mukama, i uz veoma malo prepravki bi mogle da se prenesu u "realisticniji" seting, i to je ono sto se nadamo da ce i Game of Thrones pokazati. Fantastika nije retardirani i infantilni potomak knjizevnosti (i filma), vec punopravni clan porodice koji itekako ima sta da pokaze, samo kada bi ostali prestali u startu da ga odbacuju i omalovazavaju. Naravno, velika vecina stvari koje se prave u fanstastici su djubre ili bar nisu daleko od toga, ali zar to nije slucaj i sa glavnotokovskim zanrovima? Koliko ima uzasnih serija, filmova, cak i u A produkciji? Koliko ima ultrapopularnih gluposti kao sto su Den Braun i njegovi klonovi koji nemaju nikakav kvalitet, ali ih mase vole? Ono sto treba fantastici jeste da bude ozbiljno shvacena, da oslobodi ljude predrasuda, pa ce onda i njeni biseri da zasijaju.

    ОдговориИзбриши
  6. Napisao sam odgovor, pa mi ga je Blogger pojeo. Pošto me mrzi da kucam sve iznova, reći ću samo da se poprilično slažem sa High Dukeom.

    ОдговориИзбриши
  7. Slaven Vidović1. мај 2011. 23:45

    Inače mrzim ovakav način komunikacije, al eto da iznesem svoje skromno mišljenje.............
    Ova serija tek treba ispuniti svoj puni potencijal i svaka usporedba s 3 filma iz LOTR serijala je nepotrebna.
    Više je razloga tome, al osnovni je što drug Martin svoj serijal još nije dovršio i samim tim je 1 000000000000000000000000000000000000000000 kopalja ispod Tolkiena, da sad ne ulazim u detalje zašto toliko volim LOTR i zbog čeg ASOIF nikad neće moći stat u istu rečenicu s LOTROm.
    Ako se povede neka rasprava o tome, rado ću masakrirati ASOIF.
    e sad pričate i o BSG, bez da spomenete Star gate serijal, a osobito SG Atlantis ili SG
    Universe u zadnje vrijeme, a po mom mišljenju je upravo SG serijal otvorio vrata BSG serijalu.
    + što uskoro izlazi novi BSG Crome koji bi se trebao baviti prvim raton Cylonaca i zemljana.
    Khm........volim sf i fantasy i lijepo je što o tome raspravljate, zadovoljstvo mi je čitati vas i doživjeti i drugačija iskustva od mojih .......

    ОдговориИзбриши
  8. Анониман2. мај 2011. 19:39

    Jbt Slavene pa ti sam stavi stavi LOTR i ASOIF u istu recenicu ..... lol

    ОдговориИзбриши
  9. Vidi, Slavene, kada sam trideseti put pročitao "Gospodara", prestao sam da brojim. To je bilo u osmom razredu osnovne škole. U tekstu ne poredim ekranizaciju LotR-a sa ekranizacijom ASoIaF, sem posredno. Dakle, moja rečenica je da je za televiziju Game of Thrones ono što je LotR za veliko platno. Dakle, poredio sam njihove značaje, a ne dela sama po sebi.

    Takođe, ma koliko voleo SG:1, po produkcijskim vrednostima ne može ni da prismrdi BSG, a kamoli GoT. Ovde nije reč o ličnoj naklonosti, već o dolarima uloženim u te projekte. GoT je koštala 50 miliona dolara. Jedina skuplja serija sa elementima fantastike je Lost.

    ОдговориИзбриши
  10. Анониман5. мај 2011. 09:18

    Juce sam pogledao piratsku kopiju filma 'Tor'...
    Film kao film, ali par detalja govori o mestu koje fantastika danas zauzima u filmskj produkciji. Odina, ako se ne varam, igra niko drugi do ser Entoni Hopkins, a film je rezirao (zabezeknuo sam se kada sam video) niko drugi nego Kenet Brana!
    Necu da komentarisem uspesnost obojice u ovom slucaju, vec samu cinjenicu da su se dohvatili tog posla.
    Prisetimo li se na kojim se policama nalazila fantastika pre nekoliko godina, tacnije pre Harija Potera:), svaki dan dobijamo potvrdu da su se stvari promenile, i da 'sto bi doli, sad je gori'. Ako. Neka. Ne branim.
    Pozdrav svima,
    Sale Markovic

    ОдговориИзбриши
  11. Анониман17. мај 2011. 11:50

    Sjajno! Bravo! Pametno, informisano, pismeno i pronicljivo. Kao sto se od autora jedino i moze ocekivati.

    ОдговориИзбриши