U prethodnom postu stao sam kod Tears of the Sun by S. M. Stirling i na polovini mog spiska romana SF&F knjiga koje su mi prošle godine najviše prijale. Nakon što su se izređali božićno-srpskonovogišnji praznici, red je da završim sa prošlogodišnjem čitanjem i otpočnem ovogodišnje.
Hronološki posmatrano, stigao sam do oktobra meseca - koji je, kada se osvrnem, bio najbolji prošlogodišnji mesec što se čitanja tiče.
Od sedam naslova koje sam tokom oktobra pročitao, četiri su izvanredni romani, jedan solidan, jedan prosečan - i jedan razočarenje. Od ovih izvarednih, na moju Top 10 listu ušla su tri: The Steel Remains i The Cold Commands by Richard K. Morgan i The Iron Jackal by Chris Wooding.
Ovo je inače bio drugi put da čitam The Steel Remains - odnosno, drugi pokušaj da čitam taj roman, a prvi uspešan. Naime, The Steel Remains sam prvi put pokušao da čitam kada se pojavio, recimo 2008, i tada nisam odmakao dalje od prvih dvadesetak stranica. Odbilo me je što je protagonista gej. Da se razumemo, gej fantazi mi nije stran. Prvi naslovi koje sam na engleskom čitao bili su romani Mercedes Leki, koja je jedna od prvih spisateljica koje su se bavile homoseksualizmom u fantaziju. Čitao sam i Lin Fleveling, pa i raznorazne druge pisce koji imaju gej protagoniste ili sporedne likove. Međutim, Morganov glavni junak - Ringil - potpuno mi je bio ogavan i nisam mogao da čitam dalje.
Međutim, neposredno pre nego što će se pojaviti nastavak, The Cold Commands, na internetu se pojavio niz sjajnih prikaza Morganovog fantazijskog prvenca - i to iz pera ljudi u čiji sud imam poverenja - tako da sam rešio da stisnem zube i pročitam The Steel Remains.

Imao bih jedno pitanje koje nije baš direktno vezano za sam post - ako GRRM "izdžordanuje" Pesmu Leda i Vatre (pu-pu-daleko-bilo) kapiram da niko ne može zabraniti nekom amateru da napiše fanfiction onoga što pomenuti amater misli da bi GRRM mogao ispisati do kraja serijala, ali koje su tačno pravne zavrzlame i začkoljice ako bi to hteo da uradi neki profesionalac, i pritom da publiku nekako obavesti o tome da taj fanfiction nije baš amaterski? Da li bi npr. Ričard Morgan mogao da napiše nešto i onda neprofitno objavi, a da čitaoci znaju da je to on pisao?
ОдговориИзбришиTakođe, da li je GRRM eksplicitno rekao da nije napisao i da planira da ne piše beleške o predstojećim dešavanjima u serijalu?
Hvala unapred.
Ima pisaca koji podržavaju fan fiction i onih koji su ogorčeni protivnici. Martin je ogorčeni protivnik i to smatra povredom piščevih prava. Fan fiction je u svojevrsnoj sivoj zoni, pre svega zahvaljujući tome što pozitivno pravo ne stiže da isprati razvoj interneta. Primer za to bi bila, recimo, RPG kampanja smeštena u Martinov Vesteros, ali igrana preko nekog internet-foruma (takozvani play by post). Po definiciji takvog načina igranja, ostaje pisani trag i praktično priča sa više autora. Da li je to fan fiction? Da li je to povreda autorskog prava? Odvojeni je problem to što je američko autorsko pravo veoma komplikovano - ali suština problema sa kopirajtom se svodi na to da ako neko ne brani pravo na svoj rad, smatra se da ga se odrekao. Tako da ako na primer ja napišem novelu smeštenu u ASoIaF, a Martin me ne tuži, moglo bi se smatrati da se odrekao prava na sopstveni serijal. Ovo je pojednostavljavanje čitave priče, ali blizu je realnom stanju stvari.
ОдговориИзбришиA Martin je eksplicitno rekao da posle njegove smrti niko neće nastavljati njegova dela.