tag:blogger.com,1999:blog-1149405243616085427.post4504238742401187592..comments2023-10-11T15:06:36.933+02:00Comments on Nightflier's Bookspace: MISLITE RUŽIČASTO, RADITE GUZIČASTONightflierhttp://www.blogger.com/profile/03505845968380804736noreply@blogger.comBlogger2125tag:blogger.com,1999:blog-1149405243616085427.post-5715918488387867682011-03-22T14:37:55.320+01:002011-03-22T14:37:55.320+01:00Prvo, zao mi je sto nisam bila u mogucnosti da Vam...Prvo, zao mi je sto nisam bila u mogucnosti da Vam pre odgovorim,<br />Drugo, ja nisam neko ko je van prosvete. Po obrazovanju, a pre svega zivotnom opredelenju, ja sam profesor engleskog jezika i knjizevnosti. I nikad nisam imala problema koje vi opisujete, ni u inostranstvu ni u Srbiji. Mislite da su stranci prirodno vaspitanijiod nasih ljudi? Nimalo.U ucionici je stvar uvek u Vama kao profesoru. Kako se postavite, tako ce se oni ponasati. Profesor nema sta da moli ucenike. Ucenici moraju da rade ono sto im je zadato. Moji ucenici, a imala sam ih svakakvih, bili su i ksenofobi i homofobi i otvoreni rasisti i mizogine osobe i smatraju da svakako da im je njihov srpski, spanski, francuski ili bilo koji drugi jezik dovoljan da ih ceo svet razume. Pa su opet radili sve sto sam rekla i pokazivali znake napretka. Zato sto sam se postavila tako da nema zezanja, od prvog casa. I to krajnje ljubazno. Znaju da ce biti postovani, ako postuju. A ja se svojski trudim da obuhvatim njihova interesovanja na svojim casovima. Seckam, lepim,crtam, trazim zanimljive vezbe. Knjigu retko kad i koristim,ona je tu kao smernica, a ne Biblija.U proseku, spremam jedan cas i do 4 sata. Ponekad ne spavam da bih pripremila sve sto mi treba. Vikendom radim na planu za sledecu nedelju. I ne tolerisem bezobrazluk, cak ni kad je cas placen. Sto se tice direktora, kolega, razrednih stresina, njih u mojoj ucionici nema, jer sam ja tu apsolutni gospodar. Niti su mi potrebni, niti ih konsultujem kako da resim tekuce probleme sa svojim ucenicima. A ovi svoje obaveze znaju, i znaju da nece biti postovani ako ih ne ispune.<br />Skola je zakonom definisana kao VASPITNO-OBRAZOVNA INSTITUCIJA i kao takva, mesto je gde ucitelji jednako 'poducavaju' koliko i vaspitavaju. To nije posao samo roditelja, vec i nas profesora i kada zauzmemo jasan stav o tome sta je nasa uloga, mozemo sa punim pravom da kazemo roditeljima da ne rade svoj posao kako treba. Ja roditelj nisam, pa o tome ipak tesko mogu da govorim, a da se ne ogresim. Ali, smatram da skola treba da stvara i odgaja ljude koliko i roditelji. Tome i sluzi. Nazalost, moje ucenicko i profesorsko iskustvo mi je pokazalo da mnogi profesori NE UMEJU da rade svoj posao. I dobro znamo zasto je to tako. U ovoj zemlji, svaka se diploma mogla kupiti u neka doba za relativno malo novca. Moj tekst je pre svega namenjen mojim kolegama koje je bas briga za stanje prosvete u ovoj zemlji, jer je tako lakse. Ja nisam osoba koja ikoga mrzi, ali kao profesor, obrazovan u Srbiji i certifikovan u svetu, smatram da imam pravo da uporedim, komentarisem, i tacno tako, optuzim svoje kolege za apatiju kojoj su skloni. Ko ne zeli da bude profesor svim srcem i ko nije sposoban da se izbori sa svime sto ta mukotrpna delatnost zahteva, uvek moze da proba da se bavi necim drugim. Mozda ce mu biti bolje.<br /><br />A sto se tice TV-a, video igara i tome slicnog, te se stvari, koliko ja znam, gase na dugme. I nije tesko, kad se jednom uradi. Daleko od toga da decu, roditelje i profesore neko primorava da gledaju Grand paradu. To je svesni, licni izbor. Samo je tuzno sto kulturni delatnici imaju pametnija posla nego da nude kvalitetnu alternativu.Anahttps://www.blogger.com/profile/17581536015999220742noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-1149405243616085427.post-72118082927521296642011-03-05T20:05:53.160+01:002011-03-05T20:05:53.160+01:00Kultura se, kao i znanje, stiče i održava. nepisme...Kultura se, kao i znanje, stiče i održava. nepismenih ima 37% jer deca čitaju samo u školi (ako i tamo). Kod kuće retko ko od njih čita nešto više od titlova ili poruka sa mobilnih telefona. Apsolutno isto važi i za kulturu. Ako neko ne oseća potrebu za kulturnim uzdizanjem, ili mu ono nije omogućeno (kroz TV program koji mu se servira, upoznavanje sa knjigom, stav i ponašanje članova porodice), onda ne treba da nas čudi ovakva situacija. Uostalom, tokom zadnjih dvadeset godina više desetina hiljada ljudi sa fakultetskim obrazovanjem je napustilo ovu zemlju (pobegao je ko god je mogao, sa punim pravom) i odnelo svoje obrazovanje, kulturu i gene. <br />Vama je lako da govorite sa tolikim cinizmom i mržnjom prema prosvetnim radnicima, ali probajte ipak malo da se stavite i na naše mesto. Razmislite kako je to kada radite, a ne vidite rezultate svog rada, jer učenici otvoreno nipodaštavaju svaki vaš napor da ih nečemu naučite. Kada vam taj isti đak, kojeg ste pokušali da naučite kako da se pozdravi sa nekim na engleskom jeziku pokaže srednji prst ili vam opsuje majku jer ste ga prozvali da odgovara (a prethodne nedelje ste mu pokazali šta treba da nauči i najavili mu kada će odgovarati) i ne dobije ni opomenu razrednog starešine jer, pobogu, on ima problema u porodici ili je sportista, ili...<br />Žao mi je, ali oba problema potiču iz istog izvora - stava koje ovo društvo prema kulturi i nesposobnosti roditelja da obave najvažniji posao koji imaju u životu - da vaspitaju i odgoje svoju decu. Pa neka im kao izgovor posluži prosveta, video igre, TV ili mesečeve mene.Anonymousnoreply@blogger.com