Претражи овај блог

субота, 2. јун 2012.

PROMETEJ - Ridli Skot

Ridli Skot možda i nije jedan od najvećih svetskih režisera, ali nesumnjivo jeste jedan od najvećih filmotvoraca fantastike. Stoga, nije nikakvo čudo što je njegov povratak franšizi o tuđinima (Aliens) u krugovima fantasta dočekan bezmalo kao drugi dolazak Hristov. U neku ruku, ovaj film to i jeste, pošto se u povećoj meri bavi upravo religijom, dušom i mestom čoveka u vaseljeni. Ne želeći da spojlujem, reći ću da je "Prometej" duboko filozofski film i u smislu poruke i/ili autorskog stava svog tvorca pre je nastavljač Director's Cuta Blade Runnera nego bilo kog filma o ejlienima. Ukoliko očekujete Starship Troopers 4, nemojte ići da gledate ovaj film.

U neku ruku, nameće se poređenje sa Kameronovim "Avatarom". Naime, oba filma su vizuelno spektakularna. Međutim, moram reći da je "Prometej" za nekoliko kopalja, sa sve kopljanicima, ispred Kameronovog čeda. Prvih nekoliko scena u filmu - recimo, prvih desetak minuta, sve do buđenja posade iz hibernacije - komotno mogu da se svrstaju u bilo koju enciklopediju kinematografije, pre svega po svojoj izvanrednoj upečatljivosti, a potom i po pažljivo odmerenoj i odabranoj estetici. Skot se u "Prometeju" rešio za povratak estetici Mebijusa, Bilala - pa i našeg Boba Živkovića. Ovaj potez višestruko je probitačan - američkoj publici je ova estetika strana i dodaje na začudnosti, dok je pak evropskoj publici dobro poznata i dodaje na uverljivosti. Već na samom početku filma nisam imao nikakvih problema da poverujem u vanzemaljce i svemirske brodove koji su mi predstavljeni; kasnije nisam imao nikakvih problema da poverujem u tehnologiju koja je publici predstavljena na "Prometeju", od svemirskih odela (pošto skafanderi nisu), pa do hologramskih projekcija i kriogenih komora. Devedeset odsto kompletne estetike istovetno je onoj sa kojom sam odrastao, čitajući knjige sa Bobovim ilustracijama i SF priče, nekada objavljivane u "Politikinom zabavniku". Dapače, gledajući "Prometeja" nisam mogao a da ne osećam potpunu zatečenost silinom realizovane vizije svih tih vizuelnih umetnika, od Mebijusa do Boba, koji su sanjali i crtali te snove koje je Skot oslikao na velikom platnu. Ukratko, sve i da je "Prometej" samo niz pejzaža i enterijera, sve i da je samo studija SF estetike - vredelo bi ga pogledati samo zbog toga.

Međutim, "Prometej" je ipak nešto više. "Prometej" je jedan od onih razloga zbog kojih se ljudi zaljubljuju u SF.

Prvih nekoliko scena filma služe da gledaoca uvuku u priču i da postave neke osnovne okvire, vrlo slično kao u "Avataru". Sam uvod u film smesta daje biblijski ton priči, dok nekoliko potonjih celina predstavlja očigledan i izvanredan omaž Fon Danikenu i "Odiseji 2001." Ujedno nam predstavlja protagoniste ove priče, dr Elizabet Šo i androida Dejvida. Ovde se mora skinuti kapa Fasbenderu, koji je odigrao za oskara i potpuno ukrao film. Njegov lik je pomalo omaž Halu iz "Odiseje", ali i Skotovim androidima iz "Blejd ranera". Ostatak glumačke postave potpuno bledi pred Fasbenderom, premda se ne može reći da su loše radili svoj posao. Više je reč o tome da je Fasbender potpuno zasenio sve ostale kolege. Veoma snažan utisak na mene je ostavila i Šarliz Teron, čiji je lik svojevrsna antiRipli. U izvesnoj meri, Teronova je asistirala Fasbenderu, odlično prikazujući veoma složen emotivni odnos između svog i Fasbenderovog lika (o kojem ne mogu više da govorim, pošto bih previše spojlovao). U svakom slučaju, priroda njihovog odnosa mogla se odmah naslutiti, budući da scenarista nije ni pokušavao da bude originalan, ali to nije ni najmanje smetalo uživanju u njihovoj glumačkoj igri. 

Ostatak glumačke ekipe, sa izuetkom Numi Rapas (ako se njeno ime i prezime tako čita) koja igra dr Elizabet Šo, odigrao je svoje role više nego korektno, međutim čini se da je tih sporednih glumaca previše i da baš i nisu najbolje iskorišćeni. U svakom slučaju, meni kao gledaocu nije bilo stalo do njih ništa više nego do toga koju marku zelenih šejkova posada pije po buđenju iz hibernacije. Zato je Rapasova svoju ulogu odigrala izvanredno i u potpunosti zasenila Šarliz Teron, što nikako nije bilo lako, premda je svejedno ostala u Fasbenderovoj senci. Jedna od scena sa njom pred kraj filma zapravo predstavlja svojevrsni vrhunac "Prometeja" i lako je moguće da će se jednog dana naći u nekoj od onih enciklopedija koje sam na počektu pominjao. 

Tu dolazimo i do, možda se može reći, problema koji "Prometej" ima kao film - preranog vrhunca. Naime, "Prometej" traje nešto preko dva sata. Prve tri četvrtine filma su zaista izvanredan SF, i Kameron čistom silom svoje vizije pretvara jedan odveć (što bi rekao nepotpisani prevodilac filma) manjkav scenario u odličnu pripovest. Poslednja četvrtina filma, dakle - poslednjih pola sata - pre je uvod u neki novi film i neku novu priču nego što je razrešenje onoga što smo do tada gledali. 

Upravo ta završnica ukupan utisak o filmu čini donekle slabijim. Da se vratim na početno poređenje, Kameron je završnicu svoje svemirske bajke odradio drastično bolje. Međutim, Skot jeste bio opterećen postojećim kanonom i kontinuitetom, i to ne samo iz prethodna četiri filma iz ove franšize, već i stripova, knjiga, video igara. Ipak se mora priznati da mu je pošlo za rukom da sve to uveže u jedno skladno pakovanje i da sažme sve te razne proizvode u jednu funkcionalnu celinu. Da ponovim, nisam mogao da se otmem utisku da poslednjih pola sata "Prometeja" služi da bi gledaoce pripremilo za nastavak - ali moram priznati da bih voleo da sam u pravu. Skot je ovim filmom dokazao da je izvanredan sineasta i da je više nego u stanju da umešno barata jednim krajnje zamršenim nasleđem. Veoma bih voleo da tokom narednih nekoliko godina pogledam još dva filma iz ovog serijala, pošto imam veoma snažan osećaj da je "Prometej" tek prvo poglavlje u jednoj priči i da se o njemu zaista može suditi tek nakon što se sagleda kao deo te veće celine. 

Moja konačna ocena "Prometeja" pomalo je šizofrena. Prvih sat i po filma ocenio bih visokom devetkom, dok bih završnicu ipak ocenio slabije - recimo, osmicom. Opet, ne mogu da se otmem utisku da ću - ako ikada budu snimljeni nastavci "Prometeja" - celu tu potencijalnu trilogiju oceniti čistom desetkom. U svakom slučaju, 8,5/10 - za sada.

5 коментара:

  1. Анониман3. јун 2012. 09:14

    "An awe-inspiring, mind-gouging, eye-blazing spectacle of high-pitched disappointment." - ja bi se sa ovim slozio.

    ОдговориИзбриши
  2. Анониман3. јун 2012. 14:40

    Može li neka preporuka za knjigu sličnu filmu. SF akcija, čudovišta, malo horora, znam da imaju neke Alien knjige ali ne verujem da su dobre?

    ОдговориИзбриши
  3. Pa, preporučio bih "Buđenje levijatana", kojeg Goran Skrobonja upravo prevodi. U originalu Leviathan Rising by James S. A. Corey. Ako čitaš sa engleskog, onda ima svašta nešto što bih mogao da ti preporučim, ali uz malo preciznije odrednice.

    ОдговориИзбриши
  4. Poštovani, podelili smo vašu recenziju filma sa posetiocima MCF FB stranice. http://www.facebook.com/MCFSrbija

    ОдговориИзбриши
  5. Dragi MCF, veoma sam polaskan. Prijatelj mi je omogućio pristup novinarskoj projekciji, pa sam smatrao svojom obavezom da o filmu i napišem nešto. :)

    ОдговориИзбриши