Претражи овај блог

четвртак, 28. новембар 2013.

Vampiri, vampiri, vampiri - ili, Zašto Nightflier?

Iz nekog razloga, koji mi nije znan a nemam para da plaćam psihijatra da ga iščeprka, od malih nogu sam bio sklon fetišizmu prema - vampirima. 

Možda je to zbog toga što je prvi strip koji sam u životu pročitao bila 13. epizoda Martija Misterije, pod naslovom "Vampir u Njujorku". Nisam siguran kada je taj strip objavljen kod nas, ali to mora da je bilo sredinom osamdesetih godina minulog stoleća, pošto mi je šaka dopao ubrzo nakon što sam naučio da čitam u sebi. 

Ima petnaestak godina kako se nis
am vraćao "Vampiru u Njujorku", ali te epizode sećam se dovoljno dobro da i nakon tolikog vremena mogu da sa sigurnošću kažem da je to odličan strip, čak i po sadašnjim merilima. Izvesno je da mi je ova epizoda bila odskočna daska za Dilana Doga - što je bio prirodan sledeći korak - ali i za specijalno izdanje Eks almanaha, objavljivano pod naslovom Horror.

Popularno zvani "Horori" bili su okrenuti američkom stripu. Imao sam tri favorita: Čudovište iz Močvare, Sajmona Zombija i - Drakulu. 

Marvelov Drakula bio je prvi u nizu negativaca koje sam voleo i - u suštini - kompleksna ličnost u moru dvodimenzionalnih superheroja, koji su tek počeli da se oslobađaju američkih pravila koja su regulisala šta i kako može biti objavljeno u stripu, da mladež ne bi bila iskvarena. Srećom, tadašnja komunistička država više je brinula zbog potencijalnog društvenosubverzivnog sadržaja, a daleko manje ili nimalo za razvoj ličnosti mladih debelih gikova (za taj izraz se još nije znalo, sem u mom visokonaprednom selu), od kojih je jedan laganim ali postojanim koracima gazio od mladog pionira ka mračnoj strani. Arogantnost sa jedne i melanholija Gospodara sviju vampira sa druge strane bili su kao melem na ranu klincu koji se baš i nije najbolje snaš
ao u novoj sredini u kojoj niko nije čitao knjige, ali su svi znali fudbalska pravila. Verujem da su svi antiher
oji fantazijskog žanra - od Elrika do Tiriona - prihvaćeni upravo na taj način. But, I digress.

Na stripove o Drakuli, kao i nekoliko vampirskih epizoda Dilana Doga, nadovezao se film Nightbreed, snimljen po noveli "Kabal" Klajva Barkera. U suštini, pomenuti film emitovan na "Politici" tamo neke '93. ili '94. pričao je istu priču o izopštenosti, usamljenosti ali i mogućnosti za prihvatanje ako čovek naleti na čudake kakav je on sam.

Međutim, tek je film The Nightflier, po noveli Stivena Kinga, kojeg sam pogledao u srednjoj školi, zacementirao moj virtualni identitet.

Naime, otkad znam za sebe sve sam živo radio noću. Čitao, pisao, učio - šta god. Odrastao sam gledajući noćne programe republičkih televizija, koji su se smenjivali na prvom programu tadašnje TV Beograd, tako da sam premijerno gledao Granadinog "Šerloka Holmsa", "Alo Alo", "Mućke", pa čak i izvesni kultni crtać sa vampirima. Štaviše, gledao sam i prvu ikada emitovanu emisiju Jutarnjeg programa - i to tako što sam je sačekao čitajući. 

I tako, back to high school.

U high school otišao sam u Petnicu i sreo se sa čudom zvanim internet. Internet k'o interne, našao sam suočenim sa potrebom za log-in imenom za razne stvari, a moj dotadašnji nick, koji sam koristio u igrama tipa Dijabla i (mnogo ranije) u arkadnim igrama u lokalnoj fliperani - Thor - svuda je bio zauzet. 

E, tako sam se setio Nightfliera i učinilo mi se prikladnim. 

Ostalo je, kako kažu, legenda. 

U slučaju da nekoga zanima zašto sam napisao sve ovo - pišem drugi deo "Malazanijade" i stao sam na pola, a već duže vreme nije bilo novog unosa na blogu. Ali setio sam se da me je bar desetak ljudi pitalo zašto se Bukspejs zove Najtflajer's Bukspejs.

Eto.


петак, 22. новембар 2013.

Nightflier is FAQed

Proteklih dana i meseci primio sam omanju elektronsku hrpu mejlova, poruka na Fejsbuku, privatnih poruka na raznoraznim forumima, a i usputna pitanja maltene na ulici od ljudi koji su u datom trenutku saznali da sam a) prevodilac "Točka vremena" i b) Najtflajer. 

Rečeni protekli dani i meseci protekli su pola-pola u bolesti i prevođenju, pa nisam imao ni vremena ni volje da odgovaram na počesto nesuvisla pitanja, ali obećao sam i znatiželjnima i sebi da ću pokušati da na ona koliko-toliko suvisla dam nekakve odgovore. 

Pitanja se daju podeliti u nekoliko skupina: a) u vezi s prevođenjem; b) u vezi s Lagunom; u vezi sa mojim razvojnim putem (što baš i ne vidim zašto bi nekoga zanimalo, ali 'ajde) i d) razno. Pa da pokušam da odgovorim...

1) Kako si postao prevodilac?/Kako se postaje prevodilac? 

Prevodilac se, teorijski, postaje tako što se završi Filološki fakultet, a praktično tako što ti neko da posao, odnosno poveri knjigu na prevod. Formalno, da bi neko mogao da se predstavlja kao književni prevodilac potrebno je da mu neko objavi dva prevedena naslova, a za stručnog prevodioca potrebno je završiti kurs koji organizuje (valjda se tako zove) Udruženje prevodilaca Srbije (na primer - koga zanima, neka gugla).

2) Da li je tačno da su te u Lagunu primili preko veze?

Jeste. Nisam učestvovao ni na kakvom konkursu, niti sam radio ma kakav probni tekst. Dejan Papić, direktor i vlasnik Lagune, pozvao me je da prevodim "Točak vremena" Roberta Džordana, a ja sam to prihvatio, tako da jesam primljen preko veze i ta veza mi je bio Dejan. (Imbecilno pitanje zaslužuje jednako imbecilan odgovor.)

3) Da li si završio Filološki? Ako nisi, kako možeš da budeš prevodilac?

Nisam završio Filološki. I sam se pitam kako to da sam preveo ovolike knjige, pored silesije svršenih filologa. Mogu samo da pretpostavim da većina istih gleda kako da se zaposli po školama, umesto da actually rade za pare. Prevodilac mogu da budem sve dok mi nude posao.

4) A koliko si knjiga preveo?

Ne znam. To se stalno menja, a i diskutabilno je šta je knjiga. Neke imaju dvadesetak šlajfni (guglajte šta je šlajfna, ako ne znate) a neke preko hiljadu. Samo sam "Točka vremena" preveo preko 10000 šlajfni. Ako je prosečna knjiga reda veličine 300 šlajfni, računajte sami.

5) Da li ti sada radiš za Lagunu? Koliko te plaćaju? Da li možeš da me preporučiš da radim za njih?

Ja nisam stalno zaposlen u Laguni. Ako imam neki status, to je status spoljnog saradnika. Nekada sam bio isključivo Lagunin prevodilac, ali sam prešao u slobodne strelce i od tada sam najamnik. Laguna me plaća dovoljno da od toga mogu da živim. Plaća me više nego neke druge, a manje nego neke druge. U svakom slučaju, Laguna je poslodavac koji mi daje najvišu cenu rada u ovom trenutku (a radim za više poslodavaca). Ne mogu nikoga da preporučim. U Laguni nemam nikakvog uticaja ni na primanje saradnika, ni na to šta će da objave a šta neće. Svojevremeno jesam bio "savetnik" za epsku fantastiku, ali za to sada postoje urednici koji primaju platu.

6) Da li prevodiš samo fantastiku?

Prevodim sve. Ako mogu da biram šta ću da radim, prevodiću ono što mi je zanimljivo (što ne mora da bude fantastika). Ako ne mogu da biram, prevodim ono što mi daju. Vole se plavuše ili riđokose, a posao se radi (što je i jedini savet koji mogu da dam potencijalnim slobodnim umetnicima).

7) Da li je prevođenje umetnost?

Zvanično jeste. Prevod se smatra autorskim delom. Što se mene tiče, nikada se nisam osećao posebno umetnički.

8) Da li od prevođenja može da se živi?

Džebemliga. Valjda može; ja ne živim ni od čega drugog. 

9) Robert Džordan ti je omiljeni pisac, je li tako?

Nije. Voleo sam da čitam prvih 6 naslova u serijalu i smatram da je poslednjih pet sasvim solidno, dok je ono između antologija skribomanije. S druge strane, smatram ga izuzetno značajnim za razvoj žanra (Martin je izjavio da ne bi mogao da objavi "Igru prestola" da nije bilo Džordana) i smatram ga boljim piscem od mnogih drugih. Ali to ne znači da mi je omiljeni pisac. To se menja i zavisi od milion stvari.

10) A ko ti je omiljeni pisac?

U proteklih 15 godina to su bili - i to ovim redom: Zelazni, Martin, Lorel Hamilton, Erikson, Stiv Stirling.

11) Kada će Laguna da objavi "Sećanje na Svetlost"?

Do kraja ove godine.

12) Zašto Laguna objavljuje knjige raznih voditeljki, kada je to smeće?

Pretpostavljam zato što se prodaju. S druge strane, vi koji čitate fantastiku trebalo bi da znate da se taj žanr koji mi volimo smatra VEĆIM smećem od tih limunadica. Takođe, nešto nisam primetio da se ljudi lome da kupe novi roman Tarika Alija, Falkonesa ili Malufa, tako da ispade da visoku književnost i nema ko da čita. 

13) Kako te nije sramota što si došao u Beograd da kradeš posao Beograđanima koji su se školovali za to?

Opšte je poznato da smo mi, deca sa sela, nevaspitani. Videti mog zemljaka, Marčela, kao primer bRezobRazluka.

14) Zašto si otišao sa Znaka Sagite?

Nisam. Nemam vremena da pratim forum, niti da postujem, ali i dalje sam član. Nažalost, ili na sreću, imam toliko posla da ne postizavam da imam i društvene aktivnosti.

15) Ko je naš najbolji prevodilac?

Vinaver.

16) Ko je naš najbolji pisac fantastike?

To već ne znam. Meni najdraži domaći roman fantastike napisao je Predrag Urošević, a naslov mu je "Kaniga". Iskreno bih ga preporučio. Što se novije produkcije tiče, pratim je donekle, a i to kada me neko zamoli da napišem prikaz. Moj opšti stav je da su naši pisci fantastike lošiji od stranih, ali da je to zbog toga što nemaju tržište za svoje knjige. Pisanje je zanat i mora da se vežba, a pisac je sve bolji sa svakom svojom knjigom. Ako nema tržišta za te knjige, ni pisci ne mogu da se razvijaju.

17) Bitlsi ili Stonsi?

Dilan i Koen.

четвртак, 14. новембар 2013.

Kraj?



I bi u tim vremenima, kao što bejaše ranije i kao što će biti ponovo, da se Mrak spustio teško na zemlju i stegao srca ljudi, a sve što je zeleno venulo je i nada je umirala. I ljudi zavapiše Tvorcu, govoreći: „O, Svetlosti nebesa, Svetlosti sveta, neka Obećani bude rođen na planini, prema proročanstvima, kao što bejaše u dobima prošlim i kao što će biti u dobima budućim. Neka Princ jutra peva zemlji da bi se sve zelenilo i raslo i da bi se doline napunile jagnjadi. Neka nas ruka Gospodara zore zakloni od mraka i neka nas veliki mač pravde brani. Neka Zmaj jaše ponovo na vetrovima vremena.“

(iz Čaral Drijanaan te Kalamon,
Ciklus Zmaja.
Nepoznati autor, Četvrto doba)

Prošlo je trinaest godina otkad sam preveo prve redove "Točka vremena". Ovo su poslednji redovi.
Kao što nepoznati autor kaže,  "Neka Zmaj jaše ponovo na vetrovima vremena."

среда, 13. новембар 2013.

Way of Moriarty, ili Novi prevodi

Od ponedeljka zvanično počinjem jedan novi i nastavljam jedan stari prevod.

Reč je o romanima The Way of Kings by Brandon Sanderson (Laguna) i Professor Moriarty: The Hound of the D'Urbervilles

The Way of Kings by Brandon Sanderson



Brandon Sanderson, widely acclaimed for his work completing Robert Jordan’s Wheel of Time saga,  begins a grand cycle of his own, with The Way of Kings, Book One of the Stormlight Archive.

Roshar is a world of stone and storms. Uncanny tempests of incredible power sweep across the rocky terrain so frequently that they have shaped ecology and civilization alike. Animals hide in shells, trees pull in branches, and grass retracts into the soilless ground. Cities are built only where the topography offers shelter.

It has been centuries since the fall of the ten consecrated orders known as the Knights Radiant, but their Shardblades and Shardplate remain: mystical swords and suits of armor that transform ordinary men into near-invincible warriors. Men trade kingdoms for Shardblades. Wars were fought for them, and won by them.

One such war rages on a ruined landscape called the Shattered Plains. There, Kaladin, who traded his medical apprenticeship for a spear to protect his little brother, has been reduced to slavery. In a war that makes no sense, where ten armies fight separately against a single foe, he struggles to save his men and to fathom the leaders who consider them expendable.

Brightlord Dalinar Kholin commands one of those other armies. Like his brother, the late king, he is fascinated by an ancient text called The Way of Kings. Troubled by over-powering visions of ancient times and the Knights Radiant, he has begun to doubt his own sanity.

Across the ocean, an untried young woman named Shallan seeks to train under an eminent scholar and notorious heretic, Dalinar’s niece, Jasnah. Though she genuinely loves learning, Shallan’s motives are less than pure. As she plans a daring theft, her research for Jasnah hints at secrets of the Knights Radiant and the true cause of the war.

The result of over ten years of planning, writing, and world-building, The Way of Kings is but the opening movement of the Stormlight Archive, a bold masterpiece in the making.

Speak again the ancient oaths,

Life before death.Strength before weakness.Journey before Destination.
and return to men the Shards they once bore.

The Knights Radiant must stand again.


Professor Moriarty: The Hound of the D'Urbervilles

 

уторак, 12. новембар 2013.

Nightflier's Reading List, novembar 2013.

Na širem spisku za čitanje trenutno mi se nalazi pedesetak naslova i to je manje-više konstantna brojka. Trudim se da pratim najzanimljivije žanrovske naslove koji su trenutno u izdavačkoj ponudi, nadasve stoga što je lako moguće da ću u bližoj ili daljoj budućnosti biti u prilici da nešto od toga prevodim - ali i zbog toga što nekako doživljavam obavezom da pratim dešavanja u žanru.

Uži izbor je uvek bezmalo trostruko manji, ali je takođe uvek podložan promenama. Pojavljuju se naslovi pisaca koje volim, pa skaču na vrh spiska, a i svakog meseca se objavljuje bar dve stotine novih naslova, pa to dovodi do izvesnih pomeranja. 

U svakom slučaju, najuži spisak trenutno izgleda ovako:



Long Live the Queen (The Immortal Empire)

Xandra Vardan thought life would be simpler when she accepted the goblin crown and became their queen, but life has only become more complicated. Everyone -- vampires, werewolves and humans -- wants the goblins on their side, because whoever has the goblins -- wins.

Queen Victoria wants her head, Alpha wolf Vex wants her heart, and she still doesn't know the identity of the person who wanted her blood. What she does know is that a project from one of the 'secret' aristocrat labs has gotten free and she's the only one who can stop the perfect killing machine -- a sixteen year-old girl. With human zealots intent on ridding the world of anyone with plagued blood and supernatural politics taking Britain to the verge of civil war, Xandra's finding out that being queen isn't all it's cracked up to be, and if she doesn't do something fast, hers will be the shortest reign in history.

The fantastic conclusion to the series that started with the spectacular undead steampunk debut, God Save the Queen and The Queen is Dead.




She Who Waits by Daniel Polansky
Low Town: the worst ghetto in the worst city in the Thirteen Lands. Good only for depravity and death. And Warden, long ago a respected agent in the formidable Black House, is now the most depraved Low Town denizen of them all. As a younger man, Warden carried out more than his fair share of terrible deeds, and never as many as when he worked for the Black House. But Warden's growing older, and the vultures are circling. Low Town is changing, faster than even he can control, and Warden knows that if he doesn't get out soon, he may never get out at all. But Warden must finally reckon with his terrible past if he can ever hope to escape it. A hospital full of lunatics, a conspiracy against the corrupt new king, and a ghetto full of thieves and murderers stand between him and his slim hope for the future. And behind them all waits the one person whose betrayal Warden never expected. The one person who left him, broken and bitter, to become the man he is today. The one woman he ever loved. She who waits behind all things.


 Raising Steam


To the consternation of the patrician, Lord Vetinari, a new invention has arrived in Ankh-Morpork - a great clanging monster of a machine that harnesses the power of all of the elements: earth, air, fire and water. This being Ankh-Morpork, it's soon drawing astonished crowds, some of whom caught the zeitgeist early and arrive armed with notepads and very sensible rainwear.

Moist von Lipwig is not a man who enjoys hard work - as master of the Post Office, the Mint and the Royal Bank his input is, of course, vital . . . but largely dependent on words, which are fortunately not very heavy and don't always need greasing. However, he does enjoy being alive, which makes a new job offer from Vetinari hard to refuse . . .

Steam is rising over Discworld, driven by Mister Simnel, the man wi' t'flat cap and sliding rule who has an interesting arrangement with the sine and cosine. Moist will have to grapple with gallons of grease, goblins, a fat controller with a history of throwing employees down the stairs and some very angry dwarfs if he's going to stop it all going off the rails . . .




Old Mars











In Two Serpents Rise by Max Gladstone, shadow demons plague the city reservoir, and Red King Consolidated has sent in Caleb Altemoc—casual gambler and professional risk manager—to cleanse the water for the sixteen million people of Dresediel Lex. At the scene of the crime, Caleb finds an alluring and clever cliff runner, Crazy Mal, who easily outpaces him.
But Caleb has more than the demon infestation, Mal, or job security to worry about when he discovers that his father—the last priest of the old gods and leader of the True Quechal terrorists—has broken into his home and is wanted in connection to the attacks on the water supply.
From the beginning, Caleb and Mal are bound by lust, Craft, and chance, as both play a dangerous game where gods and people are pawns. They sleep on water, they dance in fire...and all the while the Twin Serpents slumbering beneath the earth are stirring, and they are hungry.





Breq is both more than she seems and less than she was. Years ago, she was the Justice of Toren--a colossal starship with an artificial intelligence linking thousands of corpse soldiers in the service of the Radch, the empire that conquered the galaxy.

An act of treachery has ripped it all away, leaving her with only one fragile human body. And only one purpose--to revenge herself on Anaander Mianaai, many-bodied, near-immortal Lord of the Radch.


From debut author Ann Leckie, Ancillary Justice is a stunning space opera that asks what it means to be human in a universe guided by artificial intelligence.

недеља, 10. новембар 2013.

Neki novi naslovi u novembru 2013 - epska fantastika

Budući da smo svi listom zavisnici od anglosaksonskog izdavačkog tržišta, sa retkim izletima ka bratskim nam slovenskim narodima, korisno je znati šta se dešava preko bare i šta nam se svakoga meseca nudi - a što bi već bilo zanimljivo našim izdavačima za prevođenje i objavljivanje kod nas.

Pokušaću da izdavačku ponudu proberem i da razbijem ugrubo po žanrovima, sve rizikujući da nešto strpam gde mu nije mesto, ili pak da mi nešto promakne.

Najznačajniji naslov koji se u skorije vreme pojavio, a potpada pod fantaziju, svakako je 

She Who Waits by Daniel Polansky

 Ovo je treći naslov u serijalu Low Town, otpočetim romanom koji je u zavisnosti od tržišta nosio naslov Low Town ili The Straight Razor Cure. Zapravo, rekao bih da je ovaj drugi naslov dodeljen romanu tek kada se izdavač uverio da će se Polanski prodavati i da ima potrebe uzrokovane potražnjom da samostalni roman preraste u otvoreni serijal. The Straight Razor Cure bio je neverovatno osveženje u trenutku kada se pojavio, ali i deo očiglednog trenda, budući da je tada kolektivno nesvesno fantazijskih spisatelja pokušavalo da formuliše recept za pisanje sumorne i turobne epske fantastike, po uzoru na Martinovu, ali opet ne preterane u tim odlikama, kakva je Aberkrombijeva. 

Polanski je uspešno odgovorio na taj zadatak, opredelivši se da radnju svog romana smesti u okruženje kvazisrednjovekovnog grada, da za protagonistu odabere posrnulog junaka koji uživa u životu kriminalca i da uopšte zauzme tvrđu liniju od Martina Skota sa romanima o Traksasu ili Džima Bučera sa "Drezdenovim dosijeima". To mu je izvanredno uspešno pošlo za rukom. Drugi roman, Tomorrow the Killing, napisan je čak bolje nego prvi, a trenutno sam na trećini trećeg i već vidim da će ovo dobiti NF's Seal of Approval za ovaj mesec. Evo šta Amazon kaže:

Low Town: the worst ghetto in the worst city in the Thirteen Lands. Good only for depravity and death. And Warden, long ago a respected agent in the formidable Black House, is now the most depraved Low Town denizen of them all. As a younger man, Warden carried out more than his fair share of terrible deeds, and never as many as when he worked for the Black House. But Warden's growing older, and the vultures are circling. Low Town is changing, faster than even he can control, and Warden knows that if he doesn't get out soon, he may never get out at all. But Warden must finally reckon with his terrible past if he can ever hope to escape it. A hospital full of lunatics, a conspiracy against the corrupt new king, and a ghetto full of thieves and murderers stand between him and his slim hope for the future. And behind them all waits the one person whose betrayal Warden never expected. The one person who left him, broken and bitter, to become the man he is today. The one woman he ever loved. She who waits behind all things.

Teri Pračet ima novi roman, smešten u Disksvet. Reč je o četrdesetom po redu, a čini mi se da tu nisu uključeni pratećin naslovi, tipa The Science of Discworld. Raising Steam prati Mojsta fon Lipviga i treći je po redu roman u miniserijalu o ovom liku, nakon Going Postal i Making Money. Pračet se u ovom segmentu bavi prelaskom Ank-Morporka iz kvazifeudalizma u period industijske revolucije, što je tema koju je donekle dodatako u nekim pređašnjim naslovima - možda ponajviše romanu The Truth. Going Postal je bio umereno zabavan, ali je zato Making Money bio težak neuspeh i možda najgori roman o Disksvetu (jaka konkurencija mu je Snuff). Videćemo kako će se pokazati Raising Steam.

Raising Steam


To the consternation of the patrician, Lord Vetinari, a new invention has arrived in Ankh-Morpork - a great clanging monster of a machine that harnesses the power of all of the elements: earth, air, fire and water. This being Ankh-Morpork, it's soon drawing astonished crowds, some of whom caught the zeitgeist early and arrive armed with notepads and very sensible rainwear.

Moist von Lipwig is not a man who enjoys hard work - as master of the Post Office, the Mint and the Royal Bank his input is, of course, vital . . . but largely dependent on words, which are fortunately not very heavy and don't always need greasing. However, he does enjoy being alive, which makes a new job offer from Vetinari hard to refuse . . .

Steam is rising over Discworld, driven by Mister Simnel, the man wi' t'flat cap and sliding rule who has an interesting arrangement with the sine and cosine. Moist will have to grapple with gallons of grease, goblins, a fat controller with a history of throwing employees down the stairs and some very angry dwarfs if he's going to stop it all going off the rails . . .


 I Tom Lojd ima novi roman. Ovo je pisac B+ kategorije, možda nešto uspešniji no većina. Međutim, njegov glavni serijal meni je delovao naivno i pomalo kao prežvakavanje džordanovske fantastike sa Izabranim Herojem koji treba da reši neki Veliki Problem. Mnjah. Videćemo da li je nešto naučio u međuvremenu.

Moon's Artifice by Tom Lloyd

In a quiet corner of the Imperial City, Investigator Narin discovers the result of his first potentially lethal mistake. Minutes later he makes a second. After an unremarkable career Narin finally has the chance of promotion to the hallowed ranks of the Lawbringers - guardians of the Emperor's laws and bastions for justice in a world of brutal expediency. Joining that honoured body would be the culmination of a lifelong dream, but it couldn't possibly have come at a worse time. A chance encounter drags Narin into a plot of gods and monsters, spies and assassins, accompanied by a grief-stricken young woman, an old man haunted by the ghosts of his past and an assassin with no past. On the cusp of an industrial age that threatens the warrior caste's rule, the Empire of a Hundred Houses awaits civil war between noble factions. Centuries of conquest has made the empire a brittle and bloated monster; constrained by tradition and crying out for change. To save his own life and those of untold thousands Narin must understand the key to it all - Moon's Artifice, the poison that could destroy an empire.







White Wolf by Bob

Ponekad je samo blagi dodir velemajstora potreban da nešto što je naizgled odlično pretvori u istinsko remek-delo. All Hail D. Bob Živković!!!

 

четвртак, 7. новембар 2013.

PRINC VALIJANT - Harold Foster

Ovogodišnji Sajam knjiga, makar sa stanovišta ovog bloga, obeležila je mršava ponuda književne fantastike, ali zato izvrsna ponuda stripova.

Neslavno skončavanje Belog puta privremeno je stvorilo vakuum na izdavačkoj sceni, a budući da priroda prezire vakuum nekoliko izdavača je bezmalo spontano pohrilo da popuni prazninu nastalu u izdavaštvu knjiga za decu i stripova.

Čarobna knjiga je poslednji - i svakako najveći - izdavač koji se posvetio stripu. Veliku pažnju privukla je njihova Essential linija Marvelovih stripova, tehnički izvanredno urađena - čak u toj meri da je dobila visoke pohvale od predstavnika kompanije Marvel. U svom starom maniru, Čarobna knjiga svojim izdanjima u izvesnoj meri prati ekranizacije Marvelovih stripova (premda su ekranizacije više zasnovane na Ultimate univerzumu, a daleko manje na standardnom Marvelovom univerzumu, kojeg prate Essential stripovi), pa je tako mrka kapa da ćemo čitati Essential Tomb of Dracula, recimo, što je živa šteta. 

No, ČK se više nego iskupila objavljivanjem verovatno najznačajnijeg naslova u istoriji stripa - Fosterovog PRINCA VALIJANTA.

Mene je Valijant zakačio u vidu crno-belih svezaka koje je objavljivao više ni sam ne znam ko. Verovatno Dečje novine ili Marketprint. Nije imao ko drugi. 

U vreme osnovne škole, koju sam počeo u SFRJ a završio u SRJ, ponuda stripa bila je zapravo daleko bolja nego danas u smislu raznovrsnosti, cenovne pristupačnosti i tiraža, ali daleko lošija u smislu prevoda, štampe, pa i poštovanja autorske vizije objavljenih stripova.

U moru dominantnih stripova o Zagoru (koje sam mahom kupovao ako su sadržali neke elemente fantastike) sa jedne strane i sve mračnijeg i zrelijeg Dilana Doga, a između njih nepovezanih superherojskih stripova iz Eks almanaha i evropskih iz Stripoteke, PRINC VALIJANT bio je kao grom iz vedra neba. 

Budući da sam tada pretežno čitao istorijske romane, strip me je smesta privukao - ali ono što me je nateralo da nastavim da ga čitam sve dok je stizao u kioske u mom mestu bio je neverovatan crtež, maestralna priča i prelep jezik. Zapravo, bio je to prvi strip koji mi je nedvosmisleno stavio do znanja da je strip umetničko delo i da nije sramota čitati stripove.

Mlađima to možda i nije poznato, pošto su odrasli u društvu gde je svako čitanje, pa i čitanje žute štampe, tolika retkost da po automatizmu biva odobravano, ali u "moje vreme" dobra deca su čitala samo lektiru - i ništa van nje. Naročito ne stripove. Stripovi su kvarili decu.

Pa, VALIJANT je bio jedna od stvari koje su me učinile boljim detetom. Ne mogu reći da sam uživao više nego u Konanu ili Spajdermenu, ali osvrćući se na to vreme, rekao bih da je VALIJANT u značajnoj meri doprineo da otplovim u umetničke vode.

Prosuti su okeani mastila o umetničkoj vrednosti PRINCA VALIJANTA  i o njegovom značaju za istoriju stripa. Nema potrebe da se nadovezujem na to. Možda će mi neko osporiti opasku da je reč o najznačajnijem stripu u istoriji čovečanstva, ali ako sam pogrešio u tome, neću pogrešiti ako kažem da je svakako u prvih deset kako god da se okrene.

Zato se neću više baviti time, već ću nešto više pažnje posvetiti novom izdanju na srpskom tržištu.

Što se mene tiče, PRINC VALIJANT u izdanju Čarobne knjige komotno može da se smatra izdanjem Sajma. 

Na prvom mestu, strip je tehnički savršeno urađen. Odabran je izvanredan format, koji je neverovatno dobar za čitanje. Darkvudovi Konani možda deluju impresivnije, ali je VALIJANT našao zlatnu meru između veličine i preglednosti sa jedne i lagodnosti čitanja sa druge strane. Ovo je izdanje koje se jednako dobro čita u prevozu, krevetu, školi ili na poslu. Tvrd povez je odlično urađen, a štampa je vrhunska. 

Na prvi pogled, bilo je neobično čitati PRINCA VALIJANTA u boji, ali nakon svega nekoliko stranica oko se navikava i boja doprinosi bajkovitosti i nostalgičnosti čitanja ovog stripa. Prevod je zanatski besprekoran i mora se priznati da je prevodilac daleko više poštovao autora originalnog teksta od Bogdanovića, koji je prevodio stare VALIJANTE, mada je Bogdanovićev prevod nekako raspevaniji i setniji. No, to je već pitanje čitalačkog ukusa. 

Na kraju, cena ovog izdanja je više nego pristojna. Čarobna knjiga nastavlja sa politikom pristupačnih izdanja, kao i čestih popusta, što znači da čitaocima neće biti teško da prate mesečni ritam objavljivanja njihovih stripova, razuđen na Essential liniju i kolorne stripove, od kojih je za sada najavljen DŽEREMAJA, pored VALIJANTA koji je već u ponudi.

Zaista, ovo je naslov koji nijedan ljubitelj stripa ne sme da propusti. Nightflier's Seal of Approval 5/5