Nightflier's Reading List, novembar 2013.

Na širem spisku za čitanje trenutno mi se nalazi pedesetak naslova i to je manje-više konstantna brojka. Trudim se da pratim najzanimljivije žanrovske naslove koji su trenutno u izdavačkoj ponudi, nadasve stoga što je lako moguće da ću u bližoj ili daljoj budućnosti biti u prilici da nešto od toga prevodim - ali i zbog toga što nekako doživljavam obavezom da pratim dešavanja u žanru.

Uži izbor je uvek bezmalo trostruko manji, ali je takođe uvek podložan promenama. Pojavljuju se naslovi pisaca koje volim, pa skaču na vrh spiska, a i svakog meseca se objavljuje bar dve stotine novih naslova, pa to dovodi do izvesnih pomeranja. 

U svakom slučaju, najuži spisak trenutno izgleda ovako:

Long Live the Queen (The Immortal Empire) by Kate Locke

 Xandra Vardan thought life would be simpler when she accepted the goblin crown and became their queen, but life has only become more complicated. Everyone -- vampires, werewolves and humans -- wants the goblins on their side, because whoever has the goblins -- wins.

Queen Victoria wants her head, Alpha wolf Vex wants her heart, and she still doesn't know the identity of the person who wanted her blood. What she does know is that a project from one of the 'secret' aristocrat labs has gotten free and she's the only one who can stop the perfect killing machine -- a sixteen year-old girl. With human zealots intent on ridding the world of anyone with plagued blood and supernatural politics taking Britain to the verge of civil war, Xandra's finding out that being queen isn't all it's cracked up to be, and if she doesn't do something fast, hers will be the shortest reign in history.

The fantastic conclusion to the series that started with the spectacular undead steampunk debut, God Save the Queen and The Queen is Dead.

She Who Waits by Daniel Polansky

Low Town: the worst ghetto in the worst city in the Thirteen Lands. Good only for depravity and death. And Warden, long ago a respected agent in the formidable Black House, is now the most depraved Low Town denizen of them all. As a younger man, Warden carried out more than his fair share of terrible deeds, and never as many as when he worked for the Black House. But Warden's growing older, and the vultures are circling. Low Town is changing, faster than even he can control, and Warden knows that if he doesn't get out soon, he may never get out at all. But Warden must finally reckon with his terrible past if he can ever hope to escape it. A hospital full of lunatics, a conspiracy against the corrupt new king, and a ghetto full of thieves and murderers stand between him and his slim hope for the future. And behind them all waits the one person whose betrayal Warden never expected. The one person who left him, broken and bitter, to become the man he is today. The one woman he ever loved. She who waits behind all things.

 Raising Steam by Terry Pratchett

To the consternation of the patrician, Lord Vetinari, a new invention has arrived in Ankh-Morpork - a great clanging monster of a machine that harnesses the power of all of the elements: earth, air, fire and water. This being Ankh-Morpork, it's soon drawing astonished crowds, some of whom caught the zeitgeist early and arrive armed with notepads and very sensible rainwear.

Moist von Lipwig is not a man who enjoys hard work - as master of the Post Office, the Mint and the Royal Bank his input is, of course, vital . . . but largely dependent on words, which are fortunately not very heavy and don't always need greasing. However, he does enjoy being alive, which makes a new job offer from Vetinari hard to refuse . . .

Steam is rising over Discworld, driven by Mister Simnel, the man wi' t'flat cap and sliding rule who has an interesting arrangement with the sine and cosine. Moist will have to grapple with gallons of grease, goblins, a fat controller with a history of throwing employees down the stairs and some very angry dwarfs if he's going to stop it all going off the rails . . .

Old Mars by George R.R. Martin

Fifteen all-new stories by science fiction’s top talents, collected by bestselling author George R. R. Martin and multiple-award winning editor Gardner Dozois
 
Burroughs’s A Princess of Mars. Bradbury’s The Martian Chronicles. Heinlein’s Red Planet. These and so many more inspired generations of readers with a sense that science fiction’s greatest wonders did not necessarily lie far in the future or light-years across the galaxy but were to be found right now on a nearby world tantalizingly similar to our own—a red planet that burned like an ember in our night sky . . . and in our imaginations.
 
This new anthology of fifteen all-original science fiction stories, edited by George R. R. Martin and Gardner Dozois, celebrates the Golden Age of Science Fiction, an era filled with tales of interplanetary colonization and derring-do. Before the advent of powerful telescopes and space probes, our solar system could be imagined as teeming with strange life-forms and ancient civilizations—by no means always friendly to the dominant species of Earth. And of all the planets orbiting that G-class star we call the Sun, none was so steeped in an aura of romantic decadence, thrilling mystery, and gung-ho adventure as Mars.

 

Join such seminal contributors as Michael Moorcock, Mike Resnick, Joe R. Lansdale, S. M. Stirling, Mary Rosenblum, Ian McDonald, Liz Williams, James S. A. Corey, and others in this brilliant retro anthology that turns its back on the cold, all-but-airless Mars of the Mariner probes and instead embraces an older, more welcoming, more exotic Mars: a planet of ancient canals cutting through red deserts studded with the ruined cities of dying races.

FEATURING ALL-NEW STORIES BY

James S. A. Corey • Phyllis Eisenstein • Matthew Hughes • Joe R. Lansdale • David D. Levine • Ian McDonald • Michael Moorcock • Mike Resnick • Chris Roberson • Mary Rosenblum • Melinda Snodgrass • Allen M. Steele • S. M. Stirling • Howard Waldrop • Liz Williams 

Two Serpents Rise by Max Gladstone

In Two Serpents Rise by Max Gladstone, shadow demons plague the city reservoir, and Red King Consolidated has sent in Caleb Altemoc—casual gambler and professional risk manager—to cleanse the water for the sixteen million people of Dresediel Lex. At the scene of the crime, Caleb finds an alluring and clever cliff runner, Crazy Mal, who easily outpaces him.
But Caleb has more than the demon infestation, Mal, or job security to worry about when he discovers that his father—the last priest of the old gods and leader of the True Quechal terrorists—has broken into his home and is wanted in connection to the attacks on the water supply.
From the beginning, Caleb and Mal are bound by lust, Craft, and chance, as both play a dangerous game where gods and people are pawns. They sleep on water, they dance in fire...and all the while the Twin Serpents slumbering beneath the earth are stirring, and they are hungry.

  

Ancillary Justice by Ann Leckie

On a remote, icy planet, the soldier known as Breq is drawing closer to completing her quest.

Breq is both more than she seems and less than she was. Years ago, she was the Justice of Toren--a colossal starship with an artificial intelligence linking thousands of corpse soldiers in the service of the Radch, the empire that conquered the galaxy.

An act of treachery has ripped it all away, leaving her with only one fragile human body. And only one purpose--to revenge herself on Anaander Mianaai, many-bodied, near-immortal Lord of the Radch.

From debut author Ann Leckie, Ancillary Justice is a stunning space opera that asks what it means to be human in a universe guided by artificial intelligence.

  

Neki novi naslovi u novembru 2013 - epska fantastika

Budući da smo svi listom zavisnici od anglosaksonskog izdavačkog tržišta, sa retkim izletima ka bratskim nam slovenskim narodima, korisno je znati šta se dešava preko bare i šta nam se svakoga meseca nudi - a što bi već bilo zanimljivo našim izdavačima za prevođenje i objavljivanje kod nas.

Pokušaću da izdavačku ponudu proberem i da razbijem ugrubo po žanrovima, sve rizikujući da nešto strpam gde mu nije mesto, ili pak da mi nešto promakne.

Najznačajniji naslov koji se u skorije vreme pojavio, a potpada pod fantaziju, svakako je 

She Who Waits by Daniel Polansky

 Ovo je treći naslov u serijalu Low Town, otpočetim romanom koji je u zavisnosti od tržišta nosio naslov Low Town ili The Straight Razor Cure. Zapravo, rekao bih da je ovaj drugi naslov dodeljen romanu tek kada se izdavač uverio da će se Polanski prodavati i da ima potrebe uzrokovane potražnjom da samostalni roman preraste u otvoreni serijal. The Straight Razor Cure bio je neverovatno osveženje u trenutku kada se pojavio, ali i deo očiglednog trenda, budući da je tada kolektivno nesvesno fantazijskih spisatelja pokušavalo da formuliše recept za pisanje sumorne i turobne epske fantastike, po uzoru na Martinovu, ali opet ne preterane u tim odlikama, kakva je Aberkrombijeva. 

Polanski je uspešno odgovorio na taj zadatak, opredelivši se da radnju svog romana smesti u okruženje kvazisrednjovekovnog grada, da za protagonistu odabere posrnulog junaka koji uživa u životu kriminalca i da uopšte zauzme tvrđu liniju od Martina Skota sa romanima o Traksasu ili Džima Bučera sa "Drezdenovim dosijeima". To mu je izvanredno uspešno pošlo za rukom. Drugi roman, Tomorrow the Killing, napisan je čak bolje nego prvi, a trenutno sam na trećini trećeg i već vidim da će ovo dobiti NF's Seal of Approval za ovaj mesec. Evo šta Amazon kaže:

Low Town: the worst ghetto in the worst city in the Thirteen Lands. Good only for depravity and death. And Warden, long ago a respected agent in the formidable Black House, is now the most depraved Low Town denizen of them all. As a younger man, Warden carried out more than his fair share of terrible deeds, and never as many as when he worked for the Black House. But Warden's growing older, and the vultures are circling. Low Town is changing, faster than even he can control, and Warden knows that if he doesn't get out soon, he may never get out at all. But Warden must finally reckon with his terrible past if he can ever hope to escape it. A hospital full of lunatics, a conspiracy against the corrupt new king, and a ghetto full of thieves and murderers stand between him and his slim hope for the future. And behind them all waits the one person whose betrayal Warden never expected. The one person who left him, broken and bitter, to become the man he is today. The one woman he ever loved. She who waits behind all things.

Teri Pračet ima novi roman, smešten u Disksvet. Reč je o četrdesetom po redu, a čini mi se da tu nisu uključeni pratećin naslovi, tipa The Science of Discworld. Raising Steam prati Mojsta fon Lipviga i treći je po redu roman u miniserijalu o ovom liku, nakon Going Postal i Making Money. Pračet se u ovom segmentu bavi prelaskom Ank-Morporka iz kvazifeudalizma u period industijske revolucije, što je tema koju je donekle dodatako u nekim pređašnjim naslovima - možda ponajviše romanu The Truth. Going Postal je bio umereno zabavan, ali je zato Making Money bio težak neuspeh i možda najgori roman o Disksvetu (jaka konkurencija mu je Snuff). Videćemo kako će se pokazati Raising Steam.

Raising Steam by Terry Pratchett

To the consternation of the patrician, Lord Vetinari, a new invention has arrived in Ankh-Morpork - a great clanging monster of a machine that harnesses the power of all of the elements: earth, air, fire and water. This being Ankh-Morpork, it's soon drawing astonished crowds, some of whom caught the zeitgeist early and arrive armed with notepads and very sensible rainwear.

Moist von Lipwig is not a man who enjoys hard work - as master of the Post Office, the Mint and the Royal Bank his input is, of course, vital . . . but largely dependent on words, which are fortunately not very heavy and don't always need greasing. However, he does enjoy being alive, which makes a new job offer from Vetinari hard to refuse . . .

Steam is rising over Discworld, driven by Mister Simnel, the man wi' t'flat cap and sliding rule who has an interesting arrangement with the sine and cosine. Moist will have to grapple with gallons of grease, goblins, a fat controller with a history of throwing employees down the stairs and some very angry dwarfs if he's going to stop it all going off the rails . . .


 I Tom Lojd ima novi roman. Ovo je pisac B+ kategorije, možda nešto uspešniji no većina. Međutim, njegov glavni serijal meni je delovao naivno i pomalo kao prežvakavanje džordanovske fantastike sa Izabranim Herojem koji treba da reši neki Veliki Problem. Mnjah. Videćemo da li je nešto naučio u međuvremenu.

Moon's Artifice by Tom Lloyd

In a quiet corner of the Imperial City, Investigator Narin discovers the result of his first potentially lethal mistake. Minutes later he makes a second. After an unremarkable career Narin finally has the chance of promotion to the hallowed ranks of the Lawbringers - guardians of the Emperor's laws and bastions for justice in a world of brutal expediency. Joining that honoured body would be the culmination of a lifelong dream, but it couldn't possibly have come at a worse time. A chance encounter drags Narin into a plot of gods and monsters, spies and assassins, accompanied by a grief-stricken young woman, an old man haunted by the ghosts of his past and an assassin with no past. On the cusp of an industrial age that threatens the warrior caste's rule, the Empire of a Hundred Houses awaits civil war between noble factions. Centuries of conquest has made the empire a brittle and bloated monster; constrained by tradition and crying out for change. To save his own life and those of untold thousands Narin must understand the key to it all - Moon's Artifice, the poison that could destroy an empire.

White Wolf by Bob

Ponekad je samo blagi dodir velemajstora potreban da nešto što je naizgled odlično pretvori u istinsko remek-delo. All Hail D. Bob Živković!!!

 

D. Bob

PRINC VALIJANT - Harold Foster

Ovogodišnji Sajam knjiga, makar sa stanovišta ovog bloga, obeležila je mršava ponuda književne fantastike, ali zato izvrsna ponuda stripova.

Neslavno skončavanje Belog puta privremeno je stvorilo vakuum na izdavačkoj sceni, a budući da priroda prezire vakuum nekoliko izdavača je bezmalo spontano pohrilo da popuni prazninu nastalu u izdavaštvu knjiga za decu i stripova.

Čarobna knjiga je poslednji - i svakako najveći - izdavač koji se posvetio stripu. Veliku pažnju privukla je njihova Essential linija Marvelovih stripova, tehnički izvanredno urađena - čak u toj meri da je dobila visoke pohvale od predstavnika kompanije Marvel. U svom starom maniru, Čarobna knjiga svojim izdanjima u izvesnoj meri prati ekranizacije Marvelovih stripova (premda su ekranizacije više zasnovane na Ultimate univerzumu, a daleko manje na standardnom Marvelovom univerzumu, kojeg prate Essential stripovi), pa je tako mrka kapa da ćemo čitati Essential Tomb of Dracula, recimo, što je živa šteta. 

No, ČK se više nego iskupila objavljivanjem verovatno najznačajnijeg naslova u istoriji stripa - Fosterovog PRINCA VALIJANTA.

Mene je Valijant zakačio u vidu crno-belih svezaka koje je objavljivao više ni sam ne znam ko. Verovatno Dečje novine ili Marketprint. Nije imao ko drugi. 

U vreme osnovne škole, koju sam počeo u SFRJ a završio u SRJ, ponuda stripa bila je zapravo daleko bolja nego danas u smislu raznovrsnosti, cenovne pristupačnosti i tiraža, ali daleko lošija u smislu prevoda, štampe, pa i poštovanja autorske vizije objavljenih stripova.

U moru dominantnih stripova o Zagoru (koje sam mahom kupovao ako su sadržali neke elemente fantastike) sa jedne strane i sve mračnijeg i zrelijeg Dilana Doga, a između njih nepovezanih superherojskih stripova iz Eks almanaha i evropskih iz Stripoteke, PRINC VALIJANT bio je kao grom iz vedra neba. 

Budući da sam tada pretežno čitao istorijske romane, strip me je smesta privukao - ali ono što me je nateralo da nastavim da ga čitam sve dok je stizao u kioske u mom mestu bio je neverovatan crtež, maestralna priča i prelep jezik. Zapravo, bio je to prvi strip koji mi je nedvosmisleno stavio do znanja da je strip umetničko delo i da nije sramota čitati stripove.

Mlađima to možda i nije poznato, pošto su odrasli u društvu gde je svako čitanje, pa i čitanje žute štampe, tolika retkost da po automatizmu biva odobravano, ali u "moje vreme" dobra deca su čitala samo lektiru - i ništa van nje. Naročito ne stripove. Stripovi su kvarili decu.

Pa, VALIJANT je bio jedna od stvari koje su me učinile boljim detetom. Ne mogu reći da sam uživao više nego u Konanu ili Spajdermenu, ali osvrćući se na to vreme, rekao bih da je VALIJANT u značajnoj meri doprineo da otplovim u umetničke vode.

Prosuti su okeani mastila o umetničkoj vrednosti PRINCA VALIJANTA  i o njegovom značaju za istoriju stripa. Nema potrebe da se nadovezujem na to. Možda će mi neko osporiti opasku da je reč o najznačajnijem stripu u istoriji čovečanstva, ali ako sam pogrešio u tome, neću pogrešiti ako kažem da je svakako u prvih deset kako god da se okrene.

Zato se neću više baviti time, već ću nešto više pažnje posvetiti novom izdanju na srpskom tržištu.

Što se mene tiče, PRINC VALIJANT u izdanju Čarobne knjige komotno može da se smatra izdanjem Sajma. 

Na prvom mestu, strip je tehnički savršeno urađen. Odabran je izvanredan format, koji je neverovatno dobar za čitanje. Darkvudovi Konani možda deluju impresivnije, ali je VALIJANT našao zlatnu meru između veličine i preglednosti sa jedne i lagodnosti čitanja sa druge strane. Ovo je izdanje koje se jednako dobro čita u prevozu, krevetu, školi ili na poslu. Tvrd povez je odlično urađen, a štampa je vrhunska. 

Na prvi pogled, bilo je neobično čitati PRINCA VALIJANTA u boji, ali nakon svega nekoliko stranica oko se navikava i boja doprinosi bajkovitosti i nostalgičnosti čitanja ovog stripa. Prevod je zanatski besprekoran i mora se priznati da je prevodilac daleko više poštovao autora originalnog teksta od Bogdanovića, koji je prevodio stare VALIJANTE, mada je Bogdanovićev prevod nekako raspevaniji i setniji. No, to je već pitanje čitalačkog ukusa. 

Na kraju, cena ovog izdanja je više nego pristojna. Čarobna knjiga nastavlja sa politikom pristupačnih izdanja, kao i čestih popusta, što znači da čitaocima neće biti teško da prate mesečni ritam objavljivanja njihovih stripova, razuđen na Essential liniju i kolorne stripove, od kojih je za sada najavljen DŽEREMAJA, pored VALIJANTA koji je već u ponudi.

Zaista, ovo je naslov koji nijedan ljubitelj stripa ne sme da propusti. Nightflier's Seal of Approval 5/5

SAJAM KNJIGA 2013

Ovogodišnji Sajam knjiga za sada je nešto krotkiji nego prethodnih godina, a i siromašniji kada je reč o izboru fantastike, makar strogo književne. 

Svakako je najveće i najprijatnije iznenađenje čitaocima upriličila izdavačka kuća Dereta, romanom "Rogovi" Džoa Hila. 

Džo Hil, inače poznat kao sin Stivena Kinga, jedan je od najboljih - ako ne i najbolji - mladi pisac horora i tatko nema čega da se stidi. U neku ruku, Hil je meni prijemčiviji od svog progenitora, pošto mi se čini da ima više sluha za savremeni svet i okolnosti u kojima se krećemo.

Iskreno me čudi što su "Rogovi" promakli Čarobnoj knjizi, pošto se po njima snima film - koji će sasvim sigurno biti veoma gledan - a i slutim da će Hil u Dereti proći kao što je prošao u Alnariju. Za ovakvog pisca potreban je izdavač koji ima sluha za fantastiku, tako da bi idealan dom za njega bila Laguna, Čarobna knjiga ili možda Darkvud, koji se kolebljivo upušta i u književne vode veličanstvenim ilustrovanim izdanjem "Frankenštajna" Meri Šeli, sa ilustracijama Bernija Rajtsona.

Darkvud je takođe objavio i prvi tom Hilovog stripa "Lokot i ključ" (Locke & Key), što je nešto najbolje što možete da pročitate, a vodi se kao strip. Svakako prilika koja ne sme da se propusti. 

Pored ovih naslova, Darkvud je nastavio gde je Beli put stao sa serijalima "Propovednik" i "Sendmen", pa tako na njihovim štandovima možete da kupite četvrti tom "Propovednika" i šesti i sedmi tom "Sendmena", kao i sijaset novih strip-naslova evropske škole stripa, ali i klasike američkog stripa. Jedno od svakako najimpozantnijih izdanja jeste "Planeta Hulk", ali ako niste ljubitelj Zelenog Diva, uveren sam da ćete naći nešto drugo.

Renesansa stripa nastavlja se nešto dalje, na zajedničkom štandu Makonda i Belog puta. Ovaj "Beli Put Light" izdavač nastavio je sa objavljivanjem nastavak "Lige izvanrednih džentlmena", ali se okušao i u klasicima evropske pustolovno-fantazijske književnosti, pa je pored "Doktora Džekila i mr. Hajda" objavio i "20 000 milja pod morima". Pored stripova Alana Mura, očekuju se i nastavci "Hogara", u čak dva toma, a sve to tokom Sajma. Ili su mi makar tako rekli.

Čudna knjižara Bobana Kneževića nudi priliku da se nabave neki novi romani Rodžera Zelaznija i Filipa K. Dika, ali i "Kabal" Klajva Barkera, koji već decenijama ne može da se nađe ni u antikvarnicama. U ponudi ima i nekoliko "Monolita", a ja preporučujem sedmicu i devetku - pre svega zbog veličanstvenog Kima Njumena, zastupljenog u oba toma. 

Iskren da budem, očekivao sam dugo najavljivani "Monolit 11" na ovom Sajmu i iznenađen sam što se Boban opredelio za reprint starijih tomova, umesto za premijeru nečega što bi sigurno našlo stotinak kupaca, bez obzira na poveću cenu od dvadesetak evra u protivvrednosti u bananama. 

Čarobna knjiga, pored najnovijeg romana o Geraltu, nema velikih novosti. Kao da se i ovaj izdavač opredelio da širi kulturu stripa, pa tako osim Marvelove Essentials edicije stripova na ovom Sajmu može da se kupi i prvi tom Fosterovog "Princa Valijanta" - i to u boji. Za sada ću reći da je ovo tehnički besprekorno izdanje, a po izuzetno pristupačnoj ceni za ovakav klasik. Možda bih više voleo neku varijantu integrala od po nekoliko epizoda u istom tomu, ali ovako je ipak daleko lakše za proizvodnju i kupovinu. Nadam se  da će najavljena serija o Drakuli privoleti Čarobnu knjigu da se upusti u objavljivanje Essential Tomb of Dracula, mada se ne nadam baš previše.

Paladin Gorana Skrobonje je u znaku Walking Dead-a, pošto je ovaj izdavač objavio prvu novelizaciju od za sada tri. (Na Darkvudovom štandu treći tom istoimenog stripa, pod domaćim naslovom "Okružen mrtvima"). U najavi je nekoliko naslova iz pera Ijana Makdonalda, ali i Kima Njumena, kao i nova antologija domaće žanrovske proze. 

Valja napomenuti da je Skrobonja za sada jedini izdavač vredan pomena koji se trudi i radi na vaskrsavanju domaće pisane fantastike u kratkoj formi na iole ozbiljan način i svakako mu valja pružiti podršku, makar da bi se videlo da nije sve tako crno, a ni belo.

PortaLibris predstavlja dva nova fantazijska izdanja. Reč je o "Rogu slovenskih bogova" Miloša Petrovića i "Koplju Svetog Georgija" Aleksandra Tešića. 

Petrovićev roman je napisan u maniru pustolovne fantazije osamdesetih i predstavlja jednu mešavinu tema i motiva karakterističnih za omladinsku fantastiku. Naše tržište je očigledno sazrelo u dovoljnoj meri da bi se pojavila potreba za ovakvim romanima, koji predstavljaju zanimljiv uvod u čitane fantazijske književnosti. Petrovićeva prednost je u tome što se služi motivima zanimljivim domaćim čitaocima, mada mora mnogo da uči i da se razvija kao pisac da bi dostigao ozbiljan žanrovski kvalitet.

Sa druge strane, Tešićevom pisanju nema se šta zameriti sa tehničke strane. Reč je o ozbiljnom i izgrađenom spisatelju, jasno profilisanog izraza i stava. Tešić svoje romane piše i predstavlja gotovo kao istorijske, ali ja ih doživljavam kao istorijsku fantaziju i ne uzimam ih zdravo za gotovo u istoriografskom smislu. No, valja napomenuti da su ovo najbolji romani na našem tržištu koji se bave srpskom bilo savremenom bilo starijom istorijom na fantazijski način, sa mogućim izuzetkom Skrobonjinih romana smeštenih u Teslaverzum ("Sva Teslina deca" na Laguninim štandovima).

Premda se ponuda velikih izdavača čini mršavom (Laguna je tradicionlno objavila Pračetov roman, ali i novi prevod Gejmanove "Nikadođije", i to iz - kako sam shvatio izmenjenog i dopunjenog originala), ljubitelji stripa u načelu mogu da se veoma raduju. Cene su primetno niže nego što je slučaj van Sajma i zaista je dobra prilika da se popuni kućna biblioteka.

Laguna svoje udarne fantazijske naslove priprema za kraj godine, pa se tada očekuju "Kalibanov rat", "Poslednji argument kraljeva" i "Sećanja na Svetlost".

PEŠČANA HRONIKA – Pavle Zelić, ili Zašto nas odvajaju a drug Tito nas nije odvajao?

Sutra se otvara Sajam knjiga. Premda smo mi, bedna piskarala na ovom blogu, imali običaj da najavljujemo nove naslove koji će moći da se premijerno kupe na sajmu, da objavljujemo intervjue sa našim izdavačima i da promovišemo prevedenu i originalnu srpsku (srpskohrvatsku?) fantastiku, ove godine smo sa time zakazali.

Najzaslužniji za to je Robert Džordan, odnosno poslednji roman (ali ne i poslednja knjiga) u serijalu "Točak vremena". Prevod se pokazao toliko zahtevnim da mi oduzima gotovo sve vreme i svu skromnu snagu koju imam na raspolaganju. 

Upravo stoga, svestan da neposredno pred Sajam moram da objavim makar jedan tekst, morao sam dobrano da razmislim o čemu ću da pišem.

Odabrao sam, pomalo iznenadivši i samoga sebe, roman-prvenac Pavla Zelića, a pod naslovom "Peščana hronika".

Ovo će biti duži tekst, pa trknite po kolu i kokice, ili na vreme batalite ovo i skočite na omiljeni vam sajt pornografske sadržine - nemojte posle reći da vas nisam upozorio.

Pavle Zelić je, evidentno, domaći pisac - i to fantastike. To mu je velika mana. Nažalost, to je velika mana svih domaćih pisaca, a ponajviše pisaca fantastike. Baš to što su domaći. Iako ovo zvuči kao neodmerena i gruba izjava, zapravo je ishod dugog razmišljanja na tu temu. Pojasniću:

Pisanje je zanat. Da bi neko bio dobar u svom zanatu, ma koliko bio nadaren, potrebno je da se bavi njim. Pisac mora da piše i da piše, ali mora i da se suočava sa kritikama - ovakvim i onakvim - da čita i da uči iz onoga što je i napisao i pročitao. Domaći pisci po sili prirode žive u domaćoj nam zemlji, u kojoj malo ko može da živi od pisanja, ili od ma kakve umetnosti. To znači da u većini slučajeva rečeni pisci moraju da se bave nekim drugim poslom od kojeg će da žive, a da za pisanje kradu vreme od sitne đece i bračnih drugova željnih seksa, ili makar podeljene cigarete i kafe (pošto u današnje vreme svi rintaju kao konji, pa se i seks nešto proredio). To dovodi do toga da pisci pišu retko, da su vrlo teško potpuno usredsređeni na ono što pišu, do mnogo čega drugog. Krajnja posledica je da retko ko razvije svoj dar u punoj meri. Većina pisaca ostane na nekoj amaterskoj razini, negde između nadarenog srednjoškolca i propalog zavičajnog pesnika, i ode u kreativnu penziju otprilike kada im deca pođu na fakultet. Izuzetaka ima, ali su retki i far between, što bi se reklo u mom selu.

Zelić jeste izuzetak. 

Kao silesija drugih pisaca pre njega, Zelić je svoj spisateljski izraz izgradio na pričama. To se donekle i vidi u ovom romanu, budući da su poglavlja relativno kratka i odlikuju se dinamikom i strukturom donekle sličnom kratkoj priči. Nisam siguran da li je ovo plod Zelićeve prirodne sklonosti ka takvom obliku pripovedanja, ili pak posledica uredničkog usmeravanja, ali ishod je više nego zadovoljavajući. Pisac se opredelio za jednostavan jezik, donekle zadržavajući izvesnu uštogljenost rečenice iz partizanskih filmova, što je samo doprinelo atmosferi koju je pokušao da izgradi.

Veoma je pohvalno i to što se Zelić opredelio za savremeni, odnosno komunistički mizanscen. Mišljenja sam da je za to bila potrebna izvesna mera hrabrosti, budući da domaća fantastika u današnje vreme više nego koketira sa izrazito nacionalnim idejama. Ne kažem da to ne može biti zanimljivo (videti "Čovek koji je ubio Teslu" by Goran Skrobonja), ali danas toga ima u tolikim razmerama da je samo pitanje kada će publici dosaditi. Mada, ovoj publici nije dosadilo guslanje o Kosovskom boju, ni nakon šeststo i kusur godina, tako da možda i grešim. 

Bilo kako bilo, za razliku od raznih kvazisredjnovekovnomitoloških dela koja nam se serviraju, a koja su mahom teško svarljiva (Aleksandra Tešića izdvajam kao izuzetak, premda se ne slažem sa nekim njegovim premisama), relativna savremenost Zelićevog romana je osvežavajuća, dopadljiva i relevantna u ovom trenutku. Na stranu to što njegov roman upravo ta savremenost izdvaja iz sijaseta drugih.

Karakterizacija je veoma solidna i po njoj se vidi da je Zelić veoma dobro uradio svoj istraživački deo posla. Izuzetno mi se dopalo što čitalac nije zatrpan gomilom nepotrebnih informacija o zgradama, bitkama, ulicama, odeći i sličnim glupostima, već se sva verodostojnost postiže govorom i manirima likova u romanu, a pisac se oslanja na čitaočevo poznavanje zemlje u kojoj živi da popuni sve eventualne praznine. Ovo je odličan trik kojem ni neki etablirani pisci nisu pribegli, što je šteta.

Ujedno, ta savremenost i odmerenost jezika čini vezu između žanrovske i glavnotokovske publike, što postiže širenje kruga potencijalnih čitalaca sa jedne i popularizaciju žanra sa druge strane.

Jer, Zelić je nesumnjivo žanrovski pisac.

"Peščana hronika" je roman strave i užasa, da ne kažem horora. U izvesnoj meri, pisac sledi obrasce Stivena Kinga i Dena Simonsa, pa se i vidi snažan uticaj koji su ti pisci ostavili na njega. Usudio bih se da kažem da me je Zelićevo poigravanje savremenom istorijom Srbije i Novog Beograda u izvesnoj meri podsetilo na Simonsov roman Children of the Night, makar stilski ako ne potpuno tematski, ali uveren sam da ovde po sredi nije bilo podražavanje već piščevo opredelenje da napiše horor roman sa jedne i podsvesni uticaj koji je na njega sve što je pročitao ostavio sa druge strane.

Po mom slobodnom uverenju, piščeva odluka da "Hroniku" zadrži u strogim okvirima horora pokazala se pogrešnom. Zelić je nesumnjivo postigao ono što je želeo i ako završnica i razrešenje ovog romana nisu baš skockani na potpuno zadovoljavajući način sa zanatskog stanovišta, to mu se može oprostiti jer je ipak reč o ambicioznom i solidno izvedenom poduhvatu. Međutim, mislim da bi romanu godilo da je pisac malo razlabavio žanrovske okvire i poveo priču put urbane fantastike, pa neka bude i mračnijih tonova. Doduše, lako je moguće da je ovde po sredi moja lična sklonost ka urbanoj fantastici, stimpanku i postapokaliptičnim romanima. Ipak, mora se reći da je piščeva primarna publika najverovatnije više stasala na Dilanu Dogu nego na romanima Stivena Kinga, a Dog se ipak poigrava mnoštvom elemanata koji nisu čist horor i ne mogu a da ne mislim da su te decenije čitanja ostavile nekakvog uticaja u kolektivnoj svesti srpskog žanrovskog čitalaštva. 

Ostaje mi da se nadam da ćemo iz Zelićevog pera ubrzo dobiti svojevrsnog srpskog Dilana Doga u romanesknom obliku, ako smo već od Gorana Skrobonje dobili svojevrsnu Ligu izvanrednih džentlmena (da ne kažem gospode).

Na kraju - ocena. 

Želeo bih da svima bude jasno da "Peščanu hroniku" ne poredim sa "Salemovim", ništa više nego što Zelića poredim sa Kingom. Niti bih "Kosingasa" poredio sa "Gospodarom prstenova". Takva poređenja su em nesuvisla em uvredljiva za obe upoređene strane. Zelića kao pisca treba vrednovati unutar referentnog sistema kojem pripada, a to je savremena srpska fantazijska proza. Ima u tom društvu i uglednih imena (Skrobonja, Knežević, Nešić, Jakšić, Bakić) i po merilima po kojima bih vrednovao njihove romane,

"Peščana hronika" by Pavle Zelić 4/5

Ako ste na ovom Sajmu knjiga naumili da izdvojite novac za jedan domaći roman fantastike, a ne znate šta da kupite, neka to bude "Peščana hronika".