Претражи овај блог

субота, 19. мај 2012.

THE ALCHEMIST OF SOULS - Anne Lyle

Angry Robot mi postaje sve zanimljiviji kao izdavač. Prethodne nedelje me je jebavala migrena, tako da se nisam ubio od posla, ali sam zato stigao da pročitam poprilično hajpovanu knjigu

The Alchemist of Souls (Night's Masque) by Anne Lyle

When Tudor explorers returned from the New World, they brought back a name out of half-forgotten Viking legend: skraylings. Red-sailed ships followed in the explorers’ wake, bringing Native American goods – and a skrayling ambassador – to London. But what do these seemingly magical beings really want in Elizabeth I’s capital?Mal Catlyn, a down-at-heel swordsman, is seconded to the ambassador’s bodyguard, but assassination attempts are the least of his problems. What he learns about the skraylings and their unholy powers could cost England her new ally – and Mal Catlyn his soul.

Romanu sam pristupio veoma kolebljivo. Autorka mi je nepoznanica - što nije čudno, s obzirom na to da je reč o prvom romanu - a izdavaču nisam posvetio previše pažnje tokom poslednje tri godine koliko postoji. Jeste da je Engri Robot izdavač odličnog Zoo City by Lauren Beukes, ali je takođe izdavač ne tako sjajnog Kell’s Legend by Andy Remic. U svakom slučaju, romanu sam pristupio sa predrasudom da je reč o limunadici koju ću relativno lako svariti, a bio sam raspoložen za nešto što ću kasnije da popljujem.

Bio sam razočaran. Naime, odmah mi je upalo u oči to da je The Alchemist of Souls napisan veoma verno periodu koji opisuje. Elizabetanski London je veoma lepo opisan kao prljava prčvarnica što je i bio, a autorka sa čak po maniru pisanja veoma verno približila recimo Aleksandru Dimi (kojem u jednom trenutku daje mali omaž), te sam tako smesta uronio u radnju.

Potka romana se odvija u alternativnom elizabetanskom Londonu, ali pred kraj Elizabetine vladavine, koja pak nije usedelica - već kraljica koja je nadživela svog princa supružnika i rodila mu dva sina, te je tako naslednik prestola osiguran. Autorka je veoma vešto u priču uplela tadašnje verske napetosti, ali se osvrnula i na polažaj homoseksualaca, koji igraju veoma važnu ulogu u priči - ali opet ne na ljigavo-sladunjavi način, što je poslednjih godina postao manir većini spisateljica raznoraznih podžanrova fantazije. Autorka veoma rano u priču uvodi "druge", odnosno neljudsku rasu iz Novog sveta, odnosno sa severnoameričkog kontinenta, koja poprilično podseća na mešavinu između Tolkinovih elfova i Na'vija iz "Avatara". Spisateljica postepeno zavodi čitaoca naznakama njihove kulture i običaja, ali ne opterećuje priču preteranim građenjem mizanscena, tako da protagonista - Maliveri Ketlin - ni u jednom trenutku ne biva zasenjen egzotičnim tuđinima, što nije bilo lako postići. Maliverijeve blagi anahronizam u manirima, iskazan kroz toleranciju prema drugim verama i seksualnim opredeljenjima, autorka veoma lako i gotovo neprimetno objašnjava, tako da čitalac nema poteškoća da ga prihvati kao uverljivog lika.

Mešavina žanrova i podžanrova, od istorijskog romana, preko whodunit detektivske priče pa do alternativne istorije i urbane fantastike, zapravo funkcioniše sasvim pitko - što je poprilična retkost. Moglo bi se reći da je to prevashodno stoga što je spisateljica čije je ovo delo veoma dobro istražila vremenski period u kojem je smestila radnju i potrudila se da odmah na počektu objasni čitaocu po čemu se sve njena alternativna verzija elizabetanske Engleske razlikuje od istorijske. To predupređuje pojavu nedoumica kod čitaoca i omogućava bezbolnije uranjanje u potku, te pospešuje buđenje radoznalosti i želje za traganjem za razlikama, što je možda najvažnija osobina jednog alt.istorijskog romana.

Najveća zamerka koju imam je pomalo sladunjavi stil koji mestimično izranja, kao da En Lajl nije mogla da se odluči kojem će se carstvu prikloniti - da li želi da piše surovi grim&gritty fantazijski krimić, začinjen mestimičnim dozama humora (po uzoru na Džima Bučera), ili pak melodramicu izmeštenu u šekspirovsku scenografiju. Srećom, Lajlova uspeva da sve do poslednjih stranica žonglira svim elementima koje je utkala u svoj prvenac, tako da je na kraju iskustvo čitanja The Alchemist of Souls poprilično prijatno.

Da se razumemo, En Lajl je daleko od veličanstvenog i osvežavajućeg glasa kakav je bila Lejn Robins. Međutim, čini mi se da se Robinsova pokazala prezahtevnim piscem za većinu čitalaca koji su ciljna grupa ovakvih melanža, koji se između ostalog bave i jednorodnom ljubavlju  i rodnim ulogama. Nasuprot tome, En Lajl piše ni najmanje hermetično, krajnje je pitka i prijatna, a opet sasvim pristojno barata stilom, potkom i mizanscenom.

Konačna ocena bi mogla biti nešto bolja, ali ovoga puta ću biti strožiji zato što mi se čini da od ovog pisca možemo očekivati bolje romane u budućnosti, kao što je svojevremeno bio slučaj sa Bučerom.

The Alchemist of Souls, premda smešten u uslovno rečeno naš svet, po atmosferi spada među romane kakvi su Among Thieves: A Tale of the Kin by Douglas Hulick  i Low Town by Daniel Polansky i raduje me što je takvih dela sve više.

Ocena: 7/10

4 коментара:

  1. Odlican review,mene je definitivno podstakao da se zainteresujem za knjigu i stavim je na listu citanja :)
    Hvala

    ОдговориИзбриши
  2. Samo da se prijavim kao novi čitalac i postavim pitanje koje nije baš u vezi s ovom knjigom. Video sam da si pokušavao da pronađeš izdavača za Solarni ciklus Džina Vulfa. Ima li nekog pomaka u tom pravcu? Meni je Vulf najbolji pisac fantastike koga sam čitao,cenim ga više čak i od Martina, zelaznije, Donaldsona i Ursule LeGvin.

    ОдговориИзбриши
  3. Pokušavao sam da ubedim nekoliko izdavača da ponove Vulfa, ali nisam imao sreće u tome. Tome nije pomogao ni pokojni Okean, svojom odlukom da objavi prilično hermetičnog "Viteza" i "Čarobnjaka". Ti romani nisu prihvaćeni od strane čitalaštva, pa je to poprilično ubilo izglede da Vulfovi poznatiji romani budu objavljeni u nekoj od većih izdavačkih kuća. Naravno, uvek postoji mogućnost da neko od manjih izdavača ponovi nešto od onoga što je nekada radio Polaris. Tu se već ne zna šta sve može da izroni u ograničenim tiražima od po nekoliko stotina primeraka, ili čak u nekoj print on demand varijanti.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na odgovoru. Šteta. Iako nije vrh njegovog stvaralaštva, Vulf je po meni i u Vitezu-Čarobnjaku pokazao da i dalje šije za dva koplja većinu danas popularnih pisaca ef, kao što su Fajst, Edings, Trudi Kanavan, a i Džordan.

      Избриши