Претражи овај блог

четвртак, 27. август 2009.

Dragon Keeper by Robin Hobb, ili povratak zmajevima?


Odmah na početku da se razumemo: Hobova je među meni omilljenim piscima. Međutim, njeni romani su mi uvek budili svojevrsnu setu prilikom čitanja. Njen stil pisanja i ne baš sasvim srećni krajevi uvek bi budili neku nelagodu skopčanu s užitkom. Da priznam veliki greh, nisam čitao trilogiju Liveships. Naravno, imam te knjige, ali iz nekog razloga nisam stigao da ih pročitam pre objavljivanja trilogije Tawny Man, a onda nekako nisam video svrhe da im se vraćam, kad me već čeka toliko novih knjiga i serijala. Onda je usledila trilogija Soldier's Son, koju sam pročitao ponajviše iz osećaja moranja. Na kraju krajeva, smatram sebe dobrim poznavaocem fantastike, na čemu sam i karijeru izgradio, te kako onda da ne pročitam najsvežije romane jednog od najznačajnijih glasova epske fantastike? Tada mi je preovlađujući utisak bio - dosada. Soldier's Son je užasno zanimljiva trilogija na užasno dosadan način. Naime, worldbuilding je sjajan, likovi su izvanredno dobro osmišljeni i realizovani - ali jezik je zamoran a stil pripovedanja težak. Glede toga saglasila se i publika i kritika.



Dragon Keeper delimično boluje od istih boljki. Naimer, u ovoj knjizi vraćamo se u svet Elderlinga i živih brodova. Roman počinje nešto pre završnih događaja trilogije Tawny Man, a završava se negde nakon njih. Poznavanje trilogija Farseer i Tawny Man uopšte nije potrebno da bi se Dragon Keeper čitao, pošto se ključna dešavanja iz druge pomenute trilogije pominju tek u prolazu.

Roman počinje jednako dosadno kao Soldier's Son i ta dosada teče sve do poslednje trećine knjige, tek povremeno ovlaš razbijana prikazima Rain Wildsa. Hobova opet brilijira u karakterizaciji, ali takođe se guši u zamornom načinu pripovedanja i nepotrebnim digresijama. Pred sam kraj romana počinje nešto da se dešava - i tu se ogleda najveća boljka Dragon Keepera. Naime, ovo je roman koji je tek uvod u neku dalju priču i o njemu se teško može suditi bez čitanja nastavka ili nastavaka. Koliko će ih biti, ne bih znao da kažem. Verujem da nas čeka nova trilogija.

U svakom slučaju, osvrnuću se na Dragon Keepera kada Rain Wild Chronicles budu završene. Kako stvari za sada stoje, ovo preporučujem samo i isključivo nezajažljivim obožavateljima Robin Hob - i onima kojima je posao da čitaju sve što im padne pod ruku.

Novi saradnik - High Duke

Cenjene dame i gospodo, od danas se ovome blogu kao saradnik pridružio moj mladi ali persperktivni (ljubomoran sam - i ja sam nekada bio perspektivan!) kolega, Srđan Ajduković, aka High Duke. Poželimo mu dobrodošlicu gromoglasnim aplauzom (ili makar mlakim tapšanjem)...

среда, 26. август 2009.

Warbreaker, by Brandon Sanderson - a review, ili Džordanov naslednik? - deo prvi


Već i vrapci na granama - bar oni vrapci kji čitaju epsku fantastiku - znaju da je Senderson odabran da završi serijal "Točak vremena" pokojnog Roberta Džordana. To je za njega bila poslovična sekira u medu, jer se preko noći od pisca koji obećava pretvorio u mladu zvezdu u sumanuto brzom usponu. Danas među mlađom generacijom pisaca epske fantastike nema istinskih velemajstora, koji su obeležili ovaj žanr tokom devedesetih. Ti velikani (bar u komercijalnom smislu) odavno su se umorili od publike, ako ne i od pisanja, i sada su posvećeni svojim projektima i pisanju onoga što oni žele i kako oni žele. Primer tome nije samo GRRM, koji uporno oteže "Ples s zmajevima", a štancuje sf. Robin Hob se slično ponaša, pišuči i objavljujući fantastiku koja po stilu i brzini odvijanja radnje ponajviše podseća na romane sestara Bronte. To je očevidno u trilogiji Soldier's Son, a sada i u Rain Wild. Sve u svemu, ti su ljudi omatorili i kao i svi stariji ljudi uvukli su se u svoje svetove i mrsko im je da se prilagođavaju promenjenom tržištu, koje sada obiluje fantastikom znatno više nego u vreme njihove najveće popularnosti.


Sad, očekivalo bi se da ih zamene pisci mlađih generacija, ali to se nije desilo. Razlozi tome su raznorazni. Prevashodno je problem u tome što je ta izuzetno jaka generacija autora uveliko stvarala dok su se mlađi pisci još razvijali, tako da ti mlađi nisu mogli da dođu do publike. Čitaoci su njihove romane mahom doživljali kao privremenu zamenu za glavni fiks koji predstoji s novim Džordanom ili Martinom. To je zadesilo Grega Kiza, Džona Marka, Šona Rasela i druge autore. Neki su se probili zahvaljujući britanskom tržištu, pa su tek naknadno postali popularni u Sjedinjenim Državama. Primer tome je Stiven Erikson. Zapravo, u toj - nazovimo je srednjom - generaciji pisaca jedino je Eriksonu pošlo za rukom da se domogne statusa istinskog velemajstora žanra. Čak bi se moglo reći da smo u njegovom liku i delu dobili GRRM-ovog naslednika. Tu dolazimo do najmlađe generacije pisaca, koju za sada sačinjavaju Dejvid Entoni Darhem, Džo Aberkrombi, Danijel Ejbraham, Patrik Rotfas, Skot Linč i - Brendon Senderson. Naravno, sada znamo da je Senderson ubedljivi pobednik. (Dobro, ja sam znao još pre dve godine...)

Kako se to mlađani Brendon nametnuo kao alternativa za matorog Džordana? Delimično originalnim pristupom u dizajniranju magijskog sistema u svojim romanima, kao i predanoj posvećenosti i najsitnijim detaljima. Taj worldbuilding bio je karakterističan i za Džordana, a Senderson uz to ume i da osmisli zanimljivu priču, sa dramatičnim preokretima. To se videlo već u "Elantrisu", a sa trilogijom "Deca magle" uveliko je zablistalo.

среда, 12. август 2009.

The Course of Empire by Eric Flint and K. D. Wentworth


Najpre, hvala svima koji su slali mejlove. Živ sam, hvala na pitanju. Koliko ću još biti, ne zna se. Elem, malo sam pisao o novoj spejs operi i najavio prikaz druge po redu zbirke koja se bavi ovim podžanrom sfa - ali ni reč nisam prozborio o staroj spejs operi. Ovo je malo zbunjujuće, zar ne? Površna pretraga guglom pokazuje da je The Course of Empire relativno frišak roman. Kakve veze sad pa ima sa starom spejs operom? Zar to nisu pisali tamo neki Andersoni i kojekakvi takvi? Da, jesu. Ali u ovom kontekstu staro i novo ne odnosi se na godinu proizvodnje, već pre na pristup. Nova spejs opera trudi se da se izvuče iz žanrovskog budžaka i počesto se bavi intimnim i psihološkim temama. Kod nas poznat primer svakako je Hainski ciklus ili Vrabac. Stara spejs opera bavi se mahom brojem vanzemaljskih leševa po stranici i obljubljenih plavuša po poglavlju... ili beše obratno... Nevermajnd.

Jedna izdavačka kuća, Baen Books, odbila je da digne ruke od te stare spejs opere i prepusti se talasu političke korektnosti u naučnoj fantastici. Zahvaljući tome imamo serijale Vorkosigan, Onor Harington, pa i The Course of Empire. Zemlja koju su porobili vanzemaljski zavojevači kako bi je spasili od druge vanzemaljske rase postaje političko i kulturološko poprište, a ljudi su svedeni na tek sporedne likove - kako na planeti, tako i u romanu. Tipično za Bejnove pisce, Flint i Ventvortova služe se Džaoima (dobrim vanzemaljcima) kako bi suptilno (što baš i nije tipično za Bejnove pisce) ukazali na grdobu savremene ljudske naravi i civilizacije, ali kako je ipak reč o vanzemaljcima čitalac komotno može da zažmuri nad tim i da se fino zabavlja, ne zamarajući svoju lepu glavicu.

Elem, ovaj unos zapravo je odgovor na pitanje pristiglo mejlom a u vezi s starom spejs operom. Taman sam čitao The Course of Empire po neki deseti-petnaesti put, pa nisam morao da bunarim po malom mozgu u potrazi za primerima.

Inače, razlog zbog kojeg sam čitao ovaj roman jeste njegov najavljen nastavak, i to za sledeću godinu. Čitaoci su, naime, kukali i kukali tražeći da se stand alone pretvori u najmanje duologiju da je izdavač na kraju popustio. U današnje vreme, kada čitaoci mahom kukaju da se serijali skrešu, to je valjda neka preporuka.

петак, 24. јул 2009.

Malazan - deo drugi, ili putešestvije "Mesečevih vrtova"

Romanom "Mesečevi vrtovi" počinje Eriksonova veličanstvena i tragična saga o propadanju, poznata kao Malazan, the Book of Fallen. Putešestvije ovog romana jako je zanimljivo, kako na izvornom engleskom jeziku, tako i u prevodu na srpski. Naime, Erikson je kanadski pisac, a i Kanađanin rođenjem i državljanstvom. "Mesečeve vrtove" pisao je ravno šest godina, a svoje prvo izdanje doživeli su 1999. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu. Uzevši u obzir to da su najveći svetski izdavači fantastike svi od reda na severnoameričkom kontinentu, ovo je pomalo ironično. Bilo je potrebno poduže vreme da se rečeni izdavači smiluju da ga objave u Americi. Potrefilo se da su "Mesečevi vrtovi" upali negde između tomova "Točka vremena" i "Pesme leda i vatre", tako da ga je publika veoma brzo uočila. Doduše, čitaoci su već postali skeptični zbog Džordanove skribomanije, Martinovog otezanja između nastavaka i Gudkajndovog... uništavanja samog sebe kao pisca... te su se dohvatili prvog nastavka u serijalu od deset sa poprilično skepse - ali ta je skepsa netragom nestala već nakon nekoliko stranica. Ostalo je, kako se obično kaže, legenda.


Priča sa srpskim izdanjem nije preterano drugačija. Kada sam bio urednik u "Alnariju" predložio sam da objavimo Eriksona. Tada taman što se pojavio šesti roman u nizu - Bonehunters. "Vrtovi" su prevedeni za predstojeći oktobarski sajam knjiga (ja sam ih preveo, naravno), da bi se tada saznalo da je agencija prava prodala dvema srpskim izdavačkim kućama - "Alnariju" i "Laguni". Na kraju je "Laguna" dobila prava, a moj se prevod nikada nije pojavio. U međuvremenu, čekamo već nekoliko godina na "Mesečeve vrtove". U jednom trenutku našli su se pred objavljivanjem, ali je izdavač povukao naslov iz pripreme. Sada se ponovo radi prevod. Pretpostavljam da je Erikson za prvog prevodioca bio preveliki zalogaj. Videćemo kako će se pokazati kolega koji sada radi na prevodu.


Neposredna inspiracija Eriksonu i Eslemontu za svet Malazana zapravo je serijal "Crna četa", čiji je autor Glen Kuk (Magnet, Beograd). Kao i kod Kuka, Erikson ne zna za pozitivne i negativne likove. Kod njega su svi ravnopravni protagonisti koji na ravne časti dele učešće u zamršenom spletu događaja, a ti događaji počestu ruglu izvrgavaju uobičajene postavke na kojima počivaju zapleti romana epske fantastike. Zanimljivo je da priča koju pratimo ne počinje sa "Mesečevim vrtovima", već oni čitaoca uvlače negde u sredinu pripovesti - potom mu istovremeno otkrivajući ono što je prethodilo aktuelnim događajima i ono što nakon njih sledi. Erikson se vešto poigrava nagoveštajima i naznakama, ne trudeći se da odmah sve objasni. Dapače, narator ništa ni ne objašnjava, već to mesto njega čine protagonisti, koji su mahom ekscentrični begunci od samih sebe i tek blede senke svojih nekadašnjih života.



"Mesečevi vrtovi" nikako nisu roman o kojem se u jednom unosu na blogu može reći sve što ima da se kaže. Neka ovo posluži kao najava detaljnijeg divanjenja.



недеља, 19. јул 2009.

Tri antologije u najavi

Šaka su mi dopale tri antologije savremene fantastike, koje pokrivaju sf, urbanu fantastiku i horor. Za sada ću ih samo pomenuti, a kasnije ću se njima pozabaviti u Blow by Blow maniru. Reč je o sledećim zbirkama:




Strange Brew (2009)
An anthology of stories edited by
P N Elrod


1. Seeing Eye by Patricia Briggs - A blind witch decides to help a man, a werewolf, find his brother who is an undercover cop and has disappeared while on a case.

2. Last Call by Jim Butcher - Harry Dresden walks into his favorite bar for a beer and a sandwich and finds chaos instead. What is wrong with the beer being brewed by the bar owner?

3. Death Warmed Over by Rachel Caine - Holly is a resurrectionist witch. The last time she brought Andrew Toland back from the dead she fell in love with him. Now the police need his special help to solve another case but how can Holly stand the pain when Andrew has to die this time?

4. Vegas Odds by Karen Chance - Accalia (Lia) trains recruits at the War Mage Corps. Imagine her surprise when she realizes it is her own students who are trying to kill her.

5. Hecate's Golden Eye by P. N. Elrod - Chicago 1937 - Charles Escott and his undead colleague Jack Fleming are hired to help the rightful owner steal back her pendant. The history of the jewel says that any man who touches the Golden Eye dies. Luckily for Jack, he's already dead.

6. Bacon by Charlaine Harris - Dahlia Lynley-Chivers is a vampire who is now a widow because her werewolf husband was defeated in a challenge fight for pack position. She hires a witch to help her find out what was done to her husband to make him vulnerable and weak during the fight.

7. Signatures of the Dead by Faith Hunter - Spruce Pine, North Carolina, is being targeted by a band of rogue vampires. Earth witch Molly Trueblood and her friend shapeshifter Jane Yellowrock must find the vampire lair or the killings will continue.

8. Ginger by Caitlin Kittredge - Sunny Swann and her cousin Luna grew up in Nocturne City. Sunny is a witch without much confidence in her powers totally unlike her werewolf cousin. Then why would someone want to kidnap Sunny?

9. Dark Sins by Jenna Maclaine - Venice 1818 - Cin, Michael, Devlin and Justine (The Righteous-judge, jury, and executioners in the world of vampires) are in the city for pleasure, not business. When they are all four kidnapped by a wizard and his coven Cin is forced to chose between the lives of her lover and friends or dark, evil magic.



The New Space Opera 2
All-new stories of science fiction adventure
By Gardner Dozois, Jonathan Strahan

Utriusque Cosmi • Robert Charles Wilson

The Island • Peter Watts

Events Preceding the Helvetican Renaissance • John Kessel

To Go Boldly • Cory Doctorow

The Lost Princess Man • John Barnes

Defect • Kristine Kathryn Rusch

To Raise a Mutiny Betwixt Yourselves • Jay Lake

Shell Game • Neal Asher

Punctuality • Garth Nix

Inevitable • Sean Williams

Join the Navy and See the Worlds • Bruce Sterling

Fearless Space Pirates of The Outer Rings • Bill Willingham

From the Heart • John Meaney

Chameleons • Elizabeth Moon

The Tenth Muse • Tad Williams

Cracklegrackle • Justina Robson

The Tale of the Wicked • John Scalzi

Catastrophe Baker and A Canticle For Leibowitz • Mike Resnick

The Far End of History • John C. Wright



The Living Dead
by John Joseph Adams

This Year’s Class Picture
Dan Simmons

Some Zombie Contingency Plans
Kelly Link

Death and Suffrage
Dale Bailey

Ghost Dance
Sherman Alexie

Blossom
David J. Schow

The Third Dead Body
Nina Kiriki Hoffman

The Dead
Michael Swanwick

The Dead Kid
Darrell Schweitzer

Malthusian’s Zombie
Jeffrey Ford

Beautiful Stuff
Susan Palwick

Sex, Death and Starshine
Clive Barker

Stockholm Syndrome
David Tallerman

Bobby Conroy Comes Back From the Dead
Joe Hill

Those Who Seek Forgiveness
Laurell K. Hamilton

In Beauty, Like the Night
Norman Partridge

Prairie
Brian Evenson

Everything is Better With Zombies
Hannah Wolf Bowen

Home Delivery
Stephen King

Less Than Zombie
Douglas E. Winter

Sparks Fly Upward
Lisa Morton

Meathouse Man
George R. R. Martin

Deadman’s Road
Joe R. Lansdale

The Skull-Faced Boy
David Barr Kirtley

The Age of Sorrow
Nancy Kilpatrick

Bitter Grounds
Neil Gaiman

She’s Taking Her Tits to the Grave
Catherine Cheek

Dead Like Me
Adam-Troy Castro

Zora and the Zombie
Andy Duncan

Calcutta, Lord of Nerves
Poppy Z. Brite

Followed
Will McIntosh

The Song the Zombie Sang
Harlan Ellison® and Robert Silverberg

Passion Play
Nancy Holder

Almost the Last Story by Almost the Last Man
Scott Edelman

How the Day Runs Down
John Langan